Ivan je prvo u stanu u centru Pule držao male bebe koze. Redovito ih je vodio na ispašu. Kako su rasle, kupio im je parcelu, dao otkaz u taksi službi i preselio se na selo. Najdraže su mu Rožica i Đemica
SUŽIVOT S PRIRODOM
VIDEO Ivan (35) iz Pule preselio na selo da čuva koze: 'Imam ih stotinjak, baš svakoj znam ime'
Živio je u stanu u centru Pule na Monte Zaru s nekoliko koza kada je shvatio da su one njegov život i put kojim želi ići. Preselio se na kraju s kozama na selo, da im bude udobnije. Danas ima svoje poljoprivredno gospodarstvo kraj sela Hrboki na Barbanštini gdje živi sa stotinjak muznih koza. Svima zna imena. Ivan Mofardin (35) već nekoliko godina živi na svojoj maloj farmi koza Bovidae i svoj život ne bi mijenjao za ništa na svijetu.
POGLEDAJTE VIDEO
Pokretanje videa...
00:57
- Najprije sam u stanu u gradu Puli imao patuljaste koze. S njima je sve počelo. Imao sam ih dvije. Da se razumijemo, ništa o njima nisam znao do tog trenutka. Te koze danas na žalost nisu među nama, a zvale su se Minči i Ćoćo. E one su zaslužne što danas imam preko sto koza. Kako da ne znam imena svih kada sam s njima 24 sata. Rožica, Regica, Vesna, Vana, Viki, Cicolina, Tonka, Marija, Duška, Bruna - krenuo je redati imena. Bebe koze koje je imao u stanu odmah je zavolio. Kaže da su bile velike kao mačka.
Hranio ih je na dudu. Iz stana ih je potom vodio na selo na ispašu, jer su to tražile. I onda je stado nakon nekog vremena počelo rasti.
- Danju sam bio s kozama, a po noći sam taksirao po Puli kako bi sve to mogao financirati. Ubrzo nisam mogao na dvije strane. I onda sam se morao opredijeliti za koze i dati otkaz u taksi službi. Osim stotinjak muznih koza imam 13 kozlića i 4 jarca, a društvo nam prave i četrii psa te dvije mace. To je bogatstvo i suživot s prirodom - nije krio oduševljenje dok priča o svom stadu. Ivan je bio pravo gradsko dijete koje je sve blagodati gradskog užurbanog života zamijenio seoskom idilom. Doslovce je s jednim ruksakom na leđima, svojim kozama i udomljenim psima otišao živjeti na selo. Razgovarali smo s njim dok je s kozama bio na ispaši po pašnjacima blizu Raše. I tako svaki dan.
- Kupio sam parcelu koja je odmah uz državno zemljište tako da koze ne mogu raditi štetu nekom na na privatnim posjedima. Zakupio sam i 12 hektara šikare od Hrvataskih šuma na deset godina. U početku sam vozio Pula-Hrboki par puta dnevno kako bi se brinuo o kozama. Imao sam 27 godina kada je počeo moj seoski način života. Eto, od početnih nekoliko sad ih imamo preko 100. One su u srodstvu a riječ je o Sanskim kozama i Alpini, te križanju tih vrsta. Najdraže koze su mi je Rožica i Đemica. One karakterno meni odgovaraju. Blesave su i temperamentne. Imena kozama davao sam po prijateljima i prijateljicama ali i nekim “zločestim”ljudima”našalio se. Priznaje da ga znaju i izluditi koji put. Ali odmah je nastavio da su to životinje po njegovoj mjeri. Napravio im je sklonište na selu da sve budu na sigurnom.
- Bude teških trenutaka jer je to posao koji iziskuje bar 12 sati rada. Nema godišnjeg odmora i slobodnih dana. Koze su mi puno dale ali i ponešto uzele od života. Imam otkup mlijeka s jednom lokalnom siranom i njima sam kooperant. Sir i mlijeko ne prodajem jer nemam vremena za to. Osobno muzem svih 100 koza. Sam. To radim dva puta na dan. U početku je to bilo ručno ali kako se stado povećalo uveo sam muzilice.U 6.30 ujutro počnem i treba mi za to preko 3 sata. A isto me čeka i poslijepodne - ispričao je svoj dan. Farma nema vodu ni struju pa iz sela vodu dovozi u prikolici a struju je riješio solarnim panelima.Imao je i okršaj s nekoliko njih. Kaže da su mu neke uganule prste na nogama kad su mu slučajno stale na nogu, a bilo je i težih situacija.
- Temperamentne su jako. Neke od njih su mi u jednoj situaciji izbile gornje jedinice, a oštetile su i moje stare automobile s kojima po farmi vozim vodu. Popele su se na krov vozila gdje obožavaju skakati, a nerijetko odvale i retrovizor...Ali to je sve dio seoskog života - kroz smijeh je rekao. Na pitanje što žene kažu na takav način života, odmahuje glavom. Kaže da je jako teško. “Imao sam problema jer kada žene vide da su koze broj jedan, onda to baš i ne ide. U početku je bilo ismijavanja ali i ruganja. Čim me na “fejsu” vide kako se slikam s kozama, kažu da sam seljačina. Ja se smatram normalnom osobom”rekao je na kraju. Ni jednu kozu nikada nije lišio života, jer to nije njegov stav. Sve žive i živjet će sretno, baš kao u bajci. Do kraja života.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
