Stanko Šarić, Najbolji hrvatski tamburaši: 'Radujemo se našem prvom nastupu u Areni Zagreb'

Prvi put u Areni Zagreb održat će se veliki koncert domoljubne glazbe "Domu mom" na kojem će, u organizaciji Laudato TV-a, 13. siječnja 2024. godine nastupiti najveća imena hrvatske glazbene scene među kojima su Mate Bulić, Dražen Zečić, Zorica Kondža, Tiho Orlić, Opća opasnost, Meri Cetinić, Đani Stipaničev, klapa Cambi, Dražen Žanko, Marko Škugor, Zaprešić Boysi... Na veliku pozornicu stat će i Najbolji hrvatski tamburaši predvođeni Stankom Šarićem (63) koji su prošle godine obilježili 35 godina postojanja. Tijekom bogate karijere nastupe su održali od sjevera do juga Hrvatske, a svojom su glazbom uveseljavali i naše brojne iseljenike diljem svijeta. Sad s nestrpljenjem čekaju svoj prvi nastup u našoj najvećoj dvorani, Areni Zagreb.

Što vama osobno znači nastup na koncertu 'Domu mom'?

Nakon gotovo 40 godina bavljenja glazbom, u početku amaterski, a poslije u profesionalnim okvirima, malo toga nas može posebno uzbuditi, izuzevši publike koja nam svakim susretom pruža neki novi dojam i novo uzbuđenje, što nas iznova motivira da osvojimo simpatije ljudi pred kojima izvodimo glazbu. Međutim, u ovom slučaju ne mogu skriti nestrpljenje u iščekivanju nastupa pred publikom u Areni Zagreb, što će za moje kolege iz benda i mene biti prvi nastup u našoj najvećoj dvorani. S obzirom na velik broj kolega iz raznih glazbenih žanrova s kojima ćemo tu večer dijeliti pozornicu, očekujem i raznovrsnu publiku, što će zasigurno biti poseban izazov svakom od nas.

Vjerujem da odluka o nastupu na ovom koncertu nije bila nimalo teška. Kakva je bila vaša prva reakcija na poziv organizatora?

Organizatori su događaju pristupili s velikom pažnjom, objasnili motive tog velikog organizacijskog pothvata i načelno smo se brzo dogovorili o svemu. Pred nama je još dosta vremena za usklađivanje tehničkih detalja te vjerujemo kako ćemo svi biti zadovoljni ostvarenim učincima ovog značajnog koncertnog događaja, tim više što u osnovi ima humanitarni karakter.

Je li set lista već spremna i jeste li imali slobodne ruke kada je u pitanju odabir pjesama? Jeste li već počeli s pripremama i spremate li publici i neka iznenađenja?

Kao što je vidljivo iz prvih najava, lista izvođača je podugačka pa se svatko od nas može predstaviti publici s nekoliko pjesama, a sam naziv koncerta "Domu mom" najavljuje i diktira glazbeni karakter u smislu izbora skladbi koje će se izvoditi. Prevladavat će tu, vjerujem, skladbe protkane ljubavlju prema domovini Hrvatskoj, prema želji organizatora Laudato TV-a. Ideja je i glazbom povezati cijelu Hrvatsku, sve hrvatske ljude i krajeve, što dugo nismo imali priliku doživjeti, pa se zbog tog posebno radujemo. Stoga izbor pjesama usklađujemo s organizatorom, koji ima cjelovit uvid u program, jer je bitno sve to posložiti u skladnu cjelinu kako bismo kod publike potaknuli najljepše emocije protkane ljubavlju prema domovini i našem hrvatskom narodu.

Koja je domoljubna pjesma vama najdraža?

Na to pitanje nikad nemam pravi odgovor. Teško mi je pjesme izdvajati tako jer meni su sve pjesme koje sam snimio i koje izvodim drage, svjestan sam da svaka od njih u nekom trenutku nekom bude najdraža. Zato si ne uzimam za pravo bilo koju pjesmu proglasiti najdražom, već prepuštam publici da svatko odabere sebi najdražu.

Njeguje li se domoljubna glazba dovoljno u Hrvatskoj? Treba li nam više ovakvih koncerata?

Mislim kako se na tom polju događaju čudne stvari ili bolje reći kako se ne događa ništa. Stječe se dojam kako hrvatski ljudi zaziru od iskazivanja domoljublja kroz glazbu. Ne mogu definirati zbog čega je tako, ali u svakom slučaju mislim kako je to žalosno. U godinama kad se stvarala domovina mnogi su mladi ljudi bezrezervno položili svoje živote, a današnji mladi, umjesto da osjećaju zahvalnost i poštovanje, iskazuju netrpeljivost prema tim ljudima i njihovim herojskim djelima. Ovaj koncert to nastoji promijeniti te potaknuti i mlade autore na bavljenje domoljubnom glazbom.

