News

Komentari 141

Velika obitelj na rubu očaja u Zagrebu: 'Živimo s 2300 kuna. Djeci je teško, ali razumiju sve'

Velika obitelj na rubu očaja u Zagrebu: 'Živimo s 2300 kuna. Djeci je teško, ali razumiju sve'

Zbog propusta promjene adrese, Mirjana Huskić ostala je bez naknade roditelj odgajatelj. Suprug joj je nezaposlen, dvije kćeri su astmatičarke četvrtog stupnja. Stanodavac im od siječnja diže i stanarinu

Evo, uzmite, Sretan vam Božić, govori djevojčica Kristina (9) pružajući sličicu Majke Božje koju čuva još od zadnjeg blagoslova kuće. Iako ih je sudbina gurnula u teško siromaštvo, iako i sama nema, Kristina voli darivati. Takvi su i njezini roditelji Mirjana (43) i Irfan (44) Huskić. Ni sami nemaju, ali srdačno će ugostiti i ponuditi s onim što trenutno imaju u kući. A osim djece, njihovog najvećeg blaga, nemaju ništa.

Osim Kristine, supružnici Huskić roditelji su Branka (16), Danijela (15), Dolores (13) i Laure (5). Kristina i Dolores su astmatičarke četvrtog stupnja. Danijel je blaži astmatičar. Prošli mjesec preživjeli su sa 2300 kuna dječjeg doplatka. Kako, ni sami ne znaju. Gotovo i da nisu imali za kruh.

- Naša priča je pošla po zlu u studenom kada su mi ukinuli status majke odgajatelja, jer se nisam prijavila na novu adresu na zagrebačkom Jarunu. Nisam znala da to moram, a i zaboravila sam u brizi za djecu. Suprug je najstarijem sinu trebao izraditi novu osobnu kada je krenuo u srednju školu. Osim njega, prijavio je i svu ostalu djecu na novu adresu na koji smo se morali preseliti jer je bivši vlasnik odlučio prodati stan i u njemu nismo mogli ostati. A ja sam ostala prijavljena na staru adresu, Kad su institucije to otkrile, ukinuli su mi dječji doplatak - govori Mirjana. Budući da je status izgubila u studenom, već dva mjesta kasni sa stanarinom za trošni, ali uredan dom u kojem žive u podstanarstvu. Iako je početna cijena bila 1500 kuna i sve su podmirivali na vrijeme, stanodavac im od 1. siječnja povisuje stanarinu na 2800 kuna.

Povisit će im i stanarinu

- Režije smo uspjeli  pokriti, ali stanarinu nismo. Kada smo ovdje doselili, stanarina je iznosila 1500 kuna. Potom ju je povisio na 1800 kuna, potom na 2000 kuna, pa na 2500 kuna. Od 1. siječnja kaže da moramo plaćati 2800 kuna - govori očajna žena. Suprug joj je nezaposlen, a zbog korona virusa nitko više ne treba ni pranje stakala na ugostiteljskim objektima, ni razne popravke kojima je prije zarađivao za život. Zbog korone nitko više ne treba ni Mirjanine usluge čišćenja.

- Djeca znaju da nemamo. Nisu razmažena. I njima je teško, ali razumna su. Kad nema, znaju da nema.  Kristini je s devet godina dijagnosticiran četvrti stupanj astme, kod Dolores smo ga otkrili  kada je krenula u drugi razred. Više je po bolnicama nego doma. Nekada joj se pogorša da moramo zvati Hitnu pomoć. Ako je bolje, daju joj kisik i injekciju. Ako nije, odvezu je u bolnicu na dva do tri tjedna. Obje su na ventolinu, a Dolores je na kisiku, ampulama, i još uzima nekoliko lijekova.

Bori se i s plijesni

Ne smije u školu, ne smije se kretati po vani, a ni ovaj prostor u kojem živimo nikako joj ne pomaže - govori Mirjana i čvrsto stišće usne. Kontrolira se, iako bi najradije zaurlala i pustila svu bol koja je pritišće. U beznadnoj je situaciji. Gleda oko sebe u plijesan koja se samo nagomilava na dnu zidova. Sve što pogleda baca je u još veću depresiju, ali mora biti jaka. Tješi je što imaju krov nad glavom.

 - Suprug i ja pokušali smo istrugati plijesan, onako kako su nekada radile starije žene, ali bezuspješno. Uredili smo koliko-toliko ovaj prostor, zbog djece. Okrečili ga, obojili zidove, promijenili slavine. Sada ne možemo ništa jer nemamo za goli život. Nemam usisavač. Metem kuću i i lovim trenutke kada mi kći nije u prostoriji da je ne guši prašina. Potrgala mi se i perilica rublja pa ga sada perem na ruke. Ali, vani je hladno i treba puno vremena da se osuši. Mi jednostavno nemamo mogućnosti naći drugi stan. Sada ne možemo financijski, a nitko ne želi obitelj sa petero djece - požalila se Mirjana.

Osim kreveta, imaju i dva madraca. Kako bi dobili više mjesta u sobi, danju ga iznesu na hodnik, a noću opet unose unutra. Pitamo ima li šanse da joj se vrati status roditelja odgajatelja i kada. Odgovara, uz malo sreće, tek u trećem mjesecu može iznova podnijeti zahtjev.

- Čuli smo se sa Centrom za socijalnu skrb. Suprug je predao sve papire i sada čekamo rješenje o jednokratnoj novčanoj pomoći. Ja sam se sada prijavila na ovoj adresi, a čovjek iz Ministarstva rekao je da pričekam rješenje i nakon osam dana mogu ponovno pokrenuti zahtjev - kaže Mirjana. Teško joj je i izgovoriti da joj treba pomoć dobrih ljudi, ali nema izbora. Još joj je teže pobrojati što im sve treba.

- A treba nam gotovo sve. Ako netko ima usisavač da više ne metem metlom zbog kćerinih astmi, perilicu rublja jer ne mogu dobro iscijediti rublje. Treba nam i hrana i roba, i nešto da se ta prokleta plijesan riješi. Operem rublje i ono smrdi po plijesni kao da ga  nisam oprala - potužila nam se Mirjana.

Svi koji mogu i žele pomoći da ovoj obitelji u kuću unesemo dašak Božića, mogu to učiniti da se jave izravno majci Mirjani na broj mobitela: 095 521 49 85­­­
 

Najčitaniji članci