Golubanova usna harmonika ponovno sjaji

„Memphis Light“ je njegov 11. studijski album koji je nastavak prethodnika „Chicago Rambler“ s kojim je ostvario do sad najzapaženiji inozemni uspjeh postigavši odlične pozicije na specijalizirnim top ljestvicama diljem svijeta, a proglašen je 5-tim najboljim albumom Chicago bluesa i 86-tim najboljim blues albumom 2019. godine (Roots Music Report).

Od 10 pjesama na albumu „Memphis Light“, Goluban autorski potpisuje njih 9. Kao što je istaknuto i u naslovu, Goluban je ovaj put otputovao na jug te u Memphisu u Ardent studiju s američkim glazbenicima u nekoliko dana snimio ovaj materijal. 

Nogometnim rječnikom, ako svaki od dosadašnjih 11 Golubanovih albuma ima svoju poziciju, sasvim je svejedno koju ima "Memphis Light", jer on je kapetan momčadi.  Golubanovo hrabro izlaženje iz dosadašnjih okvira rezultirali su odličnom glazbenim materijalom, koji su pohvalili i američki glazbeni kritičari:

www.goluban.com

Tomislav Goluban mini interview

Tko je Tomislav Goluban?

Profesionalni sam glazbenik, svirač usne harmonike, blues zaljubljenik, radijski voditelj, a po struci diplomirani ekonomist.

Kako uspijevaš živjeti od bluesa?

Da egzistenciju temeljim isključivo na koncertnoj aktivnosti, ne bi dobro prošao. Kombinirajući edukaciju, radio, organizaciju koncerata i rad u studiju mogu preživjeti. Naravno, vrlo je bitno da se svedem u normalne okvire i da nemam „velike apetite“.

Baviš se i edukacijom mladih?

Prije 15 godina sam osmislio program za učenike u školama u kojem im pričam o razvoju suvremene glazbe s naglaskom na blues i usnu harmoniku. S vremenom je program istitucionaliziran kroz „Ruksak (pun) kulture“, a sad ga prezentiram u suradnji s Ministarstvom kulture diljem Lijepe naše. 

Plodan si autor koji je uspio nanizati 11 albuma, a posljednji si snimio u Memphisu?

Diskografski rad mi je od početka bio vrlo važan. Zapis vremena, sposobnosti, inspiracije i glazbenika koji su ih snimali. Kasnije se poklopilo da je CD ipak prilično korisna vizitka u inozemstvu i da ga ljudi na specijaliziranim festivalima cijene puno više nego u klasičnim prodavaonicama ploča. Svih 11 albuma, osim zadnja dva, su jako različiti, ima tu svega, od delta bluesa, zagorske popevke, funk jazzy fusion instrumentalne glazbe do rocka i soula. Naravno sve je ukorjenjeno u bluesu jer ga najbolje razumijem i tu se najlakše izražavam.

„Memphis Light“ je aktualni album snimljen u Memphisu s tamošnjim glazbenicima. To je moje najkomplesnije izdanje do sad i zbilja sam zadovoljan rezulatom. Još važnije je da su ga specijalizirane radio postaje - one u svijetu nažalost ne i u Hrvatskoj, prepoznale i uvrstile u playliste tako da je uspio debitirati na Top 50 Blues albuma prema „Roots Music“ izvještaju.

Što je Blues?

To je vrsta glazbe, može čak i emocije koja nikako nije tužna. Blues je nastao inspiriran ljudskom bijedom, jadom, sramotom i nepravdom ali u momentu kad je bio izvođen služio je da otjera tugu te pruži spas i nadu, bar nakratko. Velika je nepravda da se Blues smatra tužnom glazbom. Još mi je groznije kad se Blues opisuje kao „plavičasta nota“ jer takvo tumačenje ne postoji u nijednom svjetskom jeziku osim našem. 

Bili ste prvi predsjednik i jedan od osnivača udruge Hrvatske blues snage. S čime se ta udruga bavi?

Hrvatske blues snage smo osnovali vođeni principima američke Blues Fondacije koja organizira Svjetsko natjecanje bluzera u Memphisu. Mogućnost predstavljanja naših glazbenika na američkoj sceni kreće prijavom i pobjedom na Hrvatskom blues natjecanju. Unatoč kritikama i/ili pohvalama, činjenica je da smo jedina glazbena udruga koja nešto slično radi i uspješno predstavlja hrvatske glazbenike - i tako od 2010.

Osvojili ste 4 Porina?

Prvi Porin osvojio sam u kategoriji Novi izvođač godine, mislim da je to bila jedina godina bez direktnog TV prijenosa te kategorije. Sljedeća tri sam osvojio u Blues kategoriji koja je kasnije nažalost ukinuta. Tako su uspješno zabili nož u srce hrvatske blues diskografije koja je u to vrijeme bila najbogatija. Objašnjenje koje smo primili bilo je da Blues nije hrvatska glazbena forma. Jao, jao, prema takvom obrazloženju proizlazi da su Rock i Jazz autentične hrvatske forme?!? Nažalost, groznu nepravdu su počinili baš oni koji bi tu problematiku trebali najbolje razumijeti. 

Nastupali ste u 20-tak europskih zemalja i Americi. Kakvi su dojmovi?

Svugdje je lijepo ali u Zagorju je najljepše. Nikad mi nije palo na pamet da se ne vratim doma unatoč velikim festivalima, zanimljivim klubovima, prekrasnoj publici i divnoj atmosferi. Kultura slušanja Blues glazbe ali i glazbeno umijeće izvođača su na puno višem nivou od onog u Hrvatskoj. Bluzeri su vani cijenjeni glazbenici i publika se uz tu glazbu vrlo lijepo zabavlja. Kod nas su još uvijek nažalost vladaju bendovi koji sviraju obrade pjesma i to većinom 50 istih cijelo vrijeme. Mislim da nikad nismo imali više „tribute“ sastava unatoč svim čudima tehnologije. Najgore je pak da su tribute sastavi i cover bendovi iz klubova istisnuli autorske izvođače. 

Više informacija potražite na www.goluban.com