Dva mjeseca prije Arene glasnice ćete dobro zagrijati i na koncertu 'Nostalgija' u KD-u Lisinski, u kojem ste prošle godine održali dva slavljenička koncerta 'Divne godine' povodom 35 godina djelovanja. Kako danas gledate na sve što ste postigli u protekla tri i pol desetljeća?

Istina, prošle smo godine u povodu 35 godina našeg profesionalnog bavljenja glazbom održali dva uzastopna rasprodana koncerta u KD-u Vatroslava Lisinskog, što nas je ugodno iznenadilo i iznad svega obradovalo. Na valu sjajne atmosfere koju još uvijek pamtimo iz te dvije slavljeničke večeri s upravom dvorane dogovorili smo se za novi termin ove godine te pozivam sve da nam se 15. studenoga u 20 sati pridruže u Lisinskom na koncertu "Nostalgija", koji smo nazvali po staroj skladbi s istoimenog albuma.

Kad se osvrnemo na godine iza nas, uza sve neželjene situacije, kojih, hvala Bogu, nije bilo toliko da nas zaustave na našem glazbenom putu, možemo biti sretni što smo izdržali ovih 40-ak godina u zajedništvu. Od originalne postave koja je započela naš profesionalni put sad već davne 1987. godine u sastavu smo još uvijek basist Mato Lukačević, kontraš Mato Miličić Pišta, basprimaš Mirko Gašparović i ja. Na samom početku, nakon samo godinu dana, iz sastava je izašao inicijator našeg profesionalnog okupljanja Krešimir Stipa Bogutovac, a 1999. godine tragično nas je napustio tada najmlađi član, vrhunski instrumentalist i glazbeni znalac Hrvoje Majić. Njega je u sastavu zamijenio isto tako sjajni primaš Denis Špegelj, a nedugo nakon toga pridružio nam se vrhunski instrumentalist i izuzetan vokalist Krunoslav Golubičić te u tom sastavu djelujemo posljednjih otprilike 15 godina. Sve u svemu, možemo biti zadovoljni svime do sada postignutim, što nam potvrđuje i publika, koja sve više pjeva s nama na koncertima, iskazujući zajedničku emociju pobuđenu pjesmama koje izvodimo.

Sigurno je na tom putu bilo i težih trenutaka... Kako ste ih nadvladali?

Ah, kao i na svakom putu, tako i na putu glazbenika bude i teških situacija i sami smo se susretali s njima, neke od najtežih već sam spomenuo. Međutim, dobar dio ih se s vremenom pretvorio u anegdote pa danas o njima govorimo kroz šalu i tako lakše procesuiramo sve te preživljene teškoće.

Iza vas je poprilično gust koncertni raspored, no čini se da vas energija nikada ne napušta. Kako se osjećate? Služi li vas dobro zdravlje?

Kolege koji su sa mnom od samih početaka i ja približili smo se godinama kada je teško, s obzirom na način življenja, izbjeći zdravstvene teškoće, dok mlađi kolege Denis i Kruno o tim stvarima još ne razmišljaju, kao što nismo ni mi kad smo bili njihovih godina. Srećom, medicina uspijeva doskočiti svim našim tegobama pa smo još uvijek radno te uspješno odolijevamo svim zahtjevima našeg uzbudljivog glazbeničkog poziva. Vjerujemo kako to i naša publika osjeća.

Tijekom karijere snimili ste više od 30 albuma, osvojili sedam Porina, Cesaricu, nastupali diljem Hrvatske, ali i svijeta... Imate li još neostvarenih glazbenih želja?

Sve ovo vrijeme nismo radili neke velike planove temeljene na nerealnim željama. Jednostavno smo svirali, svaki nastup donosio je neki novi, a dobar dojam ostavljen kod publike garantirao je novi susret i neku novu svirku. Autori i pjesme su dolazili, rekli bismo, sami od sebe, no znamo kako to nije slučajno, kao i ništa drugo u životu. Sklon sam vjerovati kako je nad nama bdjela neka nevidljiva ruka i vodila nas ovim skliskim, trnovitim, a opet nezamjenjivim glazbeničkim putem i evo, tu smo gotovo na kraju, a opet željni neponovljivih situacija kad s publikom pjevamo stihove pjesama koje su nam se duboko uvukle u srca i s kojima nerijetko dočekamo nezaboravne plave zore uronjeni u zajedničko more prekrasnih emocija.