Zgrada je uništena u potresu jer je investitor štedio na njoj!

Spavala sam kad je počeo potres i probudio me. Zgrada se počela toliko ljuljati da nisam mogla stajati na nogama. Oko mene su počeli pucati zidovi, srušili su mi se svi ormari i jedva sam se dokopala hodnika, ispričala nam je svoju priču jedna stanarka zgrade u zagrebačkoj Jazbini koja je uvjerljivo najoštećeniji novoizgrađeni objekt u gradu.

Pokretanje videa...

01:45

Video: 24sata/pixsell

- To ne bi bio slučaj da su se ljudi pridržavali pravila gradnje, poštovali sva pravila struke i napravili minimum graditeljskog zdravog razuma. Ovako su stanari otkrili da su im stepenice u zgradi propale jer u njima nije bilo armature koja bi ih povezala sa zidom i podestom. Nakon prvog potresa uspjela sam izaći iz stana i pozvati susjede. Nasreću svi su bili živi, no vidjeli smo da su propale stepenice koje povezuju prizemlje i prvi kat. One iznad su bile teško oštećene – kaže stanarka koja je željela ostati anonimna zbog svoje sigurnosti.

Imali su sreće što su susjedi iz tog Jazbinskog odvojka bili prisebni i imali ljestve kojima su ih evakuirali s balkona prvog kata.

- Nema dijela zgrade koji nije puknuo ili napukao. Najviše mi je žao žene koja je ondje nedavno kupila stan, makar mislim da još svi zapravo otplaćuju kredite za njih. Taj, koji je to gradio, mora završiti u zatvoru. Dobro je da garaža nije stradala pa smo svi mogli izvući automobile. Bila sam prisebna prvo vrijeme, no kasnije mi se sve vratilo i od šoka sam dobila temperaturu. Plaši me svaki jači zvuk - kaže stanarka koja je morala iseliti do daljnjega.

Koliki je razmjer štete pokazale su prve fotografije koje kruže Facebookom. Obišli smo dijelove do kojih se može i vidjeli kako su dijelovi zidova zatrpali ljudima krevete, urušili se u dijelove tuš kabina i wc-školjki. Dijelovi zgrade, koji su trebali biti najčvršći i najstabilniji, pokazali su se gorim od puno starijih zgrada u centru Zagreba.Naime, prvi pregled stručnjaka pokazao je kako nedostaju armaturne šipke u kosoj ploči stubišta. Nema ni onih koje se vežu s podestom niti sa zidom. Stubišni zid nije izgrađen od armiranog betona već vertikalno zidan od šuplje opeke na kojoj se ne vidi da je povezana cementom. Izbušen je instalacijama, a s obzirom na puknuća vjerojatno ni to nije armirano kroz opeke. Ne postoji armaturna veza armiranobetonske konstrukcije podruma s onom gornjom. Sama armaturna konzola je izvan betona, pokrivena samo žbukom te je korodirala. I to je samo ono što se dalo vidjeti golim okom nakon puknuća..

- Za stepenište se odmah može reći da se vidi greška u izvođenju i nadzoru. Nažalost, Ministarstvo graditeljstva je u Zakon o gradnji ubacilo odredbu da nije obavezan izvedbeni projekt (armaturni nacrti) pa većina investitora to ne naručuje zbog štednje. Samo izvođenje je prepušteno slobodi izvođača i nadzornog inženjera, a projektant im služi samo za ishođenje dozvola. Iako to ne mora biti tako u ovom slučaju, moje dugo iskustvo to nažalost tako pokazuje – rekao nam je jedan zagrebački statičar i građevinski inženjer.

Za detaljno vještačenje trebao bi imati sve nacrte do kojih stanari zasad ne mogu. No prema našim saznanjima, angažirali su odvjetnika koji bi ih trebao zastupati u slučaju tužbe protiv odgovornih ljudi.

S druge strane grada, u centru, građani imaju brojne probleme zbog dimnjaka koje ne koriste.

