Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Najnovije vijesti iz Hrvatske i Svijeta na 24sata
45 komentara

Brenini tulumi s Ivaniševićem: 'Još uvijek volim vratolomije...'

Lepa Brena prvi put u ekskluzivnoj ispovijesti za 24sata govori o životnim tajnama, uspjesima i porazima.

45 komentara

Najveći su uvijek najjednostavniji, kod njih nema prenemaganja, tvrdi Lepa Brena pričajući o idolima i estradnoj A ligi. Njezine su tiraže milijunske, samo su joj se Bijelo dugme i Čola mogli približiti po broju prodanih ploča, no pjevačica ni jednom gestom ne pokazuje da uživa u statusu, po mnogima, najveće zvijezde ovih prostora, koja će 14. prosinca imati koncert u zagrebačkoj Areni. S druge strane stola sjedi smirena, ljubazna i blaga žena, a razgovor s njom više sliči na čavrljanje s dugogodišnjom prijateljicom nego na intervju sa superstarom. Prvi put u ekskluzivnoj ispovijesti za 24sata govori o životnim tajnama, uspjesima i porazima.

Prije nego ste napravili karijeru, pjevali ste u novosadskom hotelu Taš. Brzo je objavljen demo album s pjesmom Čačak. Uslijedila je i ‘Hit parada’ s čije ste snimke izbačeni...

Za tu Hit paradu po Brčkom sam s mamom tražila materijale. Kupile smo lame, šljokice, napravile bermude i veliki grudnjak. Mama mi je kosu isplela u onih nekoliko pletenica. Redatelj Hit parade bio je Jovan Ristić i izbacio je moju snimku jer sam bila neprimjereno odjevena. Kao previše otkrivena. Mislim da sam bila odjevena u skladu sa svojim godinama. Imala sam samo 22, savršeno tijelo, bila sam skinula 16, 17 kila. Bila sam uvjerena, a i danas sam, da je to izgledalo fantastično.

Foto: Privatni album

Dao ju je legendarnom Minimaksu. Jeste li mu ikad kasnije rekli ‘eee, da nije bilo tebe’?

Ristić je Minimaksu rekao “evo ti nešto s čime se možeš zezati. Ovo je Brena, pjeva Ćaćak, Ćaćak. Koji tjedan kasnije doma ručamo, ja gledam televiziju i Minimaks kaže “Sad će se pojaviti ona koja hoda, a ruše se zgrade. Zove se Lepa Brena”. Pomislila sam da mi je netko ukrao identitet. Ja sam Brena, a sad se pojavila i Lepa Brena. Gotovo. Kraj. Više neću postojati, razmišljam i tad kreće snimka kako se ruši neka četverokatnica. Pojavljujem se ja i doista zvučim kao da pjevam Ćaćak, Ćaćak.

Kako je to ispalo?

Neki članovi benda nisu razlikovali č i ć i na snimci je prevladalo ć. Jače su bile njihove terce nego moj prvi glas. Minimaks je iskoristio tu priču, a pritom me još nazvao Lepom Brenom.

Jeste bili ljuti?

Nikad se nisam naljutila na njega iako je htio napraviti show sa mnom. Malo podrugljivo, malo šaljivo. Primjer je to kako nikad nikog ne treba podcjenjivati. Cijeli život bila sam mu jako zahvalna. I Ristiću koji me je izbacio sa snimke i Minimaksu koji me lansirao. Zahvaljujući njima dvojici napravila sam veliku stvar u životu. Teško je bilo obraniti kredibilitet firme Lepa Brena jer zvuči veoma neozbiljno, previše narodski, obično, jednostavno. Trudila sam se svih ovih godina dokazati koliko sam ozbiljna. Nakon Minimaksa zapravo počinje priča o Lepoj Breni, izlazi pjesma “Sitnije, Cile sitnije”, počinje suradnja s Rakom Đokićem i vrlo brzo - 17 koncerata za redom u beogradskom Sava centru. Radili smo još 1986. svaku večer 31 koncert u Domu sindikata. Živjela sam tad u Novom Sadu i svakog dana zvala Raku da mi javi kako se prodaju ulaznice. Odgovarao je “nema više nijedne za večeras i sutra, morat ćemo održati još nekoliko koncerata.” Bojala sam se, naročito u početku, da me Raka folira i stalno sam ispitivala je li siguran. “Kako da ne budem siguran kad sa svog prozora gledam stotine ljudi koji mirno čekaju u redu, iz dana u dan, da kupe ulaznicu”, govorio mi je i brinuo istovremeno odmaram li se dovoljno.

