Mirjana Krizmanić: "Ne jadikujte, pokrenite se!"

Njezina najprodavanija knjiga "Tkanje života" jedan je od odgovora hrvatskih psihologa na brojne strane, mahom američke, psihološke priručnike u kojima se nude univerzalni, iako nerijetko potpuno neprimjenjivi recepti za sreću. Ovaj self-help priručnik ne nudi recept, već pokušava „otvoriti vrata do boljega razumijevanja onoga što nas čini sretnima i zadovoljnima, što nam uljepšava život i čini ga vrijednim življenja“. 

U "Tkanju života" navodite kako ne dajete recept za sreću. Biste li dali kakav savjet našim čitateljima koji bi im pomogao "tkati život", kako pišete u knjizi?

Ne volim frazu: "Mislite pozitivno". Svijet je lijep, život mi je dobar, a ja nemam što za jesti, djeca su mi gladna, ne mogu naći posao...Kako da mislim pozitivno? Ali, ako se probam tome prilagoditi tako da shvatim da moram pronaći rješenje - pomažem sebi. Da smo dobro prilagođeni okolini, drugima i vlastitim sposobnostima je ono što čini kvalitetu života. To je ono što laici kažu normalno ponašanje i ključ za uspješan život.

Što mislite o Hrvatskoj kao naciji potrošača? Slažete li se s tom tvrdnjom?

Mislim da ne postoji jedinstveni profil nacije. Mi smo jedan zapušteni narod koji pokupi što mu se god govori s televizije i po tom obrascu se ponaša. Puno ljudi svoje stavove i mišljenja prilagođavaju onom što rade drugi, a to što rade drugi ovisi o tome što čuju i vide putem medija. Kada se radi o potrošnji, ljudi ne mogu trošiti ono što nemaju. Prosječan čovjek je dovoljno pametan da zna ako potroši iznad svojih mogućnosti da će mu se to vratiti i doći na naplatu. To nije poklonjeni novac. Mišljenja sam da većina ljudi ne troši iznad svojih mogućnosti. Osim što ima previše ljudi koji su na granici svojih mogućnosti tako da moraju živjeti na dug jer nemaju za hranu, odjeću i djecu. A ovo što gledate poput opsjedanja trgovačkih centara ili 200 tisuća Hrvata ide na skijanje je medijsko pretjerivanje. Pa što je 200 tisuća ljudi na 4 i pol milijuna stanovnika?

U Hrvatskoj broj nezaposlenih raste iz dana u dan. Što biste im vi kao stručnjak savjetovali, a da nije "misliti pozitivno"?

Zaista ne volim termin "Rad na sebi". Što to znači? Radi se o boljoj prilagodbi, ne o radu na sebi. Prilagoditi se vlastitim mogućnostima i prilikama u kojim živite. Prilagoditi se onom što želim, onom što mogu i onom što imam. Ne mogu potrošit ono što nemam. A da bi se čovjek prilagodio mora katkad malo misliti, iako to ljudi nerado čine. Dobra prilagodba bi značila - vidjeti koja se zanimanja traže, gdje postoji potražnja i po potrebi se prekvalificirati. Ili neovisno o svom zanimanju reći: "Ja ću sada uzeti posao koji mogu pa makar i mnogo ispod moga obrazovanja". To je potrebno kako bi se preživjela teška vremena. To je bitno, a ne floskula "rad na sebi". U prijevodu - ako netko trenutno ne treba moju kvalifikaciju, onda ću raditi nešto drugo. 

Što mislite da bi trebalo promijeniti kako bi se stvari pomakle na bolje?

Veliki je problem kada umirovljeni roditelji financiraju osobu od četrdesetak godina. U smislu da on ne radi zato što sjedi kući i čeka posao za koji se obrazovao. Ali, zašto ne radi nešto drugo? Umjesto da opterećuje svoje roditelje, dobra je prilagodba prihvaćanje onoga što se nudi. To je ponašanje koje uzima u obzir interese drugih ljudi, a ne samo svoje. Problem je što mnogi roditelji ne odgajaju djecu pod motom "Svaki rad je častan". Nema boljeg i lošijeg posla, svaki rad je pristojan. Zbog toga čekaju na burzi umjesto da uzmu ono što se nudi. A toga ne bi smjelo biti u teškim prilikama. Poznajem visokoobrazovanu gospođu koja je izgubila posao te se odlučila na nesvakidašnji potez - ljudima s tržnice donosi svježu hranu. Na taj će način preživjeti teška vremena, neće joj zato kvalifikacija i obrazovanje nestati. Meni se to silno sviđa i primjećujem da sve više ljudi počinje tako misliti. Inače, ne mislim da smo skromni, ali smo silom prilika postali. 

Za nekoliko dana nam se bliži referendum o ulasku u Europsku uniju. Što vi mislite o tome?

Mislim da će biti više reda ako uđemo u Europsku uniju. Za mlade su to vrata budućnosti pogotovo u poslovnom svijetu. Europa nam olakšava, ali poanta je u cjeloživotnom učenju koje je ključno za uspješan život. Smeta me što svi galame da ćemo izgubiti suverenitet. O kakvom suverenitetu pričamo? Odavno smo ga izgubili pa nijedna banka nije naša. Sve smo prodali, a nikakva nas Europa nije prisilila na to. Zanimljivo, mislim da ćemo ulaskom u Europu doći upravo tamo gdje je naš kapital - u strane zemlje. Kampanja je svakako trebala ići dvije godine ranije i posebno upoznati sve skupine društva s prednostima i nedostacima. Mislim da će izlaznost na referendumu podbaciti, što je loša poruka Europi. 

Što biste bi rekli da je ključno za uspješan život?

Dobra prilagodba je ključ svega, čak i kada su vremena bajna barem toliko da mislite da ne mogu trajati zauvijek. Moramo imati mehanizme u slučaju promjene, rezervno rješenje. Mislim da je to najvažnije za svako doba jer tako ljudi žive najzadovoljnije. Smatram da je većina ljudi uspješno prilagođena i da dobro funkcionira. Nikada ne podcjenjujem čovjekov zdrav razum. Povijest nas je prisilila na česte promjene, a pokazali smo da se dobro prilagođavamo. Jedino što zamjeram hrvatskom narodu je pasivnost. Mislim da je zato što se osjećaju nemoćni pa ni ne pokušavaju. Nemojte se žaliti, probajte nešto učiniti! Sjedenje u kući ili u kafiću i "jamranje" od jutra do sutra nije prilagođeno ponašanje i ničemu ne služi. Stoga, nemojte jadikovati, već se pokrenite.