Kako štednja u mirovinskom fondu osigurava sigurniju budućnost

Mirovine koje svakog mjeseca primaju naši roditelji, baka ili djed isplaćuju se iz doprinosa za prvi stup koji svakog mjeseca u Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje uplaćuju svi zaposleni u Hrvatskoj. Te mirovine isplaćuju se iz doprinosa - 15 posto iz bruto plaće – koji svakog mjeseca plaćate vi, vaši roditelji ako rade, svi zaposleni koje poznajete. Jednoga dana, kada odete u mirovinu i vi ćete primati mirovinu iz prvog stupa koji funkcionira na principu međugeneracijske solidarnosti. Samo što će tada, u budućnosti, netko drugi uplaćivati doprinose iz svoje plaće. Pitanje je samo hoće li ta mirovina biti kakvu ste očekivali, hoće li biti dovoljna za život u starosti.

Već godinama Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje nedostaje gotovo polovica novca potrebnog za isplatu mirovina. Od potrebnih 39 milijardi kuna ove godine, HZMO će prikupiti od mirovinskih doprinosa oko 22 milijarde kuna. To je tek 54 posto potrebnog iznosa. I to je onaj doprinos koji plaćate svakog mjeseca. Preostalih 17 milijardi kuna država će osigurati iz proračuna. Zapravo će svi porezni obveznici dati dodatni novac za isplatu mirovina. Uključujući i vas koji ste već pridonijeli uplatama doprinosa u HZMO. I tako stalno jer u Hrvatskoj premalo ljudi radi da bi svojim mirovinskim doprinosima osigurali sav novac potreban za isplatu mirovina.

Nepovoljna demografska kretanja – starenje stanovništva, iseljavanje radno sposobnih građana i smanjivanje nataliteta – dodatno će ugroziti stabilnost mirovinskog sustava. Demografska studija Stjepana Šterca iz 2017. utvrdila je da je mirovinski fond punilo 1.46 milijuna radno aktivnih građana (osiguranika HZMO-a) što je gotovo jednako broju umirovljenika i nezaposlenih, kojih je zajedno te godine bilo 1.44 milijuna.

Ako se zna da uplata 15 posto doprinosa iz plaće ni na koji način neće utjecati na buduće mirovine danas zaposlenih građana jer taj novac služi za isplatu postojećih mirovina, postavlja se pitanje - mogu li u takvoj situaciji građani uopće utjecati na sigurnost svoje mirovine u budućnosti? Osobna kapitalizirana štednja za mirovinu rješenje je kojemu pribjegavaju mnoge zemlje suočene sa sličnim ili istim izazovima.

Modeli u Europi su različiti, cilj je isti: omogućiti građanima da sustavno štede za vlastitu mirovinu i sigurniju starost. Neki oblik obvezne mirovinske štednje uvele su skandinavske zemlje, Nizozemska, Švicarska, Estonija, a Velika Britanija od 2012. Ima sustav 'auto enrolmenta' čime je također uvela određeni oblik drugog stupa. U istom smjeru razmišljaju sada i Irci. Poljska je lani novim zakonom propisala automatsko učlanjivanje u mirovinske fondove za građane do 55 godine života. Litva je uvela šest-godišnje 'lifecycle' fondove s povećanim uplatama doprinosa uz državni doprinos. 

U Hrvatskoj je to drugi stup, sustav štednje u obveznim mirovinskim fondovima uveden još 2002. godine. Danas postoje četiri obvezna mirovinska fonda: AZ, Erste Plavi, PBZ Croatia osiguranje i Raiffeisen. Svaki zaposleni građanin uplaćuje pet posto bruto plaće u svoj mirovinski fond – kojeg sam može izabrati – i na taj način štedi za svoju mirovinu. Uplaćeni doprinosi njegova su imovina i nitko drugi tim novcem ne može raspolagati. Do sada su građani u obvezne mirovinske fondove uplatili 76.4 milijarde kuna. Vrijednost imovine u fondovima, međutim, značajno je veća, prema podacima HANFA-e za lipanj 2019., vrijedila je 105,9 milijardi kuna.

Veća vrijednost imovine u obveznim mirovinskim fondovima kategorije B rezultat je dodatne zarade koju su fondovi ostvarili za svoje članove. Ulažući imovinu u državne obveznice i dionice, fondovi su iz godine u godinu povećavali iznos novca na osobnim mirovinskim računima građana. Prosječni godišnji prinos od osnivanja do danas bio je 5,62 posto, pokazuje izvještaj HANFA-e za lipanj. Svaki član fonda pri tome može provjeriti koliko je točno uplatio doprinosa na osobni mirovinski račun – kroz onih pet posto - a koliko mu je 'njegov' fond dodatno zaradio, odnosno kapitalizirao štednju.

Ako se vratimo na priču s početka, upravo osobna kapitalizirana štednja u budućnosti može mirovinu učiniti većom i sigurnijom. Svaki budući umirovljenik, kada za to stekne uvjete, dobit će mirovinu iz prvog stupa. Dodatni izvor novca za svakog umirovljenika bit će njegova osobna mirovinska štednja iz drugog stupa. Svoju osobnu kapitaliziranu štednju svaki budući umirovljenik primat će kao dodatak mirovini iz prvog stupa, pri čemu će unaprijed znati koliko će mu mirovina biti veća zahvaljujući uplatama u drugi stup. Jasno - udio mirovine iz drugog stupa bit će veći što je veći broj godina tijekom kojih je uplaćivao osobnu mirovinsku štednju.