- Nakon potresa u Zagrebu popucali su nam dimnjaci na zgradi i srušio nam se dio zabata. Trebalo je srušiti te dimnjake, no našli smo se u problemu jer neke ljudi koriste za grijanje. Kontaktirali smo dimnjačara, bi li mogao označiti koji se uopće koriste, a koji ne kako bi znali koje obnoviti no on je to odbio i rekao kako morao obnoviti baš sve - rekao nam je arhitekt Teo Budanko, član Društva arhitekata Zagreb.

- To je besmisleno jer su ti dimnjaci koji se ne koriste evidentna opasnost. Ja se bavim rekonstrukcijama spomenika kulture i znam što oni znače, no ovo se treba odraditi na suvremen način, a ne da ih obnavljamo za peći na drva ili kaljeve peći koje se ne koriste. Mi konkretno trebamo osam dimnjaka, a imamo ih 20 - objašnjava Budanko na svom primjeru.

Dodao je da je takav sustav bio suvremen kada su se takve zgrade gradile. Svaka veća soba imala je svoju peć i dimnjak, no prelaskom na centralno plinsko grijanje to je postalo suvišno.

- Dio dimnjaka, od poda tavana do vrha u prosjeku ima pet metara te teže oko 750 kilograma. Ako imate 10 takvih koje ne koristite, vi imate 7,5 tona tereta na vrhu zgrade koji ondje bespotrebno stoje. Krovovi su drveni i oni su u potresu samo 'zaplesali'. Dimnjaci su kruti i masivni i popucali su od udaraca krovova koji su ih doslovno sjekli na razinu krova. Zato ste imali slučajeve da su oni padali i urušavali te krovove i padali na ulicu i automobile – kaže Budanko.

Dodao je kako bi stare dimnjake, koji se nalaze na centralnom zidu, trebalo iskoristiti za pojačavanje konstrukcije s obzirom na to da su oni danas šuplji beskorisni prostor. Ako bi riješili takav problem, sljedeći potres iste jačine vjerojatnije bi samo 'zanjihao' Zagreb no ne i imali štete u centru grada kao sada.

- Pa da nekorištene dimnjake ispunite i purpen pjenom, kad tako moram reći, iako ne značajno, to bi ipak pomoglo zgradi – kaže arhitekt i upozorava sve stanare starih zgrada da su im u potresu sigurno stradali limeni opšavi dimnjaka.

Zbog nastalih pukotina i razdvajanja će im za prve kiše promočiti krovovi i prouzročiti još veću štetu. Dodao je da bi ih trebali čim prije sanirati, iako to bilo i običnim najlonom, do trajnijeg rješenja.

- Ja s velikom radošću vraćam život konstrukcijama i znam koliko znači izgled dimnjaka i smatram da je to užasno važno za sliku grada i kulturu, ali ako ćemo ih zadržati neka bude dekorativni element bez obzira na želju konzervatora. To postaje opasno po život, a ne potreba – upozorava arhitekt.

Dotaknuo se i specifičnosti Zagreba, koji za razliku od Beča, nema sve zgrade u centru koje su jednake visine. Zato on odiše ladanjskom ležernosti. Prepoznato je to i u Generalnom urbanističkom planu te se to štiti.

- Vi imate zgrade od trokatnica do peterokatnica. No kad se blok zajedno ljulja, onda se ljuljaju svi pa više zgrade naiđu na nižu zgradu. Donji dijelovi staju, a s gornjih viših padaju dijelovi. Da su bili iste visine, zabati ne bi padali, možda bi samo pukli – kaže arhitekt.

Kao glavno pitanje, koje se sada postavlja je, kako ubaciti nove više zgrade umjesto nižih. One bi bile građene od betona i preuzele bi dio opterećenja onih susjednih.
- Sve to treba proći s konzervatorima koji čuvaju našu kulturu i baštinu. To je jedna ozbiljna tema za stručnjake i nije jednostavno reći kako postupiti – kaže arhitekt.

Prijedlog države, da bi u obnovi pomogla s pet posto drži smiješnim. Ljudi će ionako platiti 25 posto poreza na kupljeni materijal. Iako bi dio država vratila, oni bi to samo pokazali kao davanje ljudima, no to nije pravo olakšanje.