Curica (2) će i treći rođendan slaviti u sobi od osam kvadrata

Tužno je to što mi je kćer već jedan rođendan proslavila u 'izbjeglištvu', a uskoro će i drugi jer pretpostavljam kako ćemo u lipnju još uvijek biti ovdje - kaže Džana Kahteran Hodžić (29) već pola godine sa suprugom i kćeri (2) živi u hostelu Arena u zagrebačkom Remetincu.

Pogledajte video: Godinu dana od potresa u Zagrebu

Pokretanje videa...

00:56

Godinu dana od potresa | Video: 24sata/pixsell

Prije toga su gotovo pola godine proveli u studentskom domu u Cvjetnom naselju. U stan u Ilici u kojem su živjeli prije potresa, misle kako se neće više nikad vratiti. Taj stan u vlasništvu je njezine mame koja živi na drugoj adresi. Ta je činjenica uvelike otežala Džanin položaj nakon potresa.

- Što se tiče obnove, raspitivali smo se u Gradu, međutim rekli su nam da pravo traženja privremene sanacije imaju samo vlasnici stanova, a ne i suvlasnici. A opet, moja majka koja je vlasnik, također nije mogla to zatražiti jer se smatra da njoj ne treba sanacija ako živi na drugoj adresi. Tako smo mi suvlasnici stanova prepušteni na milost i nemilost predstavnika stanara zgrade u kojoj živimo, a predstavnik je taj koji mora prikupiti svu dokumentaciju koja je potrebna za obnovu. To prikupljanje ide jako sporo. Prošlo je već godinu dana od potresa, a dokumentacija još nije sva prikupljena - kaže Džana i dodaje da zgrada sa 12 stanova u kojoj su živjeli ima crvenu naljepnicu nakon potresa.

Potres u Petrinji, dodatno ju je oštetio. Osim zidova, krovišta i dimnjaka koji su stradali u zagrebačkom potresu, kasnije su se dodatno oštetili hodnici i stubišta. Džana se nada kako će se nakon novog pregleda zgrade koji bi trebao biti u idućih mjesec dana, prijaviti za najam stana kojeg sufinancira država. Natječaj je otvoren 12. ožujka. 
U sobici od osam četvornih metara u hostelu, teško im je živjeti. Moraju čekati na red na mašinu za pranje odjeće. Dvogodišnja djevojčica pak ne sjeća se svoje prave kuće i ne pita za nju jer je imalo samo godinu i pol tada, ali kada odu u goste, pokazuje koliko joj fali pravi dom.

- Ona ništa ne govori i ništa ne pita, ali kad vidi dječju sobicu kod nekoga, zavuče se unutra i ne miče se. Jasno nam je da je željna nekog svog kutka kao i sva djeca. Ovako, u onih osam kvadrata nema uopće pravi doživljaj doma - rekla je Džana. U hostelu Arena nakon potresa je završilo oko 200 ljudi.