Foto: Privatni album

Zašto ste već na samom početku krenuli tako žestokim tempom?

Jer su baš tad Yves Montand i Sylvie Vartan počeli seriju koncerata u pariškoj Olympiji. Raka Đokić je rekao “koliko rade oni, radit ćemo i mi”. Oni pet, deset, 11 koncerata, pa i mi 11, a onda su došli do 30. Stali su, a mi smo htjeli imati jedan koncert više. Radili smo i četiri dana po dva koncerta u sarajevskoj Skenderiji, u Splitu na Gripama, zagrebačkoj Ciboni, isto četiri dana za redom. Mogli smo otići na veliki stadion ali ovo je bilo sigurnije. Stadioni su tad bili otvoreni, publika je mogla pokisnuti, mi također.

Kako ste se nakon 17 koncerata, natjerali da odradite zadnjih tri, pet?

Toliku količinu energije samo mladost može imati. Međutim, kako Cher, koja ima 72 godine, danas pjeva u Las Vegasu i to četiri dana uzastopce? Pa Celine Dion, opet nekoliko dana za redom, Elton John…? Radili smo te mamutske turneje koje ni blizu ne mogu imati njihovu produkcijsku podršku. To je stvar energije, odluke, zdravog života. Mi moramo živjeti kao olimpijski pobjednici. Ni jedan olimpijski pobjednik ne prestaje s treningom nakon što je dobio medalju. Cijeli život trenirate, brinete o svom zdravlju, o kapacitetu pluća, ne pušite, ne možete pretjerivati u alkoholu jer toksini umanjuju kondiciju. Izdržala sam jer sam zdravo živjela. Nisam pila, pušila, nisam izlazila, živjeli smo na turnejama. Nakon 15 koncerata došla sam kući i samo htjela ležati. Malo se masirati, srediti kosu, vidjeti se s prijateljima, ostati u pidžami po tri dana. To mi je bilo najljepše, to i danas volim najviše na svijetu. Kad je lijepo i toplo volim vani piti kavu. U nekim čarapama i kućnom ogrtaču prebačenim na pidžamu, hodam po dvorištu, šetam, pijem kavu i da mogu tri dana ne skinuti je… to mi je i dalje životni san.

Foto: Privatni album

Foto: Privatni album

Je li to itko kasnije ponovio?

Ne, nikada. U to vrijeme glazba se izričito dijelila na pop rock, narodnu, klasiku. Mi smo spojili pop glazbu s elementima folka. Sitnije, Cile sitnije, Čačak, Dama iz Londona, Duge noge..., to su pjesme koje su obilježile jednu epohu. Kornelije Kovač je napravio izmijenjenu priču s etno instrumentima i pojavili smo se 1983. na Beoviziji. Ne znam je li na sreću ili moju žalost, pobijedio je Danijel Popović s Đuli. Osjećala sam se kao moralni pobjednik jer sam dobila veliku podršku publike cijele bivše države koja traje više od 35 godina.

Tko je tad mogao okupiti toliku publiku?

Najveće koncerte radili su Bijelo dugme i Zdravko Čolić. Bili smo jako solidarni, nismo išli jedan na drugog. Ako sam ja bila u Makedoniji, Čola je pjevao u Sloveniji, Dugme u Hrvatskoj, Bosni. To su bile velike turneje iako je publika bila različita. Čola je imao svoje pop koncerte, ja pop folk, a Dugme rock s elementima folka.

Ne pamtim da se itko se s ovih prostora spuštao helikopterom na nastupe. Vi ste to učinili dva puta.

Imala sam turneju po Bugarskoj, 15 dana koncerata, jedan ili dva dnevno. Tada se tako radilo, ne samo dva ili tri dana. Zato ne razumijem kako mladi ljudi danas jedva izdrže četiri dana jedan za drugim. Imali smo mali helikopter koji me odveo iz hotela i spustio na stadion. Kad sam završila koncert, vratili su me u hotel. Taj koncert je bio 1990. bili smo u vojnom helikopteru tadašnjeg predsjednika Todora Živkova. Odsjeli smo u njegovoj vili i samo se preselili na tamošnji stadion Levski, pred 120.000 ljudi. Zadnje spuštanje s helikopterom bilo je 1995. na Tašmajdanu. Vezali su me žicom i spustili. Ni danas mi nije jasno zašto si dopuštam takve vratolomije. Opasno je sve to, ali me privlači.

