Provjerili smo: I raženi kruh najviše ima pšeničnog brašna

Kupovala sam kruh i pitala prodavačicu od čega je. Kratko je samo kazala da je sa sjemenkama, ali nije znala reći od kojih je vrsta brašna, požalila se čitateljica.

Kako piše u Pravilniku o informiranju potrošača o nepretpakiranoj hrani, u koju spad i kruh, trgovci su dužni dati informacije o sastojcima i pomoćnim tvarima u procesu proizvodnje. One moraju biti napisane i istaknute na prodajnom mjestu u neposrednoj blizini hrane na koju se odnose. Iznimno se informacije o hrani mogu dati i usmeno. No to u praksi često ne funkcionira.

- Godinama se zalažem da informacije o hrani budu jasne i svima dostupne. I trgovci koji prodaju hranu trebali bi se hitno educirati kako bi kupcima mogli pojasniti o kakvoj je vrsti hrane riječ. A pogotovo dati informaciju ima li u tom proizvodu glutena i barem tu osjetljivu skupinu zaštititi. Trećina ljudi ima neku vrstu alergije - kazao je Ilija Rkman iz društva Potrošač.

Dodaje da je za njih je veliki problem nedostatak informacija, a voljeli bi biti sigurni da u hrani koju jedu nema alergena. Problem je i za druge posebne kategorije potrošača. Smatra da bi vegani željeli znati ima li u kruhu dodataka životinjskog podrijetla, kao što je E920, koji se koristi pri tretiranju brašna i pripremi tijesta.

- Primjerice, u pekarnicama obično nama pojašnjenja E-brojeva. No neke pekarnice već godinama na svojim internetskim stranicama imaju sastav proizvoda. Tržišno natjecanje natjerat će trgovce na bolje informiranje jer oni koji će imati bolje označen proizvod imat će i više kupaca - objašnjava dalje Rkman.

Od 13. prosinca prošle godine i kod nas je u primjeni Zakon o informiranju potrošača o hrani. No iz Ministarstva poljoprivrede nisu nam odgovorili kako se on primjenjuje na kruh.

Čak ni na deklaracijama pakiranoga kruha nije uvijek napisano koliki je postotak kojeg brašna.

Na raženom kruhu, na primjer, na prvome mjestu piše pšenično brašno, a na drugom raženo.

Budući da je pšenično brašno na prvome mjestu, znači da ga ima više nego raženog, a kruh se zove raženi. Isto tako, ako je kruh kukuruzni ili miješani kukuruzni, nepoznato je koliko u njemu ima kukuruznog brašna.

- Kad kažemo kruh, svi uvijek pomisle na brašno, vodu, kvasac i malo soli. No popis sastojaka sve je dulji i besmisleniji. U kruhu su razni stabilizatori, emulgatori, ali i namirnice životinjskog podrijetla poput svinjske masti. Dodatak E920 uglavnom je životinjskog podrijetla i dobiva se od dlaka, no može biti i biljnog, ali nema podatka kakav je. Ne vjerujem da netko želi jesti nešto što je nastalo od dlaka. Po zakonu bi trebalo napisati sastav, no proizvođači to ne rade dovoljno jasno i to je ruganje kupcima. Kad se pobuniš jer nisi dobio informaciju, trgovci kažu da onda ne moraš kupiti. A ako sami radimo kruh, nije jasno kako je to brašno dobiveno i je li čime tretirano - kazao je Luka Oman iz Prijatelja životinja.

U Hrvatskoj agenciji za hranu lani su istraživali aditive u kruhu i ustanovili da nisu opasni.

- Kruh se može proizvesti i bez aditiva, ali oni se dodaju radi bolje elastičnosti tijesta, sprečavanja zgrudnjavanja, boljeg vezivanja vode, povećanja volumena i produljenja trajnosti te svježine - kazali su.