Zašto se Zoki i Plenki svađaju? Da prikriju svoju nesposobnost
Predsjednik Milanović položio vijenac na Barutani, te sudjelovao na svečanoj sjednici Grada Bjelovara
|
Foto: Damir Spehar/PIXSELL/privatna arhiva
Što se svađe premijera i predsjednika nastavljaju, to je jasno da im one služe da sakriju svoje slabosti. Zoki da sakrije letove, ručkove i Janaf, Plenki da skrene pažnju s korone, ekonomije, desničarskog terorizma...
Gordan Jandroković, predsjednik Hrvatskog sabora, apelirao je jučer na predsjednika Republike Zorana Milanovića da ostavi predsjedniku Vlade Andreju Plenkoviću prostor da se bavi gorućim temama, umjesto da ga uvlači u svađe i prepucavanje.
Pa je onda Plenković potrošio sat vremena da nastavi tu istu svađu i prepucavanje s Milanovićem.
Pored svih obaveza, poslova i kriznih sastanaka, premijer je ipak pronašao sat vremena da se bavi predsjednikom države.
Jandroković je apelirao da se smanje tenzije. Plenković ih je povećao.
Tako je izgledao još jedan čin u ovoj parodiji vođenja države.
No posve je jasno da premijer i predsjednik neće tako skoro odustati od ovog koškanja. Naprosto zato što im ono dobro dođe kao paravan da se sakriju jedan iza drugog.
Letovi i plovidbe
Milanović skriva svoje letove helikopterom i plovidbe jahtom, svoje odlaske u Klub po ribu i viškove hrane, svoje prijateljstvo s Draganom Kovačevićem i svoje veze s Plenkovićevim ministrima, iza serije brutalnih osobnih uvreda na račun kritičara i iza kabaretske svađe s Plenkovićem.
Plenković, pak, skriva svoje propuste u suzbijanju koronavirusa, u uređenju zdravstvenog sustava, vraćanju dugova ili obračunu s desničarskim radikalizmom iza operetske svađe s Milanovićem.
Oni su najdraži neprijatelji: jedan se pravi da napada, drugi se pravi da se brani.
Još bolje: premijer uzima u zaštitu liberale i ljevičare koji su se našli na udaru šefa države, a predsjednik uzima u zaštitu Miroslava Škoru koji je opravdavao teroristički napad na Banske dvore.
Strah od desnice
No istodobno, Plenković skreće pozornost s desničarskog radikalizma na Milanovićevo "širenje mržnje", kako ne bi gazio po prstima svojoj biračkoj bazi i članstvu, dok Milanović kao ljevičarski predsjednik uz podršku desničarskih medija i publike lupa po premijeru koji je upravo bio na meti desničarskog kalašnjikova.
Možda to čini iz straha, možda iz oportunizma, možda iz zlobe.
Uglavnom, oni su uzurpirali sve teme i oduzeli svima kisik na javnoj sceni.
Jandroković prigovara Milanoviću kako "nije od njega čuo nijedan konstruktivan prijedlog vezan uz Covid, ekonomiju i sigurnost". No takav Milanović omogućava Plenkoviću da kamuflira činjenicu kako ni on nema nikakvo rješenje za Covid, ekonomiju i sigurnost.
Šlepanje uz Pantovčak
Ovoj Vladi otpadaju kotači, ali se premijer uporno šlepa uz predsjednika kojeg premijer, valjda u skladu s pozivom na "smanjivanje tenzija", naziva "nasilnikom, neradnikom i bullyjem".
A Milanović umjesto da kritizira ministricu kulture zbog pripreme nove zakonske regulative koja se tiče medija, on ju napada samo zato što se usudila dirnuti u njega, pa joj poručuje da "samoubilački ispunjava zahtjeve svog zlostavljača".
Oni u tome uživaju i jedan drugome olakšavaju smisao postojanja.
Plenki dobio što je tražio
Čak i kad Milanović nekad ubode u pravu temu, poput Tomislava Ćorića i Mađara, glavna poanta mu je činjenica da je "Ćorićev CV bio na njegovu stolu u SDP-u". Sve se vrti oko Milanovića. Ništa drugo nema veze.
A Plenković zna što je dobio, jer je to potajno i tražio. Idealnu metu na Pantovčaku, protivnika uz čiju će pomoć homogenizirati Vladu i stranku, pokolebati liberalnu ljevicu, marginalizirati oporbu i one koji bi htjeli biti njezni lideri. Jer tu je Milanović.
Gorka činjenica ostaje: što se oni više svađaju, to država više klizi u ponor. Nije to konstruktivna svađa oko merituma, već obično infantilno pljuvanje.
