Sedam prvašića redovno je išlo u dječji vrtić, a sad će upoznati nove prijatelje i učitelje. Njihovi roditelji su nam ispričali da su jako uzbuđeni zbog polaska u školu
SRETNA EKIPA
Zadarski 'downići' kreću u školu i jedva čekaju: 'Veselimo se!'
Veselim se upoznati nove prijatelje i učiteljicu, rekao nam je mali Ivo Mardešić, dječak s Downovim sindromom, koji ove godine kreće na redovitu nastavu u Područnu školu Kruna Krstića u zadarskoj četvrti Ploča.
Pogledajte video: Škola počinje 7. rujna
Pokretanje videa...
01:44
Uz njega, u redovito školovanje ove godine kreće još šest “downića”: Marta Rogić kreće u Osnovnu školu Benkovac, Dino Vlahov u OŠ Starigrad, Paula Ušalj u Područnu školu Valentina Klarina Poljana, Lana Vicković u OŠ Zadarski otoci, Lana Lukin u OŠ Šimuna Kožičića Benje, a Dora Škarpa u OŠ Stanovi.
Mama: Veća je trema meni nego njemu
- Moj je sin uzbuđen zbog polaska u školu i povezuje to s odlascima u vrtić budući da je dosad uredno pohađao predškolsku nastavu i vrtić Vruljica. Ondje su ga vrtićke grupe vrlo dobro primile i prihvatile da ima motoričke poteškoće, zbog čega je sporiji, da mu treba dati ruku dok se penje po stepenicama i slično. On je za njih bio tu kad bi nekog trebalo zagrliti ili poljubiti kad bi se udario ili nešto neugodno doživio, pa je bio tješitelj grupe. Ivo je trenutačno zaokupljen knjigama i školskom torbom i ne brine se mnogo zbog uklapanja u razred. Veća je trema meni nego njemu - kaže nam Ivina mama Ana Zore.
O važnosti školovanja klinaca s Downovim sindromom u redovnom obrazovanju razgovarali smo s predsjednicom njihove udruge na zadarskom području.
Moraju biti dio društva
- Ako želimo da djeca sa sindromom Down budu dio društva, ovo je jedini način. Da bi se druga djeca i odrasli naviknuli na djecu oboljelu od Downova sindroma, na njih se moraju navikavati odmalena jer mnogo je teže kad prvi put u doticaj s djetetom koje ima Down dođu s 18 godina - rekla nam je Suzana Periša (40), predsjednica Udruge za sindrom Down Zadarske županije.
Cilj te udruge je senzibilizacija i uključivanje djece u redovni sustav. Sva djeca koja kreću u redovnu osnovnu školu od samog su početka polazila i u redovne dječje vrtiće, pa im je ovo samo nastavak “normalnog” školovanja.
Uče kopiranjem
- Djeca s Downovim sindromom uče kopiranjem, oni su vizualni tipovi i uče imitacijom naprednijih od sebe. Imaju vrlo mnogo koristi od boravka u redovnoj školi ili vrtiću zato što je sat u vrtiću ili redovnom razredu, uz održanu nastavu, ujedno indirektan sat logopeda i defektologa i to na potpuno prirodan način, što je vrlo važno. Svjetska znanstvena istraživanja pokazala su da djeca s Downovim sindromom imaju mnogo više koristi kad su uključena u redovne sustave, od socijalizacije, razvoja intelektualnih kapaciteta i govornih vještina, a razvoj je brži i prirodniji - kaže Periša.
Ljudi često misle da djeca s ovim sindromom nisu svjesna da su drukčija.
- To je netočno. Veliki su hipersenzori i odmalena vrlo dobro očitavaju jesu li prihvaćeni ili ne - kazala je predsjednica udruge i dala nam vlastiti primjer.
Ona ima sina Ivana, koji sad ima 16 godina. Ima Downov sindrom, a najveća mu je poteškoća verbalne prirode. Njezinu je sinu u školi bilo vrlo ugodno.
Nije htio propustiti školu
- Super su ga prihvatili. U osnovnoj školi posebno su nam prva četiri razreda ostala u lijepom sjećanju. Na prvim zimskim praznicima morali smo Ivana voziti pred školu da se uvjeri da nema nikoga. Do te mjere nije htio propustiti školu. Nikad nije plakao ili odbijao ići u školu, znali smo mu čak ‘zaprijetiti’ da neće ići u školu ako ne bude dobar. Roditelji njegovih kolega iz razreda bili su fantastični. Majka petero djece čije je dijete išlo s Ivanom u razred rekla mi je da je to njezino dijete izraslo u tri puta empatičnijeg i kvalitetnijeg čovjeka nego ostalih četvero - kazuje Periša.
Ljudi obično ne znaju kako se ponašati prema djetetu s teškoćama u razvoju. Važno je pokazati uvažavanje, a ne sažaljenje.
- Važno je ponašati se kao prema svakom drugom djetetu. Ako nisu razumjeli što dijete s Downom govori, uvijek mogu pitati učiteljicu ili asistenta da pomognu, ali važno je da pitanja ne ostanu neizgovorena. Vjerujem da će u školama u koje dolaze prvašići s Downovim sindromom biti kratka edukacija, ali svako dijete je posebno, pa i nema mnogo smjernica koje bi se odnosile na sve jednako. U praksi se stvari rješavaju u hodu - kaže Suzana Periša.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