Foto: Privatni album

Tesna koža, Hajde da se volimo... Svako malo se repriziraju u Hrvatskoj i opet imaju visoku gledanost. Što najprije pomislite kad pogledate reprize? Čega se sjetite?

Dogodovština sa snimanja. Recimo u trećem dijelu, dok smo snimali u Nairobiju, išli smo na set u nacionalni park, gdje smo glasnom glazbom uplašili slonicu s mladunčetom. Pojurila je prema ekipi, a kao za peh, džip nije htio upaliti! To je bila jurnjava kao na filmu, ali nitko je nije stigao snimiti, jer od straha su se svi razbježali.

Kakve osjećaje budi spoznaja da se ti filmovi i serije i danas rado gledaju?

Čini me najsretnijom na svijetu. Imala sam kao početnik mnogo opstrukcija od ljudi kojima se nije svidjelo to što radim. Bili su negativni, destruktivni, rado su me omalovažavali, pokušavali diskriminirati kao ženu. Govorili su da nemam dovoljno kvaliteta. I “Tesna koža” i “Nema problema” i “Hajde da se volimo bili su moja ljubav”, moja poruka svih tih godina – hajde da se volimo. Kad ih danas gledam sretna sam i ponosna. Često i zaplačem jer se vratim u period kad je sve bilo bezbrižno, nije bilo negativnih energija.

Foto: Privatni album

Kako je bilo stati pred kameru s Batom Živojinovićem?

Kad mi je Raka rekao da ćemo snimati filmove mislila sam da se šali, jer ja sam profesionalna pjevačica koja je veoma dobro ušla u te vode. Stvarno sam mislila da ću dobiti neku ulogu, a zapravo će biti angažirane profesionalne, ozbiljne glumice. Nije mi palo na pamet da ću ja biti glavna glumica jer prvo, ne znam glumiti, a drugo kako glumiti Lepu Brenu kad je ona prirodna, treba biti bliska ljudima, lijepa, slatka, netko tko lijepo pjeva ljudima. Kako će se, mislila sam, takva odglumiti? E, kad su mi rekli tko će sve glumiti u filmu, noge su mi se odsjekle. No, uvijek sam željela raditi nešto drukčije. Film je bio avantura, snimali smo po cijelom svijetu. Ponovno bih snimala jer to je zaista divno iskustvo. Stati uz Batu Živojinovića, Čkalju, Gidru Bojanića, Danicu Maksimović, Milana Štrljića... Neprocjenjivo iskustvo. Prema starijima sam osjećala veliko strahopoštovanje, a prema mlađima vrstu straha. Iako nisam bila tremaroš, bojala sam se kakav će odnos imati prema mojoj glumi.

LEPA BRENA EKSKLUZIVNO: Svaki dan sam molila Boga da ne poludim zbog otmice sina...

Tko vam je najviše pomogao?

Gidra Bojanić, Nikola Simić i Bata Živojinović. Što si veći to si jednostavniji, spremniji pomoći. Željeli su to. Njihov savjet je bio da ne pokušavam glumiti nego da budem to što jesam, da govorim prirodno. U sve glumce i glumice bila sam zaljubljena, pratila sam svaki njihov korak, upijala kako glume. Nikola Simić naučio me je kako sačuvati živce kad se premješta kamera, šine, rasvjeta. Naučio me meditirati još davne 1987. Nema nekog tko je bio značajan u ondašnjoj kinematografiji, a da nije glumio u tim filmovima. Ta ljubav, to jedinstvo i to naše dobro druženje manifestiralo se tako da su ti filmovi bili najgledaniji u povijesti jugoslavenske kinematografije, a i danas imaju veliku gledanost.

 

 

 

 

 

 

 

 

PRINC HARRY PONOVNO ŠOKIRAO JAVNOST: Jedan njegov zahtjev iznenadio je mnoge

Naši partneri pišu
Message