Bio je rukometaš, vodio repku Australije, sad je uspješni pisac: 'Iskreno, draža mi je umjetnost'

Spisatelj, bivši rukometaš, izbornik, tekstopisac, ali i jedan od rijetkih Hrvata čije je ime upisano u Guinnessovu knjigu rekorda – sve je to Ante Jeličić Beleca, nova spisateljska zvijezda kojemu je nedavno objavljen treći roman “Ljubavna Hajdučka priča”.

Kao što sam naslov sugerira, Jeličića je za njegov zadnji roman nadahnuo Hajduk, no ovog rođenog Hvaranina sa splitskom adresom prvo smo pitali da nam prokomentira Svjetsko prvenstvo u rukometu - kao nekadašnji rukometaš i najmlađi rukometni izbornik Australije, čime je ‘zaradio’ mjesto u Guinnessu.

NJEGOVA DRUGA UMJETNIČKA STRANA Loša iz Plavog orkestra napisao je glazbu za 40 filmova: 'Opera i film su vrhunac stvaralaštva'

- Gledao sam s tribina utakmicu Hrvatska-Argentina. Ono što su Argentinci u ‘balunu’ mi smo u rukometu, tako da sam znao da ćemo ih nadmoćno pobijediti. Odlična smo ekipa i siguran sam da ćemo daleko dogurati – kaže Ante, koji poznaje hrvatskog rukometnog izbornika, Islanđanina Dagura Sigurdssona. Upoznali su se u vrijeme dok je Ante bio izbornik australske reprezentacije, a priča kako je postao najmlađi izbornik u Australiji jednako je zanimljiva kao i njegova spisateljska karijera.

- U svijet sporta me uvukao moj otac, koji je također bio rukometni trener. Kao mladi rukometaš igrao sam za pet hrvatskih klubova, od RK Split do Hrvatskog dragovoljca iz Dugog rata, a bio sam i član U-21 reprezentacije. Rekao bih da sam bio solidan igrač, ali ne dovoljno jak da od rukometa živim i zato sam umjesto sportske karijere izabrao studij – prisjeća se Ante, koji je zato rukometni izbornik postao već s 26 godina.

ODGOVORITE NA ANKETU Ova pjesma nije prošla na Doru: Napisao ju je Jacques, a 'I danas i sutra' pjeva mladi Antonio ABe

U Australiju je došao iz Amerike gdje je prvo završio Magisterij poslovne administracije a potom je na sveučilištu u Arizoni doktorirao filozofiju. Pune tri godine vodio je mušku australsku reprezentaciju, a u Australiji su ga toliko voljeli i cijenili da je zadnju godinu paralelno bio i na čelu ženske reprezentacije.

- U Australiju sam otišao iz ljubavi. Vrlo brzo sam dobio priliku trenirati jedan njihov klub iz Melbourna St.Kilda HC s kojim sam dva puta osvojio australsku ligu i zahvaljujući tome mi je ponuđeno mjesto izbornika. Bila je to velika odgovornost! Osjećao sam se ponosno da sam uspio negdje gdje nisam imao nikoga svoga. Najdraži trenutak mi je bio kada sam čuo australsku himnu na natjecanju. E tad sam shvatio: Ja sam čovječe stvarno trener reprezentacije! Najljepši mi je trenutak bila pobjeda protiv Novog Zelanda, a najdraža kazna koju sam platio kad sam nakon utakmice skinio uniformu Australije i ostao u Hajdukovoj majici. I s muškom i s ženskom reprezentacijom sam bio na kvalifikacijama za SP, a s dečkima sam trebao i izboriti odlazak na Olimpijadu u Tokio. No, te su kvalifikacije bile odgođene zbog korone. Ako vam kažem da mi titula nositelja Guinnesovog rekorda danas apsolutno ništa ne znači, onda bi moglo zvučati kao da sam bahat. Ali zaista osim sekundarnog ponosa, ništa više. To je jedan običan papir i rekord kojeg će netko srušiti kad tad – priča Ante, koji je još kao student u Americi počeo sanjati o spisateljskoj karijeri.

Tad je i nastao njegov prvi roman “Ljubavna molitva”, a drugi posvećen legendarnom Oliveru Dragojeviću “Ljubavna pjesma” izdao je 2023. Promocija je održana u Splitu, a među gostima su bili Oliverova udovica Vesna i sin Damir.

