Iako na današnjem tržištu preseljenje zbog posla nije neuobičajeno, mnogima su strah od nepoznatog te to što napuštaju dom i voljene ljude prepreke zbog kojih će na kraju odustati. No možda se isplati riskirati
Iako na današnjem tržištu preseljenje zbog posla nije neuobičajeno, mnogima su strah od nepoznatog te to što napuštaju dom i voljene ljude prepreke zbog kojih će na kraju odustati. No možda se isplati riskirati
Iz Osijeka u Lipik pa iz Lipika u Koprivnicu. Marko Bijelić-Curkić selio se sa svojom obitelji do sada dva puta zbog posla, da bi svoju potragu za srećom pronašao u Koprivnici.
- U poslu sam uvijek imao dvije motivacije: svojim zalaganjem ostvarivati vrhunske poslovne rezultate i obitelji pružiti dobar život. Upravo sam zbog tih motiva došao u Koprivnicu, u grad u kojem nisam nikoga znao, a kojeg danas supruga, djeca i ja zovemo domom. Našoj najmlađoj kćeri Riti, koju smo dobili prošle godine, Koprivnica je čak postala i rodno mjesto, što nas je samo još više vezalo za ovaj grad - kaže Marko, koji, uz Ritu, ima trinaestogodišnju kćer Noru te dvanaestogodišnjeg sina Adriana.
Odluke o preseljenju ova obitelj nije olako donosila jer takve životne promjene snažno utječu na djecu. Njihova najstarija kći tako je prije polaska u školu promijenila čak četiri grupe vrtićanaca, a iako joj je bilo teško svaki put se iznova navikavati na novu sredinu, Marko i njegova žena primjećuju da je danas Nora mnogo otvorenija i snalažljivija u novim situacijama nego njezini vršnjaci.
Osim života u novom gradu, hrvatska prehrambena i farmaceutska kompanija Podravka, za koju Marko radi već deset godina, našem je sugovorniku omogućila poslovni razvoj od pripravničke do direktorske pozicije.
- Iako sam prije Podravke imao stalan i uhodan posao u području prodaje i distribucije robe široke potrošnje, prepoznao sam da to nije smjer u kojem želim razvijati svoju karijeru. Stoga sam uz rad završio Prehrambeno-tehnološki fakultet u Osijeku, te se 2012. godine prijavio za pripravničko mjesto planera proizvodnje - kaže Marko, koji nije slučajno izabrao baš ovu kompaniju.
- U mojim je očima Podravka tad izgledala kao idealna kompanija, u kojoj ću se moći profesionalno najbolje razvijati. Ispostavilo se da sam bio i više nego u pravu jer sam u Podravki u svom relativno kratkom radnom vijeku prošao niz cjelina poput kontrole kvalitete, razvoja proizvoda i proizvodnje, koje su me oblikovale u iskusnog prehrambenog tehnologa - govori i dodaje da danas obavlja dužnost direktora službe Tehnologija i investicijski projekti.
Njegova glavna zadaća je upravljanje velikim kapitalnim investicijskim projektima u okvirima sektora proizvodnje, pa trenutno radi intenzivno na projektima izgradnje i tehnološkog opremanja dviju novih Podravkinih tvornica.
Za dolazak do sadašnje pozicije Marko je tijekom rada u Podravki četiri puta promijenio radno mjesto. Iako je pri tome profesionalno rastao, prelasci s jedne pozicije na drugu nisu bili nimalo laki, ali rizik se na kraju isplatio.
- Do sada mi je najteži bio prijelaz iz odjela razvoja u proizvodnju gdje me je dočekala potreba za sveobuhvatnom modernizacijom tehnoloških linija u tvornici dječje hrane i krem namaza. Kao voditelj tog investicijskog projekta susreo sam se sa nizom izazova, ali koji su kao takvi u konačnici prerasli u najveću stepenicu mog osobnog razvoja - kaže Marko, koji se radi te promjene morao preseliti iz Osijeka.
Doselivši se u Koprivnicu, Markov prvi projekt bio je vezan za optimizaciju i razvoj novih proizvoda Lino Lada krem namaza. To je sigurno jedno od najslađih poslovnih iskustava, koje će mu zauvijek ostati u sjećanju, i na nepcu. Na pitanje kako je to izgledalo Marko se s osmijehom prisjeća vremena u pilot postrojenju i višesatnog isprobavanja raznih kombinacija okusa.
- Inače, osmišljavanje novih Podravka proizvoda započinje s pitanjem što očekuju naši veliki i mali potrošači? I naravno, radite mnogo pilot proba dok se ne dogodi onaj klik zbog kojeg ćete reći 'To je to!'. Meni se to dogodilo dva puta, s Lino Ladom kokos i s Lino Ladom Gold. Točno se sjećam "heureka" trenutaka kada sam pomislio: 'Ovo je jednostavno fantastično' - objašnjava.
Kupci su odmah prepoznali "fantastičnost" ovih okusa, pa su tako navedeni proizvodi nakon izlaska na tržište gurnuli brend Lino Lada u sam vrh. Tad je, kaže nam naš sugovornik, Lino Lada zauzela prvo mjesto u market share-u krem namaza u Hrvatskoj, a značajno je porastao i njihov izvoz.
Nakon uspjeha s Lino Ladom, kompanija je uvrstila Marka u razvojni program "Recept za izvrsnost", što je bio njegov prvi značajniji korak u razvoju menadžerskih vještina. Međutim, to nikako nije bio kraj brušenja njegovih poslovnih vještina.
- Kroz dosadašnju su mi karijeru Podravkini programi razvoja mnogo pomogli u razvoju kompetencija, a posebice su mi bili korisni programi za razvoj menadžerskih vještina. Svaki od programa u kojima sam sudjelovao osigurao mi je pristup znanju od strane renomiranih vanjskih institucija, a na raspolaganju mi je bilo i interkompanijsko znanje koje su nesebično dijelili moji kolege Podravkaši. Smatram da Podravka uistinu ulaže puno u razvoj svojeg stručnoga kadra i zbog toga je idealno mjesto za ambiciozne mlade ljude. Iskoristio sam maksimum iz tih programa i siguran sam da je to jedan od temelja mojeg poslovnog napredovanja kojem sam težio - kaže.
Da se preseljenje na kraju isplatilo, svjesna je i Markova supruga Suzana, koja je također već nekoliko godina zaposlena u tvornici juha i Vegete.
- Ono što me zadržalo u ovoj tvrtki je Podravkino veliko srce za zaposlenike te kompanijska kultura timskog rada koja je opipljiva u svakom kutku kompanije. Također ono što cijenim su široke mogućnosti stručnog razvoja koje nama zaposlenicima stoje na raspolaganju, a koje proizlaze iz diverzificiranosti naše proizvodnje i činjenice da kompanija posluje doslovno u cijelom svijetu. U takvom okruženju, u mojem su slučaju nerijetka bila inozemna putovanja k poslovnim partnerima i na sajmove, što je svakako dodatno obogatilo moja poslovna i osobna iskustva. Tko zna što me još čeka, ali radujem se to otkriti, uz podršku svoje obitelji i Podravke - zaključuje naš sugovornik.