Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
Imate priču? Zovite i šaljite! 099/224-2424 za WhatsApp, Viber, MMS, SMS email: reporter@24sata.hr telefon za čitatelje: 01/24-24-242
45 komentara

Daniela: Ne bojim se samoće, a sa starenjem se dobro nosim

Televizijska voditeljica otkriva kako joj je jedan noćni izlazak promijenio život, je li se ikad pomlađivala tretmanom botoksa I zašto vjeruje u prijateljstvo poslije prekida

Davor Puklavec/Pixsell
Foto: Davor Puklavec/Pixsell
45 komentara

Činjenica je da mjerila nisu jednaka za žene i muškarce. Nismo skloni na ekranu gledati starije žene, tu smo prilično isključivi. Kod muškaraca je važna kvaliteta i profesionalnost, dok se kod žena više gleda na to kako izgledaju. S obzirom na to da imam već pola stoljeća, ulazim u skupinu rariteta. Svjesna sam toga da sam iznimka i borim se protiv stereotipa, kaže Daniela Trbović, žena koju je lako zamisliti kako i u svojim devedesetima osvaja duhovitošću i šarmom. Jezičava Karlovčanka, koja već gotovo četvrt stoljeća vlada malim ekranima, planirala je biti liječnica, a njezina televizijska karijera počela je gotovo slučajno, susretom u jednom zagrebačkom kafiću.

Café24: Jeste li kampanjac ili štreber?

U bitnim stvarima sam dobro strukturirana. Plaćam račune na vrijeme, dugove vraćam na vrijeme - doduše, nikome nisam bila dužna osim mlađoj sestri. Kolumne pišem u posljednji čas, ali poštujem rokove. U principu nisam kampanjac. Bila sam uvijek među najboljima učenicima, i to u generaciji. Uvijek sam dobivala pohvale i nagrade. I pisala krasne sastavke na koje je mama bila jako ponosna.

Café24: Onda vam je studij medicine zapravo bio neki logičan put?

U obitelji mi nitko nije liječnik niti sam se opredijelila za to zbog društvenog statusa, nego zato što volim ljude. Volim ih i danas, iako ne znam zašto. (smijeh) Htjela sam činiti dobro i pomagati ljudima. No nakon nekog vremena shvatila sam da sam bitnija sama sebi i odustala od medicine. Bila sam parcijala četvrte godine. Zato se dobro snalazim s lijekovima i uputnicama, znam o čemu je riječ.

Café24: Žalite li ikad što ste odustali?

Ne, nimalo. Jako mi je drago zbog toga, samo sam se predugo gnjavila prije nego što sam došla do te odluke. Jer kad si strukturiran kao što sam ja bila, da si dobar učenik i uvijek izvršavaš svoje obveze, jako je teško priznati si da te nešto ne zanima i da se ne nalaziš u tome. Da si pogrešno izabrao. Bilo mi je teško odučiti se od rezona da si gubitnik ako odustaneš od fakulteta. Imala sam tada 24 godine. Onda sam neko vrijeme ‘gljivila’, pa išla na Višu medicinsku školu...

Café24: Kako ste došli na televiziju?

Izlazila sam u kafić Fanatic na Ribnjaku. Jedne večeri ondje je bila grupa ljudi među kojima sam prepoznala Karmelu Vukov Colić. Netko iz tog društva mi je prišao i pitao me bih li došla na sutrašnju audiciju za voditelje. Sljedećeg jutra mi se baš i nije išlo, ali ipak sam oprala kosu, obula kaubojke i došla na snimanje. Televizija Z3 bila je super jer smo mogli raditi što smo htjeli. Došla sam na Z3 s 27 godina i radila sve, od reklama do vijesti i talk-showova. Tada sam živjela u podstanarskom stanu i nisam imala televizor, pa mi se činilo kao da nitko ne vidi što radimo.

Café: Je li vam se raspored unormalio otkad “Večer na 8. katu” ide jednom tjedno?

