Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Otkrijte nevjerojatnu životnu i glazbenu priču Zlatka Pejakovića, pjevača koji je obilježio desetljeća hrvatske zabavne glazbe, osvajao festivale i preživio sve mijene estrade i života.
U svijetu glazbe rijetki su oni koji mogu reći da su proživjeli gotovo sve što se na sceni može doživjeti. Zlatko Pejaković, rođen 29. kolovoza 1950. u Osijeku, upravo je takva pojava – pjevač, autor, glazbeni kameleon i čovjek čija je karijera duga više od pet desetljeća isprepletena velikim uspjesima, osobnim padovima, ali i neugaslim entuzijazmom prema glazbi.
Zlatkov put započeo je u rodnom Osijeku, gdje je već kao dječak pokazivao sklonost glazbi nastupajući u školskim priredbama i dječjem kazalištu "Ognjen Prica". Grad na Dravi bio je tada živo središte mladih talenata, a Pejaković je vrlo brzo postao prepoznatljiv na plesnjacima i lokalnim glazbenim događanjima. Prve ozbiljne korake napravio je kao pjevač vokalno-instrumentalnih sastava Lavine, Čarobnjaci i Dinamiti. No, prava prekretnica dogodila se 1967., kada je napisao i uglazbio pjesmu "Čerge" – skladbu koja će kasnije postati njegov zaštitni znak.
Nakon što je s "Čergama" osvojio srca publike, Pejaković se priključuje zagrebačkom sastavu Zlatni akordi. No, nemirni duh i želja za novim izazovima odvode ga 1971. natrag u Osijek, gdje osniva pop grupu Had. Ipak, sudbina ga vodi dalje – Josip Boček, gitarist slavne beogradske Korni grupe, poziva ga da zamijeni Zdravka Čolića na mjestu pjevača. Odlazak u Beograd označava početak Zlatkove najuzbudljivije glazbene avanture.
S Korni grupom Pejaković doživljava vrhunac progresivnog rocka na ovim prostorima. Godine 1972. izlazi njihov prvi album, a 1974. nastupaju na Euroviziji s pjesmom "Moja generacija" i osvajaju 12. mjesto. U to vrijeme Korni grupa dobiva i ponudu menadžera Pink Floyda za američku turneju – priliku koja, nažalost, nikad nije realizirana. Pejaković u tom razdoblju glumi i Isusa u legendarnom mjuziklu "Jesus Christ Superstar" u beogradskom Ateljeu 212, a Webber i Rice nude mu da tu ulogu igra i u Londonu. Ipak, osjećaj usamljenosti vraća ga kući.
Raspad Korni grupe 1975. označava početak Zlatkove solo karijere. Prvu pjesmu "Ove noći jedna žena mirno spava" uglazbio mu je Kornelije Kovač, a ubrzo slijede albumi "Lice" (1976.) i "Zlatko Pejaković" (1977.). Iako je prvi album bio više rockerski, Pejaković ubrzo pronalazi svoju nišu u šlagerima i zabavnoj glazbi. Hitovi poput "Uspomene, uspomene", "Kad jednom zaželiš" i "Lagala je da me voli" osvajaju radio postaje i publiku diljem Jugoslavije.
Na Splitskom festivalu, kojem ostaje vjeran desetljećima, Pejaković redovito niže uspjehe – 1979. pobjeđuje s pjesmom "Ljetu je mome kraj", a kasnije i s "Cvita, Cvita, cvite moj" (1981.). Njegova glazbena radoznalost vodi ga kroz razne žanrove – od mediteranskih balada do tamburaških pjesama.
Krajem 80-ih suradnja s Tončijem Huljićem donosi novi, dalmatinski pop-folk zvuk. Album "Zlatko Pejaković" (1989.) i "Kad prođe sve" (1990.) donose hitove "Kad te napuste svi", "Odgovori" i "Bože, čuvaj tu ženu". U to vrijeme, nakon 18 godina života u Beogradu, Pejaković se zbog ratnih zbivanja vraća u Hrvatsku. Otvoreno podržava Hrvatsku stranku prava i nastupa na njihovim predizbornim skupovima, što izaziva brojne komentare i kontroverze.
Devedesete su za Pejakovića vrijeme novih početaka. Albumi "Zlatko Pejaković '93", "Tamburicu ja, mandolinu ti" i "Ni na nebu ni na zemlji" donose mu nove hitove – "Ako odem prijatelji", "Nesretnik sam od rođenja", "Nećemo noćas doma" i "Misli svako da je meni lako". Njegove pjesme postaju evergreeni hrvatske zabavne glazbe.
Zlatkov privatni život bio je jednako šarolik kao i karijera. Nakon povratka u Hrvatsku, ljubav pronalazi s Majom Marijom, također glazbenicom, s kojom je u sretnom braku. Zajedno izbjegavaju svjetla reflektora, a Maja piše i njegovu biografiju. Ima dvoje djece – sina Marka, poznatog slovenskog DJ-a, i kćer Mariju, koja se bavi turizmom. Iako je obitelj često bila daleko od očiju javnosti, Pejaković nikada nije skrivao koliko mu znači njihova podrška.
Život ga nije mazio ni po pitanju financija – nakon neuspješnog građevinskog projekta 2014. godine, Pejaković je bankrotirao. No, kao i mnogo puta prije, nije se predao. Glazba je ostala njegova snaga i utočište.
Unatoč povremenim povlačenjima, Zlatko Pejaković se 2018. vraća na scenu kroz suradnju u bendu "Tri Mušketira" s Jasminom Stavrosom i Mladenom Grdovićem. Noviji albumi, poput "Zlatko 2010" i "Zlatko 2014", te najava albuma "50 godina s vama" povodom pola stoljeća karijere, potvrđuju njegovu neumornu energiju.
Njegova diskografija broji više od 30 albuma, a pjesme poput "Čerge", "Ljetu je mome kraj", "Siromah sam, nije me sramota" i "Fenomenalno" neizostavne su na glazbenim listama i danas. Osvojio je brojne nagrade na festivalima, od Montreauxa do Splita i Zagreba, a publika ga pamti kao izvođača koji je uvijek davao cijelog sebe – bilo pred tisućama ljudi, bilo u intimnim klubskim nastupima.
Zlatko Pejaković je simbol glazbene prilagodljivosti, izdržljivosti i autentičnosti. Prošao je put od rock zvijezde do šlager majstora, od progresivnih eksperimenata do narodnih balada, a sve to s nevjerojatnom lakoćom i šarmom. Njegova životna priča je priča o upornosti, promjenama, ljubavi prema glazbi i publici. Danas, kada se osvrnemo na njegov opus, jasno je da Zlatko Pejaković nije bio samo svjedok, već i kreator hrvatske glazbene povijesti.
Njegove pjesme ostaju, a s njima i uspomena na jedno vrijeme, jedan glas i jednu neponovljivu glazbenu priču.
24sata © 2026
