Zbog svađe oko međe krenuo u krvavi pohod i pobio četvero

Istražili smo tko su monstruozni ljudi čiji su zločini ledili krv u žilama javnosti u posljednjih 50 godina. Ubojice, silovatelji, sadisti izvirali su iz mirnih i običnih ljudi kojih se nitko nije bojao. Svoje sredine pretvarali u mjesta užasa te žrtve i obitelji zauvijek ranili svojim postojanjem. Tijekom ljeta objavljujemo najbolje priče...

Svađa oko međe u vinogradu bila je dovoljna da Stjepan Rošker iz Križevaca 28. veljače 2009. godine uzme pušku i u krvavom pohodu ubije četvero ljudi zbog čega je osuđen na maksimalnu zatvorsku kaznu u trajanju od 40 godina. 

Tri člana svoje obitelji Stjepan je ubio na mjestu, dok je dečka svoje nećakinje teško ranio. On je izgubio najtežu bitku pet sati kasnije u koprivničkoj Općoj bolnici u koju je prebačen u teškom stanju. 

S puškom upao u bratićevu kuću i počeo ubijati

U 20.43 sati Stjepan je s puškom upao u kuću na križevačkoj adresi Ivana Lepušića 70, u kojoj je s obitelji živio njegov bratić Siniša Rošker (43). 

Pucao je u njega, njegovu kćer Jasminu, koja je tada imala tek 14 godina, Sinišinu majku Đurđicu (63), a tri hica ispalio je i u Tihomira Matoića (19), bivšeg juniora Dinama i dečka Sinišine starije kćeri Sanele koja tada, srećom, nije bila u kući. Tihomir je svojim tijelom bezuspješno pokušao zaštiti Jasminu.

U kući je bila i Sinišina supruga Snježana koja se spasila tako što je skočila kroz prozor obiteljske kuće.

Nazvao policajce i rekao da se predaje

Na teren su se pod rotirkama uputili specijalci iz Lučkog koji su dobili dojavu da je ubojica naoružan i opasan, te da drži taoce. Do kasno u noć trajao je očevid na mjestu zločina, a ubojica je uspio pobjeći. 

Policiju je mobitelom nazvao 1. ožujka 2009. godine i rekao da će se predati, što je i napravio u 1.40 sati kod mjesne crkve Svetog Jurja u selu Đurđicu blizu Križevaca. 

Nakon uhićenja u krvi su mu izmjerili 0,33 promila alkohola, a na ispitivanju je rekao da je namjeravao ubiti samo Sinišinu majku. Iako je priznao krivnju, o zločinu nije htio govoriti. 

Tijekom Snježaninog iskaza gledao je u pod

Tijekom suđenja na koprivničkom Županijskom sudu, kojim je predsjedala sutkinja Melita Mioč Felak, pročitan je i iskaz Snježane Rošker koja se spasila od smrti. Stjepan, koji je na sudu bio vezan lancima, gledao je u pod za vrijeme njezina iskaza u kojem je, između ostalog, rekla da ju je, prije nego što je ubio Sinišu, Stjepan pogledao i kao da joj je poručio 'Gledaj što ću napraviti'.

Stjepanov kolega Zrinko Grganić rekao je da su na dan ubojstva na poslu dosta popili između 11 i 17 sati i kako je to bio prvi dan da je i Stjepan pio otkad je doznao da ima šećernu bolest. Spominjao je spor oko vinograda i nelegalno potpisani ugovor. 

Tijekom suđenja Roškerova kćer Maja rekla je da njezin otac boluje od depresije i šećerne bolesti, kao i da ju je nazvao telefonski i rekao da je ubio petero ljudi, te da se vide na groblju. 

Majka ga na sudu branila

Za pomoć oko spornog ugovora Stjepan se obratio i umirovljenom policajcu Željku Vinceku koji je također svjedočio na sudu. Željko Vincek rekao je da su on i ubojica nekada zajedno radili na građevini, a u to vrijeme već se godinu dana nisu čuli. Zbog toga ga je iznenadio Stjepanov pomalo uznemireni poziv i molba da mu pomogne "jer mu strina na prevaru želi uzeti klet". Stjepan mu je rekao da se već obratio policiji, ali da mu nisu pomogli, a on ga je zbog navodno krivotvorenog potpisa uputio na krim policiju i grafologa. 

Na sudu su se svi složili da je Stjepan prije strašnog zločina bio u dobrim odnosima s ubijenim bratićem i njegovom obitelji. 

Svjedočila je i Stjepanova majka Ana koja nije pokazala nimalo žaljenja i pravdala je "bolesnog i nervoznog" sina "bez novaca". 

Stjepanovi prijatelji rekli su da je, osim šećerne bolesti, imao i PTSP od kojeg je obolio kao pripadnik 117. koprivničke brigade s kojoj je bio na ratištu u Pakracu i Lipiku. Tri godine zatvora dobio je i zbog kalašnjikova koji nije smio posjedovati. 

Prije suđenja je zbog PTSP-a i drugih bolesti završio na liječenju u zatvorskoj bolnici, a psihijatrijski vještak Radomir Drobac rekao je da će trebati i psihijatrijsko liječenje.

Presudu saslušao mirno, bez emocija

U trenutku kada je ubio četvero ljudi Stjepan je bio smanjeno ubrojiv, a um su mu 'suzili' alkohol i lijekovi, iako je svojim postupcima mogao upravljati. Sud mu je izrekao mjeru obaveznog liječenja za vrijeme izdržavanja kazne.

On je osuđen na ukupno 118 godina zatvora, odnosno maksimalnih 40 godina. Za ubojstvo Siniše i Đurđice, koje je ubio iz osvete zbog spora oko vinograda, dobio je po 30 godina zatvora, za ubojstvo Jasmine (14) 40 godina i za ubojstvo Tihomira 15 godina zatvora. Sudilo mu se i za pokušaj ubojstva Sinišine žene Snježane. Sud ga je te optužbe oslobodio. 

Presudu je saslušao mirno, bez pokazivanja bilo kakvih emocija. Iz zatvora bi Stjepan trebao izaći 1. ožujka 2049. godine, ali s obzirom na njegove godine vjerojatno će dočekati smrt iza rešetaka.