Od Ujedinjenih Arapskih Emirata i Rusije na istoku, preko cijele Europe, pa do mnogih velikih američkih gradova na zapadu, Dalibor Kezele, s trenutnom adresom u Koprivnici, kaže da se već dugo osjeća kao građanin svijeta
Proputovao pola svijeta: Kako sam zahvaljujući Podravki ostvario sve što sam htio
Danas gotovo svaka veća tvrtka teži prepoznatljivosti, i to ne samo na domaćem nego i na svjetskom tržištu. A mogućnosti koje globalna povezanost na tržištu pruža poduzetnicima i zaposlenicima postale su neograničene. Tako, primjerice, više nije neobično da radite u Hrvatskoj za danskog poslodavca, na danskoj plaći ili možda da svako toliko mijenjate državu zaposlenja, ali ne i poslodavca.
Da je to itekako moguće, zna i Dalibor Kezele, direktor sektora Poljoprivreda u Podravki, koji se u karijeri susreo s raznim poslovnim kulturama.
Česi su vrlo predani poslu
A od svih kultura, Dalibor sigurno najviše zna o tome kako Česi posluju budući da je u Češkoj, radeći za Podravku, proveo gotovo osam godina.
- Možda je Češka nama Hrvatima po nekim povijesnim okolnostima bliska, ali rekao bih da imamo mnogo više različitosti, za koje mi je trebalo vremena da ih prihvatim - kaže Dalibor, kojem je prvi korak prema prilagodbi bilo učenje jezika. Iako nije bilo lako, u dva mjeseca već je uspio naučiti dovoljno da može razgovarati s kolegama i kolegicama. Danas mu je drago što je naučio njihov jezik jer mu je to znanje značajno pomoglo u poslovnim razgovorima i pregovorima, i to ne samo s Česima nego i sa Slovacima, koji ga vrlo dobro razumiju.
Što se tiče kulture, objasnio nam je da su Česi vrlo predani poslu, ali da im je, s druge strane, jako stalo do slobodnog vremena. Za razliku od nas, Česi su strogo odvojili poslovno i privatno vrijeme. Moglo bi se reći i da su pomalo egocentrični jer prvenstveno cijene sebe i svoje vještine, pa tek onda druge. To ih čini pomalo sličnima Nijemcima, zbog čega ih mnogi nazivaju Germanskim Slavenima.
S obzirom na to da Hrvati na poslu vole govoriti o svojem privatnom životu, Daliboru je trebalo neko vrijeme da se navikne na novo poslovno okruženje. Ipak, ono što ga je oduševilo na novom radnome mjestu je uređenost sustava, velika financijska disciplina i izostanak velikih strukturnih poremećaja, koji su često bili prisutni na drugim tržištima na kojima je do tada radio.
- Ponosan sam i što sam u Češkoj mogao surađivati s njihovom akademskom zajednicom, u okviru koje smo s Karlovim univerzitetom otkrili i primijenili jednu do sada nepoznatu tehnologiju čuvanja žitarica i grahorica od štetnika. Inače, u našem poslovanju nametnici predstavljaju značajne probleme u proizvodnji riže i grahorica, koji mogu dovesti do milijunskih šteta - kaže naš sugovornik i ističe da Podravka u svojoj proizvodnji od tada koristi tu novu tehnologiju.
A kako je bilo raditi kod susjeda?
Češka za Dalibora nije bila prva promjena adrese. Prije boravka u Pragu naš je sugovornik proveo oko sedam godina što u Srbiji što u Crnoj Gori. S obzirom na to da je Hrvatima srpski i crnogorski mentalitet malo bliži od češkog, Dalibor se ondje relativno brzo prilagodio.
- U Srbiji sam se mogao koristiti svojim jezikom, poznavao sam pismo, a mentalitet sam vrlo brzo pohvatao. Sreća je bila što sam došao raditi baš u Beograd jer se taj grad početkom 2000-ih počeo naglo razvijati. Naime, u to je vrijeme tamo došlo mnogo stranih kompanija. Ipak, taj neki balkanski štih ili starinski duh poslovanja, koji uključuje dugotrajne sastanke, poslovno-privatna druženja i slično, ostao je još dugo prisutan u njihovom poslovnom svijetu - opisuje Dalibor.
- Što se tiče Crne Gore, moram reći da mi je to bilo najljepših godinu i pol vani jer sam naišao na toplu i ugodnu radnu sredinu, a i svidio mi se njihov mentalitet, koji je vrlo blizak nama, mediteranski. To tržište bilo je u transformaciji, a popularnost Podravkinih proizvoda te sklonost našim i stranim brendovima bili su mnogo jače izraženi nego u Srbiji, što mi je na neki način olakšalo posao - kaže i dodaje da se i dan danas rado vraćam tamo.
'Nemojte nikad stajati na jednome mjestu'
Nakon punih 15 godina rada izvan Hrvatske, sredinom 2017. godine, Dalibor prekida svoju međunarodnu karijeru i vraća se u sjedište Podravke u Koprivnicu, gdje prvo dvije i pol godine vodi novoformirani poslovni program Osnovna hrana, a od početka 2020. godine sektor Poljoprivrede.
Zbog novih dužnosti Dalibor danas putuje rjeđe te manje surađuje s inozemnim kolegama i partnerima. Iako mu to u nekim trenucima nedostaje, trudi se dosadašnje iskustvo i znanje iskoristiti na što bolji način u domaćem poslovanju Podravke.
- Tvrtka trenutno raspolaže s 567 hektara zemljišta, na kojima uzgajamo kulture koje su bitne za našu proizvodnju. Kako bismo smanjili uvoz, u zadnjih nekoliko godina odlučili smo orijentirati se na povećanje proizvodnje povrća za vlastite potrebe. Zapravo su nam sve ove recentne krize pokazale koliko je važna samodostatnost za ovakvo poslovanje. Radimo i na implementaciji novih, modernih tehnologija te na digitalizaciji poljoprivrede - kaže naš sugovornik.
Zanimljivo je istaknuti i to da je Dalibor podravkaš već gotovo 25 godina te da mu je ova kompanija zapravo bila prvi i jedini poslodavac nakon diplome. A na pitanje zašto je tako dugo ostao daje jednostavno objašnjenje.
- Prva ljubav zaborava nema! - smije se i nastavlja:
- Ipak, zadržalo me to što sam dobio priliku rasti u profesionalnom smislu. Oduvijek sam htio raditi u marketingu Podravke, a kad sam dobio posao, ubrzo sam shvatio da mi se sviđaju i prodaja i razvoj novih proizvoda. Zato uvijek mlađim kolegama savjetujem da mijenjaju radna mjesta i da pokušaju iskusiti život izvan granica svojeg doma jer samo tako možete shvatiti koji vam posao najbolje leži i kako ga trebate raditi. Dosadašnja kultura ostanka na jednoj poziciji cijeli radni vijek lagano izumire, a njezino mjesto zauzima kultura globalnosti i stalnog prihvaćanja novih izazova - zaključuje Dalibor, kojem Podravka nije tek mjesto rada nego i mjesto življenja, na kojem je proveo neke od najljepših životnih trenutaka.