Kristina ima jedan od najtežih poslova u HR: ‘Uspjeh je kada djeca shvate da nisu ona kriva'

Kristina Krulić-Kuzman je voditeljica stručnog tima SOS Dječjeg sela Ladimirevci. Kao psiholog po struci, ona je provela posljednjih 12 godina svog života radeći u sustavu socijalne skrbi i to prvenstveno s traumatiziranom djecom.

Njen posao nije lagan. S time će se složiti bilo tko, nevažno ima li iskustva u tom području ili ne. Čak i ona priznaje da su teški dani više pravilo nego iznimka, jer nije jednostavno ostati ravnodušan na brojne nepravde i grozote kroz koje su ta djeca prošla, a koje nikako nisu zaslužila. Koje, zapravo, nijedna osoba ne zaslužuje.

Ipak, isto tako priznaje da je ovaj poziv ispunjavajući, možda čak više nego bilo koji drugi na svijetu.

- Nema ništa ljepše nego kada dijete koje život nije štedio, koje se osjećalo nevoljeno, neprihvaćeno i odbačeno, u vama napokon pronađe utočište i utjehu. Kada iz prvog reda gledate kako se razvija u sretnu osobu i zajedno s njima dijelite njihove uspjehe - one male, kao što je prva samostalna vožnja biciklom, pa i one velike poput osnivanja vlastite obitelji - govori Kristina.

Tako, kaže nam, ukratko izgleda život i rad u SOS Dječjem selu Hrvatska, gdje nijedan dan nije jednak kao i prethodni. Iako, to je samo djelić priče o toj važnoj organizaciji koja broji oko 200 zaposlenika i u ovom trenutku brine za oko 240 djece, što u SOS Dječjim domovima u Lekeniku i Ladimirevcima, tako i u Zajednicama mladih te Programu polusamostalnog života.

Što treba imati SOS mama

U tom cijelom kolektivu, Kristina ima jako važnu ulogu. Ona vodi stručni tim SOS Dječjeg sela Ladimirevci koji čine dva socijalna radnika, dva psihologa i pedagoške pomoćnice, s time da organizira i pomaže u aktivnostima SOS mama i SOS teta. Štoviše, ona sudjeluje u procesu zapošljavanja tih žena koje će u jednom trenutku postati cijeli svijet dječacima ili djevojčicama iz Sela.

S obzirom da je uloga SOS mame, nećemo reći posao, tako važna, razumljivo je i da prilikom selekcija jako paze na to koga će uzeti. Kako nam objašnjava Kristina, ta osoba mora imati topline, nježnosti i ljubavi; treba biti pažljiva i brižna, ali u isto vrijeme mora znati postaviti granice jer su dosljednost i predvidljivost jedni od najvažnijih čimbenika za djecu u procesu ponovnog uspostavljanja osjećaja sigurnosti i stabilnosti. Ukratko, ona mora biti majka toj djeci.

- SOS mama nije posao već poziv i to kažemo svima koji se prijave. One su u SOS obitelji 24 sata po 20 dana u mjesecu i brinu se za četiri do šestero djece, što u principu znači da one svoj život posvete njima. Naravno, imaju one organizacijsku podršku od strane stručnog tima i SOS teta, ali najveći dio posla je i dalje na njima jer se djeca jako vežu uz svoje SOS mame. Ta osoba zapravo njima postane mama, u svakom smislu te riječi - kaže Kristina.

U slučaju da prođu selekcijski postupak, one moraju dalje biti odobrene od strane kliničkog psihologa te zatim proći razne edukacije za rad s traumatiziranom djecom. Nakon toga jedan period rade kao SOS tete i zatim postaju SOS mame koje prate djecu iz Sela kroz njihov cijeli daljnji život.

- Neopisiv je to osjećaj kada gledate kako se ta djeca zbog vas otvaraju prema drugima i opuštaju. To je stvarno nagrađujuće - ističe Kristina.

Kampanja Budi TU. Budi CE.

Važnu ulogu u procesu rehabilitacije djece ima dakako i stručni tim. Oni rade individualne i grupne aktivnosti kako bi djeca lakše prebrodila i prihvatila traumatska iskustva te im pritom kroz njih jačaju samopouzdanje i poštovanje prema sebi. U principu, uče ih kako da se nose sa svojim emocijama.

Stručni tim pažljivo traži pristup koji najbolje odgovara djetetu, a brojnoj djeci SOS Dječjeg sela jako pomaže kreativnost u procesuiranju iskustava te izražavanju osjećaja. Djeca zato na raspolaganju imaju brojne aktivnosti poput plesa, crtanja ili dramske skupine, s time da se redovito organiziraju kreativne radionice.

Jedna takva održala se početkom godine i to na inicijativu Cedevite koja je organizirala kreativne umjetničke radionice pod vodstvom psihologica Gabrijele Ištuk i Leone Bortas Hetler, te uz stručno vodstvo ilustratorice Hane Tintor i dizajnera Marka Borote. Cedevita je, naime, ove jeseni pokrenula kampanju Budi TU. Budi CE. u sklopu koje podržava klinCE kreativCE SOS Dječjeg sela Hrvatska.

Spomenuta je radionica iznjedrila crteže koji odišu kreativnošću i emocijama. Kako bi ostali zauvijek zapamćeni, dječji su radovi aplicirani na Cedevita čaše koje uz posebno izdanje Cedevite možete pronaći na odabranim prodajnim mjestima te odabirom omiljenog okusa možete podržati klinCE kreativCE SOS Dječjeg sela Hrvatska. Njihovi su crteži također uključeni u Vodič kreativnosti u kojem se mogu pronaći konkretni savjeti o poticanju kreativnosti kod djece. Isti je pripremljen u suradnji sa psihologom, a dostupan je na edukativnoj platformi budidobrobudice.com.

Nova prilika za ispunjen život

Sve su to, kaže Kristina, koraci koji djeci pokazuju da i oni imaju priliku voditi uspješan i ispunjen život.

- Ako im pokažemo da mogu biti prihvaćeni, da mogu drugima vjerovati i da mogu biti dio obitelji ili nekog kolektiva, onda im dajemo i do znanja da mogu uspjeti u životu, unatoč teškom početku - ističe.

Za kraj smo se dotaknuli pitanja – što se zapravo smatra uspjehom u radu s traumatiziranom djecom?

Kristina kaže da je uspjeh kada dijete nauči voziti bicikl te prvi puta ispeče jaje ili okrene palačinku u zraku. Uspjeh je i kada dobiju dobru ocjenu u školi i kada se zbog toga osjećaju ponosno. Uspjeh je kada dijete prvi puta zagrli svoju SOS mamu i kaže hvala, baš kao što je uspjeh kada upravo njoj odluči povjeriti svoju tajnu ili sretnu vijest.

Uspjeh je kada agresivno dijete napokon nauči izražavati svoju ljutnju i tugu na drugačiji način, no najveće je postignuće kada sami sebi priznaju da nisu oni krivi za sve što im se dogodilo.

- Ne postoji samo jedan uspjeh, već više njih, što manjih, tako i većih, i oni se u pravilu ne razlikuju od postignuća djeca iz bioloških obitelji. Iako, možda imaju veću težinu jer je našoj djeci iz SOS Dječjeg sela, kao i svoj drugoj traumatiziranoj djeci, bilo teže doći do njih - zaključuje.