Izvukao sam ga iz jezera, a on me pijan psovao...

Bio sam nekoliko metara iza njega kad je krenuo ravno prema jezeru. Nisam najbolje poznavao teren. Bila je već noć, a on je trčao u mrak. Vidio sam da se provukao kroz rupu u ogradi ispred jezera. Grane su me šibale po nogama, rukama i licu, ali nisam odustajao. Htio sam spasiti tog dječaka, prisjeća se Ivan Mičić, policajac koji je u novozagrebačkom naselju Brezovica spasio život Borni Lackoviću, tada 13-godišnjaku.
Rupa kroz koju je dječak prošao bila je široka i visoka jedan metar, a Mičić nije ni trenutka razmišljao. Samo je krenuo za njim. Skliznuo je nizbrdo i propao u blato te vidio dječaka kako ulazi u jezero.
- Ušao je u vodu do vrata. Pokušao sam ga odgovoriti, ali nije odustajao. Vikao sam mu da stane i da je opasno, ali on me samo psovao i krenuo dalje. Skočio sam za njim i iako su mi stopala propadala u mulj, nekako sam ga uspio izvući na obalu. Držao sam ga za ovratnik. On se opirao, bacao i dalje me psovao. Govorio sam mu da se smiri i da će sve biti u redu. Izvukao sam ga na igralište i okrenuo na bok. Počeo se tresti, histerizirati, povraćati. Pjena mu je izlazila na usta. Tad su stigla i dvojica mojih kolega te rekli šefu smjene da pošalje Hitnu pomoć. Borna je pao u nesvijest, ali se nakon nekoliko minuta probudio. Našao sam u blizini nekakvu plahtu, koju sam mu gurnuo pod glavu i dok smo čekali Hitnu, počeo je dolaziti k sebi. Jako je smrdio po alkoholu. Morali smo ga smirivati, a čekanje je bilo najgore od svega - prisjeća se požrtvovni policajac prošlogodišnje drame pokraj Brezovice.
Dok su stanovnici ovog zagrebačkog naselja 18. lipnja 2006. slavili kraj Osnovne škole "Brezovica", na nogometnom igralištu nekoliko dječaka igralo je nogomet, no jedan od starijih dječaka stalno ih je uznemiravao. Uzimao im je loptu, mokrio pred njima, psovao i vikao. Teturao je i vidjelo se da je pijan. U blizini su bila tri policajca, kojima su se dječaci obratili za pomoć.
- Jedan od dječaka došao je do mene i rekao da njega i njegove prijatelje Borna maltretira. Krenuo sam prema igralištu, a kad me Borna ugledao, počeo je bježati prema jezeru - objašnjava Mičić.
Mislio sam da Hitna pomoć nikad neće stići. Čekanje je bila prava katastrofa i činilo se da vrijeme stoji. Samo sam molio Boga da stignu na vrijeme. Bojao sam se za njega. Kad je Hitna došla, odahnuo sam. Odvezli su ga u psihijatrijsku bolnicu u Kukuljevićevoj ulici. Mislim da je tamo ostao oko mjesec dana. Nakon što ga je Hitna odvezla, ja sam otišao kući presvući se i vratio sam se u Brezovicu kako bih bio uvjeren da će te večeri sve proći u redu.
Ivan Mičić (36) rodom je iz Bosanske Posavine, a policajac je već 15 godina. U Zagreb je stigao prije nekoliko godina. U cijeloj karijeri nikad nije imao ovakav slučaj. Naime, Borna je imao gotovo tri promila alkohola u krvi.
Dječak kojem je policajac spasio život, Borna Lacković, te se večeri prisjeća kroz maglu.
- Bio sam s prijateljima vani. Pili smo pivo i ne znam koliko sam popio. Znam samo da smo trebali ići dalje van, ali ja nisam htio. Rekao sam im da ću izaći iz auta kraj igrališta. Tako je i bilo. Sljedeće čega se sjećam je da sam bježao od policajca i uletio u jezero. Probudio sam se u bolnici u Kukuljevićevoj i nisam imao pojma zašto sam tamo i do kad ću biti. Nitko mi ništa nije govorio. Nakon mjesec dana konačno su me pustili doma - objasnio je Borna Lacković, danas 14-godišnjak, koji je od te večeri prestao piti alkohol, kako kaže - zauvijek.