Sanaderomanija: Bivši premijer Sanader Hrvatsku je bacio u atmosferu iščekivanja. Nacija se pretvorila u upitnik: hoće li doći, što će reći, hoće li “prezimiti u Europi...”
Vratio se u saborske klupe: Prijatelji gdje ste, evo me!
Kažem ja vama, taj se neće danas pojaviti, grmio je u jednom novozagrebačkom kafiću gost koji je bio tako uvjeren da će bivši teatrolog na Markovu trgu uprizoriti Godota da je bio spreman založiti, kako je galamio maltretirajući sve oko sebe, i pola plaće.
- Ma neee - uvjeravao ga je prijatelj za stolom objašnjavajući mu da će bivši premijer iskoristiti svaku priliku da od Sabora napravi pozornicu. On je tamo, elaborirali su, izrazito nadmoćan svima, to se vidjelo i u raspravi pred povjerenstvom o privatizaciji Ine.
- Vidjet ćeš, kad dođe, razvalit će ih ko beba zvečku, neće znati kako
se zovu, uvjeravao ga je sugovornik posve drukčijeg uvjerenja. Mediji su
raspolagali samo s “dnevnim redom” Sanaderova povratka u Sabor. Znalo se da bi
se Pobjegulja u parlament mogla vratiti točno u podne. Sanader je čekao
izglasavanje parlamentarne odluke o njegovu povratku, nakon koje bi ga čekala
samo prisega. Povratak bivšeg šefa HDZ-a u Sabor bio je grčevit i napet. Protiv
njega su, gotovo kao nekoć protiv Pašalića, svi: Ivo Josipović, Stipe Mesić,
SDP, HDZ, Vlada, Jadranka Kosor, DORH, MUP, mediji, javnost, bivši stranački
sljedbenici koji ga sad razapinju i pljuju kao “vrdalamu” koja je otišla kad je
zemlji bilo najteže. U medije svakoga dana cure nove pojedinosti o zboru
“pjevača“ u Remetincu. Čini se da Sanader sve više osjeća željezni stisak oko
sebe. Konačno, zadnja uhićenja pokazala su da je u Hrvatskoj sve manje
nedodirljivih. Njemu je povratak u Sabor zapravo zadnja slamka spasa. Gusta
zagrebačka magla nije bila ništa rjeđa od političke, u kojoj se naziru samo
siluete sutrašnjice. Nakon izgnanstva na Elbu, Napoleon je pobjegao i vratio se
pred vrata Pariza, gdje su ga dočekale njegove bivše trupe, s nalogom da pucaju
čim ga vide. Snagom karizme odbjegli car preveo ih je na svoju stranu i srušio
neprijatelje, doduše, kratko je trajalo. Sanaderu su davali neku, više
teoretsku, šansu da u Saboru izvede takav prevrat jer je, osim snage ličnosti,
mogao računati i na potporu onih koji žele zaustaviti istrage. No u podne ga još
nije bilo. Mnogi su bili nestrpljivi i pitali se hoće li se pojaviti. Tek
je njegov prijatelj Rošin rekao: “Doći će”.