Zagreb i Split bile su nekad političke utvrde SDP-a. Sada su se pretvorile u izborne grobnice

Lako je rugati se HDZ-u i Andreju Plenkoviću zbog rezultata na izvanrednim lokalnim izborima u Splitu, kao i zbog njegova konstantnog neuspjeha u osvajanju dvaju najvećih hrvatskih gradova, Zagreba i Splita.

A što je sa SDP-om?

HDZ se može makar tješiti činjenicom da veliki gradovi povijesno nikada nisu bile njegove izborne utvrde, da ih je uspijevao osvojiti na silu (kao Zagreb) ili povremeno (kao Split) ili preko treće strane (kao Zagreb s Bandićem). HDZ je suvereno osvajao županijske proplanke, a u velikim gradovima osjećao se nemoćno kao pred neosvojivim vrhuncima. Gotovo poput slučajnog prolaznika.

Pa onda nije čudno što je u Splitu opet potučen od Ivice Puljka i njegova Centra, a prošle godine u Zagrebu od Tomislava Tomaševića i platforme Možemo!.

Ali što će biti sa SDP-om?

Dva, ali vrijedna

Dva mandata za Gradsko vijeće Splita na nedjeljnim izborima predstavlja se kao veliki uspjeh SDP-a, nakon što je Ivica Puljak usisao sve glasove i prožvakao sve stranke lijevo od političkog i njegovog Centra.

SDP se danas skriva iza poraza HDZ-a, iza debakla platforme Možemo!, kao i iza referendumskog trijumfa Ivice Puljka, pokušavajući time sakriti činjenicu da je postao fusnota u gradovima koje je nekad nazivao svojim utvrdama.

A ako SDP nema velike gradove, onda zapravo nema više ništa. 

SDP je, da stvar bude još tragičnija za tu nekad važnu stranku, postao privjesak izbornim pobjednicima, na način na koji je to često bio HSLS, još jedna nekoć velika stranka. U Zagrebu se prikrpao pobjednicima iz Možemo!, u Splitu postoji mogućnost da se priklone Ivici Puljku.

Ako mu uopće budi trebali.

Lokalni sunovrat

SDP je u Zagrebu od 2013. godine kad je imao 12 gradskih vijećnika, preko 2017. kad ih je već imao samo pet, danas spao na samo četiri. U istom razdoblju u Splitu je od osam vijećnika prvo skliznuo na četiri, a sada je ostao na samo dvoje. A radi se o stranci koja je godinama vladala Zagrebom, povremeno i Splitom, te još važnije, koja je na Zagrebu i Splitu - pored Rijeke - bazirala svoj politički uspjeh, pa čak i opstanak.

A sad se noktima drže za izborne pobjednike i pokušavaju ogrebati za poneku fotelju ili funkciju. Kao i za zadnji arheološki ostatak političke relevantnosti na nacionalnoj sceni.

Ovakvo galopirajuće propadanje SDP-a u Zagrebu i Splitu posljedica je unutarnjih trvenja u lokalnim organizacijama, kao i političkog truljenja u središnjici, protkanog osobnim i političkim sukobima.

Političko truljenje

Splitski SDP godinama se iscrpljivao u frakcijskim obračunima, lomio u podršci gradonačelničkim kandidatima, dok je u Zagrebu kopnio od posljedica radioaktivnog političkog zračenja Milana Bandića, što je vodilo prema novim frakcijskim i osobnim sukobima.

A zajednički nazivnik bilo je političko truljenje na vrhu stranke.

SDP sada živi od komadanja ostataka nekada velike stranke. Gubitak političkog kompasa na vrhu SDP-a podcrtan je kadrovskom devastacijom na svim razinama, ideološkim i idejnim lutanjima, rascjepima u Hrvatskom saboru i čistkama nepodobnih i nepoćudnih. 

SDP danas zapravo životari na talentu, entuzijazmu i upornosti nekolicine pojedinaca na lokalnim razinama, u manjim gradovima i općinama. 

Autsajder

HDZ, godinama autsajder u velikim urbanim cjelinama, može reći da je još uvijek prisutan i relevantan u Splitu i u Zagrebu, jer se od njega ništa više od toga ni ne očekuje. SDP je, pak, postao autsajderom u sredinama koje su mu do sada život značile.

Godinama se ponosio - ili tješio - činjenicom da dominira u velikim gradovima. A sada je i tu gotovo postao statistička anomalija.

SDP nema više što ponuditi biračima u velikim gradovima, ni kadrovski, ni programski, ni energijom ni idejom, kao što se na velike gradove najviše projicira političko propadanje SDP-a na nacionalnoj razini. Zagreb i Split nisu samo smeće i vodovod. To je i poligon za brušenje i promoviranje političkih ideja i programa, za mobilizaciju birača u najvećim izbornim utvrdama, za medijsku relevantnost.

A Zagreb i Split više ne reagiraju na SDP-ove mlitave, kilave i promašene podržaje.

Najveći gradovi postali su danas poligoni za promociju novih političkih opcija, kao i politička stratišta za dvije (nekad) najveće političke partije. 

I teško je vidjeti kako će se SDP iskopati iz te političke grobnice.