Trećina djece u Hrvatskoj je pretila, no njihovi roditelji to ne vide. U čemu je problem?

U Hrvatskoj oko 35 posto djece ima prekomjernu tjelesnu masu i pretilost, pokazali su podaci petog kruga Europske inicijative za praćenje debljine u djece (2018. – 2022.). Drugim riječima, više od trećine djece u zemlji je u opasnosti od razvoja nezaraznih kroničnih bolesti povezanih s pretilošću, među kojima se prvenstveno ističu dijabetes tipa 2, povišen krvni tlak i dislipidemija odnosno metabolički sindrom. Upravo ove bolesti značajno onemogućuju normalan život i smanjuju kvalitetu života već od najranije dobi.

U Hrvatskoj oko 35 posto djece ima prekomjernu tjelesnu masu i pretilost, pokazali su podaci petog kruga Europske inicijative za praćenje debljine u djece (2018. – 2022.). Drugim riječima, više od trećine djece u zemlji je u opasnosti od razvoja nezaraznih kroničnih bolesti povezanih s pretilošću, među kojima se prvenstveno ističu dijabetes tipa 2, povišen krvni tlak i dislipidemija odnosno metabolički sindrom. Upravo ove bolesti značajno onemogućuju normalan život i smanjuju kvalitetu života već od najranije dobi.

Iako je spomenuti podatak alarmantan, brojni roditelji ne vide u njemu razloga za paniku, čak i ako se problem nalazi unutar njihova četiri zida. Naime, rezultati ranije spomenutog istraživanja pokazuju da je svaki sedmi roditelj smatrao da njegovo dijete ima prekomjernu tjelesnu masu ili debljinu, što ukazuje na to da percepcija roditelja nije u skladu sa stvarno izmjerenim statusom uhranjenosti djece dobivenim navedenim europskim istraživanjem, prema kojem svako treće dijete u Hrvatskoj ima problem prekomjerne tjelesne mase ili debljine.

Naravno, pitanje se povlači samo od sebe – što uzrokuje tako visoku razinu pretilosti kod djece?

Danas se zna da na nastajanje prekomjerne tjelesne mase i pretilosti utječu brojni čimbenici, od onih u nama, poput bioloških, genetskih, hormonskih i metaboličkih te onih još značajnijih, oko nas; okolišnih, bihevioralnih, kulturoloških i društvenih. No, jedan od glavnih uzroka problema ostaje neadekvatna prehrana.

Preporuka je da djeca tijekom dana konzumiraju hranu kroz do pet obroka

„Industrijski visokoprocesirana, lako dostupna, jeftina hrana vrlo često obogaćena šećerima, mastima i soli postala je dio svakodnevne dječje prehrane. Upravo ovakva hrana izuzetno je bogata energijom te dijete vrlo lako postiže prekomjerni kalorijski unos. Dodatno, moderni ubrzani stil života cijele obitelji često onemogućava tradicionalan pristup prehrani koji uključuje pripremu jela od cjelovitih, prirodnih namirnica i vrijeme posvećeno objedovanju odnosno zajedničkim obrocima“, navodi doc. dr. sc. Tena Niseteo, dipl.ing.preh.teh.

Osim toga, užurbani stil života doveo je do sve češćeg preskakanja pojedinih obroka. Preporuka je da djeca tijekom dana konzumiraju hranu kroz do pet obroka, koja čine tri glavna (zajutrak, ručak i večera) i dva međuobroka (doručak i užina). Od spomenutih, najčešće se preskače zajutrak koji se pak u dječjoj dobi tretira kao najvažniji obrok u danu. Riječ je o prvom obroku koji se konzumira nakon perioda nejedenja od oko 8 sati, koliko u prosjeku traje noćno spavanje. Ujutro, nakon buđenja, razina glukoze u krvi je snižena, a želudac je prazan što su dva osnovna znaka gladi i dobri preduvjeti za konzumaciju prvog obroka u danu.

„Izostavljanje prvog jutarnjeg obroka može uzrokovati umor i nemir kod djece. Također, raspoloženje i razina energije mogu biti na niskoj razini do podneva kada je planiran sljedeći obrok za dijete, s time da je redovita navika zajutarkovanja u višestrukoj pozitivnoj vezi s održavanjem poželjne tjelesne mase. Prvi jutarnji obrok potiče metabolizam, proces u kojem tijelo pretvara hranjive tvari u energiju, odnosno tijelo počinje trošiti unesene kalorije. Također, dokazano je da osobe koje preskaču zajutrak često konzumiraju više kalorija tijekom dana od osoba koje redovito zajutarkuju. Naime, kada se preskoči zajutrak veća je vjerojatnost posezanja za visokokaloričnim zalogajima tijekom dana kako bi utažili glad“, ističe dipl.ing.preh.teh., Karmen Matković Melki, univ.mag.pharm.

Djeca koja redovito zajutarkuju imaju općenito zdraviju prehranu

Iz svega rečenog, jasno je da zajutrak važan, ako ne i najvažniji obrok u danu. No, prema rezultatima istraživanja Health Behaviour in School-aged Children i Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, samo 60,2 posto dječaka i 53,7 posto djevojčica u dobi od 11 – 15 godina u Hrvatskoj svakodnevno zajutarkuje tijekom radnih dana. S druge strane, istraživanja su pokazala da djeca koja redovito zajutarkuju imaju općenito zdraviju prehranu i češće sudjeluju u tjelesnim aktivnostima, a to su sve bitne odrednice u postizanju i održavanju poželjne tjelesne mase.

Kao prvi jutarnji obrok savjetuje se konzumirati kombinaciju cjelovitih žitarica ili njihovih nutritivno bogatih proizvoda, bez dodanih šećera, najbolje s namirnicama koje sadrže proteine (npr. mliječni proizvodi, jaja i sl.). Zajutrak bi trebao podići razinu energije, no isto tako održati je relativno konstantnom do sljedećeg većeg obroka. Ideje za hranjivi zajutrak su, primjerice, integralni tost s puretinom, mozzarellom i kiselim krastavcima; zobena kaša s mlijekom, bananom i kakaom; palačinke s batatom i domaćim pekmezom od šipka; omlet s brokulom i maslinovim uljem ili zobeni popečci od tune s jogurtom.

Odličan izbor za zajutrak je i Boom Box Granola&Pops. Zobena granola dolazi u dva okusa - crunchy šumsko voće i kakao, s time da ne sadrži dodani šećer, ali ni zaslađivače, umjetne arome niti bojila jer je obrok razvijen u suradnji s nutricionistima. Najmlađima će se također svidjeti što se na kutiji nalaze likovi iz poznatog filmskog serijala Madagaskar, kao što su žirafa Melman, lav Alex i zebra Marty, ali i popularni pingvini – Spika, Kompa, Rico i Pišta.

No, osim zdrave i uravnotežene prehrane, glavni čimbenik u prevenciji i liječenju pretilosti djece ostaje motivacija i konzistencija.

„Motivacijski krugovi trebaju obuhvaćati od one najuže djetetove okoline, obitelji, preko uže okoline kao što su vrtić i škola te prijatelji do same lokalne zajednice, ali i cijele države te konačno globalnog kruga. Konačno, motivacija ovisi o poticaju okoline i ustrajnosti okoline da adekvatnim pristupom omogući djetetu sve alate koji su mu potrebni da razvija pravilan stil prehrane i aktivnog života“, složne su Niseteo i Matković Melki.