Obitelj je na okupu: Roditelji su posjetili Cheechooa u Zagrebu

Jonathana sam prvi put poveo u lov sa sobom kad je imao sedam godina. Dao sam mu da ustrijeli pticu. Postao je odličan strijelac, kao i u hokeju, rekao je Mervin Cheechoo, otac najboljeg hokejaša Medveščaka.

- Rekao sam ocu da ću se nakon srednje škole vratiti kući i biti lovac ako ne uspijem u hokeju. Nisam se vratio, no lov je ono što mi najviše nedostaje. Čelnici San Josea znali su mi reći da ne idem u lov jer bih se mogao ozlijediti, ali nikad na to nisam pristao - kaže Jonathan.

- Samo da kažem da sam ja bolji lovac od Jonathana - nasmijao se Mervin, koji je došao u Zagreb sa suprugom Carol, dok su Jonathanovi brat i sestra, Jordan i Kari, ostali u Kanadi.

- Hm, nije baš lijepo kad svećenik laže - dobacio je mlađi Cheechoo.

Da, stariji Cheechoo je svećenik. Njegov otac George puno je pio. Spas je pronašao u vjeri, pa je djecu poslao u vjerske škole.

- Vjera je vrlo važna u našoj indijanskoj zajenici. Mnogo je problema s drogom i alkoholom kod mladih. Srećom, Jonathan je od malih nogu maštao samo o hokeju i ništa drugo ga nije zanimalo. Imali smo pravila kod kuće, uvijek nam je morao reći gdje ide i s kim, a toga se i pridržavao - rekao je Mervin.

- Sjećam se da sam često u šest sati ujutro trčao i gledao svoje prijatelje kako se vraćaju iz izlaska - nasmijao se Jonathan.

Jonathan je rođen u Moose Factoryju, gradiću smještenom na malom otoku 'usred ničega'.

- Nekoliko dana tijekom ljeta je toplo, a potom je stalno hladno - objasnio je Cheechoo.

Ljeti se do grada može doći samo čamcem ili helikopterom, a zimi motornim sanjkama. U gradiću postoji jedna trgovina, dva restorana i bolnica. U toj bolnici nalazila se mala teretana u kojoj je Jonathan svakog ljeta trenirao. Sagrađena je u međuvremenu i dvorana, koja nosi ime Thomasa Cheechooa, daljnjeg rođaka napadača Medveščaka. On je trenirao klince.

- Malo djece uspije ostvariti svoj potencijal, mnogi ne žele napustiti svoju obitelj. U tako izoliranom gradiću svi smo jako vezani uz obitelj. I oni koji bi otišli, vratili bi se za mjesec dana - istaknuo je Jonathan.

Baka mu je poručila da se vraća kući i zaboravi hokej

Otac Mervin savršeno je ilustrirao koliko su ljudi u Moose Factoryju vezani uz obitelj.

- Kad je San Jose na draftu izabrao Jonathana, moja mama pitala me koliko daleko je taj San Jose. Odgovorio sam joj jako daleko, a onda mi je dobacila da Jonathanu kažem da se vraća kući i da zaboravi na hokej - nasmijao se Mervin.

Da bi dobio obrazovanje i napredovao u hokeju, Jonathan je sa 14 godina otišao u 350 km udaljen Timmins.

- Grad od 50.000 stanovnika bio je prevelik za mene, gradski autobusi, automobili, vreva grada... Odrastajući, ja sam svaki dan baki i djedu išao u posjet pješice. Prvi put kad sam samostalno prao robu, cijela je poplavila - rekao je Cheechoo, koji je plakao cijelu tu jesen roditeljima preko telefona.

- Govorio je da se želi vratiti, da ne može više. No na kraju svakog razgovora rekao je da će ostati još malo - kaže otac Mervin, koji je s još osam članova obitelji Cheechoo bio prvak Ontarija u hokeju.

- Jonathan nas je godinama gledao kako igramo, i njemu je bio san zaigrati za legendarne Scrapperse. A s 15 je konačno ušao u momčad, no odigrao je samo jednu utakmicu. Nikad nismo igrali zajedno, to mi je žao - kaže Mervin.

- Otac je bio odličan strijelac i brži od mene. Ujak Gordon je bio najtalentiraniji, ali da bi uspio, samo talent nije dovoljan - dodao je Jonathan.

Jonathan ima i svoju ulicu

U Moose Factoryju ima i svoju ulicu - Jonathan Cheechoo Drive.

- Velika je to čast za Jonathana, on je prva poznata osoba koja je dobila ulicu sa svojim imenom. Obično ulice dobiju ugledni starješine - rekao je otac Mervin, koji sa suprugom Carol živi u Sadburyju.

Sugrađani su mu platili satove klizanja

Stanovnici Moose Factoryja puno su pomogli Jonathanu u karijeri. Kad je bio mlađi skupili su 15.000 dolara kako bi mu platili satove klizanja.

- To je veliki novac za ljude iz Moosea, koji ostaju gladni ako taj dan ne ulove nešto za jesti. Jonathan zato sada vraća zajednici, svako ljeto obilazi razne gradiće i govori djeci da i oni mogu uspjeti u životu. Mnogim klincima je uzor, jednom je čak pet sati bez prestanka davao autograme - rekla je majka Carol.

Roditeljima kupio kuću

Jonathan je s prvim novcima ocu i majci kupio kuću.

- Hvala mu na tome. On na sebe nikad nije puno trošio, voli automobile, ali nije ih skupljao - kaže Mervin.

Mervin i Carol dobili su jako puno narudžbi za Medveščakove suvenire. Nema stanovnika Moose Factoryja koji nije navijač "medvjeda".

- Naručuju dresove, kape, šalove... Mnogi utakmice Medveščaka prate preko interneta. Kad idu na pecanje ponesu prijenosne generatore da ne ostanu bez struje. I sve znaju o Hrvatskoj, da nije tako daleko, svi bi došli na utakmicu - istaknuo je Mervin.

Ono sa čime se obitelj Cheechoo mora još uvijek boriti jest rasizam.

- Kad sam bio mlađi bilo je puno više incidenata nego danas. Bilo je ružnog vikanja od suparničkih igrača, čak i trenera, a da ne govorim s tribina. Nadam se da će ljudi jednom naučiti da smo svi jednaki.

Jonathanov sin obožava Brusta

Sin Jonathana Cheechooa najveći je obožavatelj Barryja Brusta. Mali Jack ne skida se iz dresa Medveščakova golmana.

- Čim vidi Barryja odmah poludi od sreće. Otac ga trenutačno uopće ne zanima, pa i da na utakmici zabije 100 golova - kaže Jonathanova supruga Ashley.