Vanessa je imala šest godina kad je pomogla djeci: Trebamo ih učiti empatiji i biti bolji ljudi

Osječanka Vanessa Travančić imala je samo 6 godina kada je došla iz vrtića, jednoga dana u prosincu 2007. godine, i rekla mami da želi sve svoje darove koje je dobila za Božić i Svetog Nikolu pokloniti siromašnoj i bolesnoj djeci. Stavila je na hrpu sve svoje lutke, igračke, slatkiše i sve što je voljela i rekla da je to potrebnije drugima nego njoj. Mami Mirjani nije preostalo ništa drugo nego poslušati kćerinu želju. Kupile su još slatkiša, igračaka, šarenih papira i vrpci za pakovanje, i od početnih 20 paketića koje su ona i njena mama Mirjana spakovale za djecu u potrebi, Vanessina akcija izrasla je u stotinjak darova koje su joj pomogli sakupiti ostali članovi obitelji i prijatelji, i njima je razveselila djecu u Vukovaru i Osijeku te bolesne mališane na dječjem odjelu vukovarske bolnice i Udruge Breza. Za svoje herojsko djelo dobila je 2007. godine nagradu Ponos Hrvatske, a nju smo zajedno s nekadašnjim dobitnicima koji su nas se najviše dojmili, posjetili povodom 20 godina ove prestižne nagrade. Sada ćemo svakim radnim danom predstaviti po jednog dobitnika iz svake godine.

Foto: 24sata

Male stvari za one kojima je to potrebno

Vanessa je, dijeleći poklone i upoznavajući svoje nove male prijatelje, bila presretna i danas kaže da je naučila životnu lekciju i nje se drži sve ove godine svog odrastanja.

- Od toga dana sanjala sam da ću imati neki svoj veliki prostor u kojemu će biti sve ono što djeca u potrebi, bolesna ili siromašna djeca žele, a nemaju. U tom bih prostoru ja njima pružala to sve, od skrbi, do poklona, zabave.. Na neki način je to još uvijek moj san, iako neostvariv, ali da imam puno novca to bi tako izgledalo i zapravo. Dok se to ne dogodi u životu činim male stvari za one kojima je to potrebno; od svakodnevne pomoći starima i nemoćnima kada se za to ukaže prilika, do prikupljanja pomoći ljudima u potrebi. Podržavam sve takve akcije i sudjelujem u njima kada god za njih čujem. Osjećam se dobro kada nekome pomognem i bude mi čudno što se ljudi rasplaču kada im priskočiš u pomoć, zahvaljuju se, uzvraćaju pažnjom. Zar to ne bi trebalo biti normalno? - pita se danas 24-godišnja Vanessa, mlada frizerka koja voli svoj posao iako nije direktno vezan za humanitarni rad koji ju ispunjava na nekim dubljim duhovnim razinama.

I dalje Vanessa i mama zajedničkim snagama povremeno slažu pakete hrane siromašnim obiteljima, onima za koje znaju da su u potrebi.

- Mama me je uvijek učila da moram pomoći drugima, zahvaliti se za učinjeno, bili empatičan prema drugima. Usadila mi je to. Mama je otišla raditi u Njemačku, ja nisam htjela, pa sad živim s djedom od kojega svakoga dana učim i koji mi je velika podrška. Voljela bih, kroz svoj posao, pomoći ženama koje nemaju novca za uljepšavanje, urediti ih ponekad nekom frizurom, noktićima, dati im samopouzdanje - kaže Vanessa koja je naučila da te sve loše stvari u životu vode k dobrome ako si ti sam dobra osoba.

Foto: 24sata

Plakala kad je dobila Ponos Hrvatske

- Kada sam dobila nagradu za Ponos Hrvatske i mama i ja smo plakale. Dotaknu te emocije kada ti netko uruči nagradu, zahvali ti što si učinio nešto dobro za nekoga. I odmah sam se sjetila te djece u bolnici kojima sam dala poklončiće, kako su me gledali zahvalno, uhvatili me za ruku; ne mogu to zaboraviti nikada. To je ono što me od tada ispunjava - prisjeća se Vanessa i dodaje kako se više puta u životu osvjedočila da se dobro dobrim vraća.

Nagradu Ponos Hrvatske utemeljio je list 24sata i partner HRT. Pokrovitelji projekta su PBZ, PPD, OTP Banka, Hrvatska pošta, Erste banka, Končar, Fina i Janaf.