Žrtva mobinga: Zdravlje mi je narušeno, ali dobila sam bitku

Nikakva presuda i novci mi ne mogu vratiti zdravlje jer sam godinama prolazila kroz pakao na radnom mjestu od strane poslodavca, otvorila nam je dušu Barica Saraja iz Križevaca koja je dobila pravomoćnu presudu protiv TPS Grupa d.o.o. Sv. l. Žabno, zbog mobinga na radnom mjestu.

Dok nam je govorila o načinu na koji je zlostavljana na radnom mjestu od strane direktora, a ujedno i suvlasnika tvrtke sa Ljerkom Manojlović, koji su bili i uprava pogona „Javora“ u Križevcima, Barici su navirale suze na oči. Izašla je u javnost kako bi svima koji su izloženi zlostavljanju na radu ukazala da se trebaju boriti za svoja protiv nasilnika.

Barica Saraja je od 2011. godine u invalidskoj mirovini jer je po presudi Općinskog suda iz Bjelovara gotovo od samog ulaska novih vlasnika u tvrtku, u kojoj se zaposlila 1983. kao voditelj pogona, počela doživljavati neugodnosti na svakom koraku. Novi vlasnici su 2003. godine ušli u križevački „Javor“ i Baricu koja je do tada bila šefica proizvodnje počeli maltretirati. 

- Na početku sam to nekako podnosila. Svakodnevno omalovažavanje, vrijeđanje svih nas i psovke kojima obiluje rječnik direktora Mirka Jakopčića. On ni jednu rečenicu nije izgovorio, a da u njoj nije bila neka psovka. To nas je u početku vrijeđalo, ali smo svi polako oguglali na njegovo ponašanje. Posebice je bio nemoguć kada je dolazio pod utjecajem alkohola u pogon – govori gospođa Saraja, koja je tada imala 40 godina.

No, Jakopčić je išao sve dalje i dalje, kazuje Barica. Nakon tri godine njegovo ponašanje je bilo toliko neprihvatljivo da je Barica zatražila da sjedi u kancelariji u prizemlju uz proizvodni dio, a ne na katu uz ured predsjednika Uprave Jakopčića. 

- Zvao nas je sve bitangama, vrijeđao našu stručnost, a radnice koje su radile i po 10 i više sati kada je trebalo „stisnuti“ zbog rokova su sve to trpjele. No, vrhunac je bio kad je s aludiranja na seks počeo sa seksualnim uznemiravanjem, a to si nisam mogla dozvoliti - govori nam.

Nakon jednog takvog nasrtaja Barica je 2009. godine doživjela moždani udar i tada je otišla na dvogodišnje bolovanje s kojeg se nije vratila u „Javor“ već je završila u invalidskoj mirovini. 

Jedna od posljedica moždanog udara jesu i učestali padovi uslijed kojih joj je povrijeđen centar za ravnotežu i vratna kralježnica koju mora operirati. 

- Nekada sam se voljela družiti s ljudima, a danas mi oni smetaju. Ustvari sve mi ide na živce. Mjesecima nisam spavala, a i sada su mi snovi noćna mora. Svakodnevno pijem šaku lijekova, a do tada gotovo nikada nisam popila ni aspirin, a kamoli nešto jače. Imam problema i sa štitnjačom….Ustvari najbolje bi mi bilo pod nekim „staklenim zvonom“, koliko mi je narušeno zdravlje, samo zbog toga što nisam željela pristati na pozive da s direktorom podijelim intimne trenutke – rekla je Barica.

Da je još normalna može, kako kaže, zahvaliti samo liječnicima koji su pokazali izuzetnu strpljivost i razumijevanje za njezine probleme uzrokovane na radnom mjestu te odvjetniku Damiru Barišiću iz Koprivnice koji joj je odmah povjerovao i ustrajao u tome da dobije satisfakciju.

Prema pravomoćnoj presudi, koju je preinačio Županijski sud u Bjelovar, njezina bivša tvrtka joj je dužna isplatiti 40.000 kuna s kamatama, ne od dana presude kako je naveo Općinski sud već od dana utuženja.