"Preko leđa naše djece kupuju se politički bodovi"

Gospođa Razić-Roglić, i sama majka 1,5 godišnjeg Frana, iz prve ruke je vidjela netransparentnost i nelogičnosti sustava vrtića u Zagrebu. 

Što je trenutno najveći problem?

Najveći problem je nedovoljni broj vrtića. Službeno preko 30 posto djece nije dobilo vrtićka mjesta te moramo konstatirati kako se radi o nedovoljnom broju kapaciteta i netransparentnim kriterijima upisa djece u vrtiće. Bili smo pozvani na suradnju s radnom skupštinom za izradu što boljeg rješenja za tu situaciju. Priložili smo i elaborat s financijski razrađenim detaljima, prema kojem smo predložili opciju privatno-javnog partnerstva. Bili smo voljni surađivati jer se na kraju ipak radi o – budućnosti naše djece. No, svi naši prijedlozi su odbijeni i na taj način sve je jednostavno – bačeno u bunar. 

Kako Grad rješava problem nedostatka kapaciteta za predškolski odgoj djece?

Za sada, nikako. Krše se standardi u odgoju djece jer naprimjer, prema propisima, u grupama starosti do 18 mjeseci ne smije biti više od desetero djece. No, u realnosti, moje dijete od jedne i pol godine u vrtiću je smješteno u grupu koju čini čak 21 dijete. Prošle godine smo organizirali prosvjed zbog pretrpanih grupa i nedostatka adekvatnog odgoja djece te se sve ove aktivnosti nastavljaju na to djelovanje. Moram naglasiti kako udruga nije izdvojeni pokušaj.  Surađujemo i s priznatim tijelima koja su prepoznala veličinu i važnost ovog problema. Tako surađujemo s dječjom pravobraniteljicom i Transparency Internationalom i osim suradnje imamo i njihovu punu podršku u borbi za izmjenu sadašnjih propisa. 

Koji je stav udruge prema dohodovnom cenzusu? 

Stav udruge je da vrtići trebaju poskupiti, odnosno doći do razine na kojoj će djeca za taj novac dobiti kvalitetni odgoj i smještaj. Problem dohodovnog cenzusa je što on ne prikazuje pravo dohodovno stanje, odnosno ne postoji pravi sustav provjere istinitosti nečije tvrdnje i njegovog imovinskog stanja. To je nešto što bi trebalo biti uzeto u obzir jer mnogo ljudi, zbog želje da uštede, varaju sistem. Roditelji donesu potvrde o zaposlenju, odnosno nezaposlenosti, a vrtići nemaju načina rješavanja i provjeravanja tih tvrdnji. Sve treba biti uzeto u obzir – nečiji krediti, prihodi i rashodi. Ukratko, dohodovni cenzus je mjera koje je loše provedena, neostvariva i politički motivirana i koja, nažalost, prijeti opstanku sustava vrtića. Prema našim saznanjima, sada mnogo vrtića jednostavno nema novac ni za održavanje hladnog pogona. A u Zagrebu čak 43 posto djece ima pravo na besplatni vrtić. Gdje to vodi? No, odgovorni kažu kako je dohodovni cenzus mjera koja pomaže siromašnima, mislite da je to prava istina?

Kod dohodovnog cenzusa se radi o skupljanju glasova. No, ono što ljudi ne znaju je da su zbog toga svi ugroženi. Bitno je shvatiti kako je sistem šupalj i da se ne radi, kako politika voli istaknuti, o bogatima i siromašnima. Problem je što neki ljudi bezrazložno previše plaćaju, a drugi premalo. Stoga smo i službeno zatražili na uvid odluku struke i stručnjaka te plan i proračun vezan uz provedbu mjera dohodovnog cenzusa, ali odgovor od Grada – nije nikada dobiven. Nažalost gradonačelnik Bandić igra na kartu siromašnih i bogatih.

Ako je situacija takva, što je onda činiti ljudima koji se nisu oslobodili plaćanja visokih cijena za vrtiće? Ispada li da plaćaju tzv. 'porez na budale'? 

Ljudi koji odluče platiti nove cijene vrtića su –  izigrani. Naprimjer, uplatnice koje su već došle dolaze s akontacijom. Zašto bi platili vrtić s akontacijom? Osobno spadam pod skupinu ljudi koji moraju platiti nerazumno puno dok drugi izigraju sustav i ne plate - ništa.

Što mislite da će se dogoditi? 

Mislim da će se nakon 3 mjeseca vjerojatno od ljudi retroaktivno zatražiti da plate, kada shvate da je sadašnje stanje neodrživo. 

Koji je onda prijedlog udruge 'Vrtić za sve' za rješavanje ovog problema? 

Za početak, dohodovni cenzus spojiti s osobnim identifikacijskim brojem, kako bi se moglo temeljitije pratiti nečije imovinsko stanje. Cijenu vrtića staviti na razinu od najviše 500 kuna, za razliku od dosadašnjih uobičajenih 200 kuna, čime bi se osigurao novac za kvalitetni predškolski odgoj naše djece. Što je najvažnije, tim novim i razumnijim dohodovnim cenzusom omogućiti besplatan vrtić svima onima kojima je to zbilja potrebno – siromašnima, no bez varanja sistema, kao dosad. 

Javljaju li vam se ljudi sa svojim konkretnim problemima pri upisu djece u vrtiće? 

Da, odaziv ljudi je vrlo dobar, javljaju se ljudi koji, primjerice, ukazuju na korupciju u vrtićima, posebice vrtićima u Sesvetama i Gajnicama te pozivamo ljude da se nastave javljati s primjerima korupcije. Kao što sam već i spomenula, aktivno surađujemo i s Transparency Internationalom s kojima također imamo dobru suradnju.

Što možete poručiti ljudima koji do sada nisu djelovali po pitanju situacije u zagrebačkim vrtićima i onima koji su možda neodlučni?

Pozivamo sve ljude da se uključe u rad udruge, nije bitno koje ste struke, djelujemo zajedno za dobrobit djece. Roditelji imaju pravo na uvid u dokumentaciju. Pozivamo ih da šalju pismene dopise vrtićima i traže eventualna objašnjenja u slučaju da nisu uspjeli upisati dijete te popis upisane djece – sve mora biti transparentno. Čak je i dječja pravobraniteljica poduprla naše djelovanje. Nažalost, preko leđa naše djece se kupuju politički bodovi. No, spremni smo ići i do najviših institucija unutar Europe kako bi se izborili za ono, što nam po zakonu i pripada.