Zašto Milanović pruža ruku suradnje Plenkoviću na čijem je rušenju osvojio drugi mandat?
Čitanje članka:
3
min
Zagreb: Andrej Plenković dao je izjavu nakon sjednice Predsjedništva HDZ-a |
Foto: Neva Zganec/PIXSELL
Milanović je pokazao da može biti velikodušan u plebiscitarnoj pobjedi, dok je Plenković bio ogorčen i uvrijeđen u svom ponižavajućem porazu. Sad kad su sačuvali fotelje, je li došlo vrijeme da se izljube i pomire?
U prvom predsjedničkom mandatu Stipe Mesića koalicijska vlada Ivice Račana izgubila je izbore i Ivo Sanader uspio je vratiti HDZ na vlast. Zahvaljujući time Meisć je osigurao drugi mandat, kao što ga je potom uspio osvojiti i Ivo Sanader, otvarajući time vrata korupcijskoj kataklizmi, a da Stipe Mesić pritom nije igrao nikakvu ulogu u njezinu obuzdavanju ili zaustavljanju.
Odradio je drugi predsjednički mandat bez ikakvog stresa i konflikta, pa čak ni s HDZ-om.
U prvom predsjedničkom mandatu Zorana Milanovića HDZ je dva puta pobijedio na parlamentarnim izborima, iznova razbuktao korupciju, osvojio i pokorio institucije, eutanazirao oporbu, okupirao parlament, a upravo zahvaljujući takvoj politici vladajuće stranke Milanović je uspio premoćno osvojiti drugi mandat.
Da bi jučer, u noći dosad još nezabilježenog političkog trijumfa, pružio ruku suradnje Andreju Plenkoviću. Na čijem je kritiziranju, vrijeđanju, pa i rušenju, dobio predsjedničke izbore.
I HDZ dao ruku
Birači su u ova dva izborna kruga honorirali njegov rat s Plenkovićem, ruku su mu dali čak i nezadovoljni birači desne frakcije HDZ-a, a sada gledaju kako njihov predsjednik promovira suradnju s premijerom i Vladom koju zajednički optužuju za uništavanje Hrvatske.
Zašto bi predsjednik pružio ruku suradnje premijeru koji je imenovao Ivana Turudića, što je navodno natjeralo Milanovića da se protuustavno angažira na parlamentarnim izborima?
Očekivalo bi se da je Milanovićeva pobjeda, i to ovako uvjerljiva, početak rušenja Plenkovića i HDZ-a, a ne iniciranje lijepe suradnje premijera i predsjednika kojemu se već godinama tepa da je lider opozicije.
No opet, Milanović se, za razliku od SDP-a i ostatka oporbe, nema više za što boriti, kao što se nije ni Mesić imao za što boriti u mandatu Ive Sanadera. Ne čekaju ga više nikakvi izbori, nema trećeg mandata, nema potrebe za granatiranjem Vlade, za izlaganjem, kompromitiranjem ili odrađivanjem zadatka.
Odbio ruku
S druge strane, Plenković je sinoć odbio pruženu Milanovićevu ruku, premda se ni on nema zapravo za što više boriti. On je svoje izbore, parlamentarne i europske, dobio, lokalne izbore prepustit će stranci i proglasiti pobjedu tamo gdje mu se ona potrefi.
Stekli su se, dakle, uvjeti da se dva brda izljube i pomire.
Bilo je burno, ali je završilo sretno. Za obojicu.
Ustvari, HDZ-u bi najbolje bilo da Milanovića sada ostavi na miru. Kao što je on sam priznao da je i prvi predsjednički mandat namjeravao odraditi bez velikih sukoba i napetosti, tako bi Plenković mogao spustiti strasti, ispuhati retorički balon i tako pacificirati problematičnog šefa države izabranog s ovakvim legitimitetom, čak i podrškom HDZ-ovih glasača.
Međutim, u ovakvom scenariju krije se nekoliko problema.
Zoki im je pomogao
Prvo, marginaliziranjem Milanovića HDZ i Plenković skrenuli bi pozornost na one koji ih doista mogu ugroziti i dali važnost akterima koji ih mogu pobijediti, a to su SDP i ostatak oporbenih stranaka. Milanović je godinama oduzimao kisik opoziciji, uspio zasjeniti oporbene lidere, neke je čak i laktom doslovno izbacio iz stroja - poput Peđe Grbina - što je omogućavalo HDZ-u da vodi ratove s nekim tko im nije direktna prijetnja.
Tko ih ne može pobijediti.
Povlačenje Milanovića u sjenu usmjerilo bi reflektore na druge aktere.
Drugo, još uvijek postoji problem Milanovićevih proruskih stavova, kritičkog odnosa prema Europskoj uniji, bojkotiranja pomoći Ukrajini i sabotiranja suradnje s NATo savezom. Kako će se ostvariti suradnja premijera i predsjednika na takvim osnovama? Hoće li možda Milanović reterirati u drugom mandatu?
Nabrijani birači
Treće, što će u tom slučaju biti s oporbom koja se napaja Milanovićevim trijumfom i s građanima koji su toliko nabrijani na Milanovićevu pobjedu nad HDZ-om? Upravo je bespoštedni rat Pantovčaka i Banskih dvora doveo do ovako šokantnog izbornog rezultata.
Za što su se oporba i oporbeni birači onda borili? Ako Milanović želi surađivati s premijerom kojeg bi njegovi birači rušili.
Milanović je pokazao da može biti velikodušan u svojoj plebiscitarnoj pobjedi, dok je Plenković bio ogorčen i uvrijeđen u svom ponižavajućem porazu. Kao što je to, uostalom, bio i premijer Milanović nakon pobjede Kolinde Grabar Kitarović.
Naprosto si ne mogu pomoći.
No iako se više ne mora boriti za sebe i svoju fotelju na Pantovčaku, Milanović sada ima priliku s još većim legitimitetom i podrškom boriti se za Hrvatsku, za njezine građane, demokraciju, prosperitet.