NAPUSTIO NAS PRIJE ČETIRI GODINE Rajko Dujmić prvo je odbio ići u Fosile: Napisao je 1800 pjesama i jednu posvetio svojoj Snježani

- Umjetnost mi je draža jer nije opipljiva. Veseli me što ljudi čitaju moje priče jer time mogu naći inspiraciju za ispričati svoju, što je zapravo i sama svrha umjetnosti. Ne mora svatko priču ispričati umjetnošću. Mislim da me sportski put čini boljim umjetnikom, i obrnuto. U oba puta treba vježbe, treninga, ustrajnosti, vjere u sebe. Pronalazak lijepog i vječnog potraga je za umjetnošću, svojevrsnom katarzom... Sport mi više pomaže i čini me boljim umjetnikom i čovjekom, a to je ono najvažnije. Bitno je da si čovjek ma što god ti radio – kaže Jeličić, čija je sportska karijera službeno završila 2019., kad mu se rodila kći Isabella. Malenu je dobio u vezi s bivšom partnericom, a ona je, ističe, danas centar njegovog svijeta.

Ante priznaje da je kreativni proces pisanja romana gotovo jednak osjećaju kad se nalazio na sportskom terenu. 

- Ali stvarno jest! Za mene je to poput teških priprema kakve imaju sportaši kad se pripremaju za neke turnire. Teško je, ali pročistite pluća i osnažite mišiće za ono što vas čeka. Nema procesa bez muke, bez patnje, bez pogreške... Ja uvijek imam cilj kojim se vodim i idem prema tom nekom svijetlu kako bih ispričao svoje emocije... U pisanju nemam posebne uzore, naprosto se vodim osjećajem. Ali naravno da od svakoga ponešto naučite. Kako se meni otvara životna priča tako pristižu i ljudi s kojima se družite, pričate, surađujete, izmjenjujete... Recimo, mladim ljudima, koji bi htjeli postati pisci, rekao bih da ne odustaju i ne slušaju okolinu. Neka samo vjeruju u sebe, budu iskreni i hrabri, ne zaboravljajući se smijati na tom putu - veli Ante.

NA DANAŠNJI DAN Elvis je hit napisao za 20 minuta - inspirirala ga je 'O sole mio'

Svoj zadnji roman “Ljubavna Hajdučka priča” izdao je krajem 2024. Riječ je o ljubavnoj tematici. Glavni lik piše hajdučku priču, a zapravo mu se paralelno događa i osobna ljubavna priča. 

- Nema jedne inspiracije, puno je tu događanja i uspomena. Hajduk se živi ‘otkad znaš za sebe’. Točnije je reći da sam imao okidač a to bio moj otkazani let na povratku iz NY i dječak na billboardu u ZG na letu za ST. Na njemu je pisalo ‘Vridilo se rodit’. Uvijek sam htio napisati najljepšu ljubavnu priču, a na tom letu sam shvatio da je za nas Dalmatince to - Hajduk. Priča se zapravo rodi puno prije nego nje postaneš svjestan – dodaje Ante, koji svoju romantičnu stranu iskazuje i kroz stvaranje pjesama, a baš je nedavno napisao tekst za Dina Petrića.  Pjesma se zove “Kapja voska” i vrlo brzo možemo očekivati njezinu radijsku i TV premijeru.

- Dino i ja smo rođaci tako da već dulje vrijeme ovo planiramo. Volimo se i podupiremo, pišemo, sviramo i veselimo se skupa. Doduše jako rijetko, jer smo oboje očevi i imamo svoje puteve, on živi u Zagrebu, a ja sam na relaciji Split Hvar. Ali kad smo skupa onda smo svoji! Publika od nas može očekivati ono što mi jesmo, istinsku emociju, vjeru u ljubav i malo dalmatinskog temperamenta i bunta - otkriva Ante.

Pjesmu “Kapja voska” među prvima je poslušala njegova djevojka, glumica zagrebačkog kazališta Kerempuh, Rea Kamenski-Bačun. Antina i Reina ljubavna priča počela je nedavno i to na sasvim neobičnom mjestu, ni manje ni više nego u zagrebačkom tramvaju, kojeg su oni romantično kasnije nazvali “Tramvaj zvan čežnja”, prema kultnom filmu. 

IZRAZIO SUĆUT Zdravko Čolić otkrio koji mu je hit napisao Bora Čorba, oprostio se od njega dirljivim riječima...

- Rea je talentirana glumica, završila je Akademiju dramskih umjetosti u Zagrebu i što je meni najvažnije – voli Hajduka! Rea je upravo tip žene kakvu sam zamišljao kao ženu svog života. Jednostavna, nasmijana, svoja. Oslonac u porazu i ponizna u pobjedi. Ne volim puno pričati o svom privatnom životu, jer sam umoran od stvaranja i putešvesija za vrijeme i nakon knjiga. Znate, teško je iskakati iz uloge u ulogu. A i ne želim se potrošiti, ljude poput mene emocije lako bacaju s obale na obalu. Moram malo stati, radi sebe i da se ne ponavljam, jer to mi je najgore. Svakim svojim romanom želim nadmašiti onaj prethodni. Tako da bih htio da fokus bude na knjigama i, naravno, na to da Hajduk bude prvak. Samo jednu želju imam - u navijačkom stilu zaključuje Ante Jeličić.