Prije i poslije emisije obavezno se nađe cijeli tim, analiziramo što smo napravili i dogovaramo što ćemo dalje. Kad dobijem scenarij, počnem se pripremati i razmišljati, malo lošije spavam. Ali malo je manje posla otkad idemo jednom tjedno, iako su za mene tu i dalje sve stvari “iz šupljeg u prazno” koje radimo mi mame i žene. Lovro je već tinejdžer, ima 14 godina, i nije obožavatelj kućanskih poslova, ali pomaže. Odnese smeće kad ga podsjetim i nekoliko puta u životu je usisavao. Pokušavam ne raditi onu tipičnu majčinsku pogrešku - nakon što dijete jednom ne napravi posao kako treba, više to od njega i ne traže, nego sve rade same. Treba podsticati dijete u dobrim navikama.

Café24: Je li već počeo izlaziti? Je li vam se promijenio odnos otkad je tinejdžer?

Malo izlazi u kvartu s ekipom iz razreda, odu i u kino. Nije bojažljiv, ali ne pokazuje interes da ostaje dugo vani. Sad nam je malo drukčija komunikacija. Vodimo sve ljepše razgovore ili uopće ne razgovaramo. On nekad treba mira i ja sam mu suvišna.

Café24: Tko vam najviše pomaže oko sina?

Praktično sve hendlam sama, a osjećaj emocionalne sigurnosti mi daju mama i sestra. Vrlo smo povezani. Dnevnu rutinu odrađujem sama, kućne poslove i sve ostalo. Dok mi je otac još bio živ (Lovro tada još nije išao u školu), mama bi mi došla pomoći preko tjedna, dovesti Lovru iz vrtića i slično. Poslije očeve smrti nisam je htjela opterećivati. Pomagala nam je i teta Lidija kad je bio mali.

Café24: Pa niste baš neka zvijezda...

Jesam utoliko što me ljudi prepoznaju pa će mi možda posvetiti više svojeg dragocjenog vremena. A to dobro dođe kad, na primjer, ideš kod liječnika. (smijeh)

Café24: Je li “8. kat “ točno onakva emisija kakvu želite raditi? Imate li vi posljednju riječ pri odabiru gostiju?

Bavimo se vrlo različitim temama i nije mi svaka jednako zanimljiva. Neke je lako za napraviti, neke su teške, ali ih je lijepo raditi jer su duboke i poučne. O gostima odlučujemo na sastanku tima, a posljednju riječ ima urednica emisije Silvana Menđušić.

Café24: Prvi veći projekt bio vam je emisija “Hit depo”? Viđate li i danas suvoditelja Hameda Bangouru?

Da. Prvo sam radila Info depo s Dubravkom Jagatićem. On je prikupljao vijesti, ja sam ih prezentirala, a onda sam postala voditeljica. Tako smo Hamed i postali dugovječni crno-bijeli par (smijeh). Još smo u dobrim odnosima, samo se ne viđamo toliko jer oboje imamo lude rasporede. Nedavno sam ga srela nakon godinu dana i bilo mi je jako drago.

Café24: Imate li ambicija postati urednica?

Da, i to je nešto o čemu razmišljam. Trebam posložiti u glavi kakav točno projekt želim. Ne razmišljam o velikom zabavnom showu, nego o komornijem formatu.

Café24: Kako se borite protiv starenja?

Peglaju me ultrazvučnom sondom jednom mjesečno. To mi je ujedno i psihoterapija, legnem i uživam. Prije tri godine sam stavila hijaluron u gornju usnicu i morala sam to svima razglasiti jer nitko to nije vidio. Ali to traje šest mjeseci i odavno se razgradilo. Botoks još nisam upotrijebila i mislim da neću. Redovito vježbam u teretani i to mi je vrlo važno, volim voziti bicikl, rolati se... Volim biti aktivna, oznojiti se i uspuhati.

Café24: Šokiraju li se ljudi kad im kažete koliko imate godina?

S jedne strane imamo percepciju iz medija da žene s 50 godina trebaju biti zategnute kao koke iz ‘Seksa i grada’, a s druge strane je stav da su 50-godišnjakinje izgužvane babe. Istina je negdje između te dvije krajnosti. Ljudi mi daju komplimente, a i sebi dobro izgledam kad se pogledam u ogledalo. Mislim da se dobro nosim sa starenjem, možda i zato što nikad nisam bila tip žene koja igra na fizički izgled, pa me manje gledaju s povećalom. Zato mogu mirnije stariti. To je korisno jer ćemo svi ostariti, bez obzira na to koliko vježbamo i čime se mažemo. Ni Madonna se nije uspjela izvući, unatoč silnom novcu i trudu. Mislim da je jako bitno kakvi smo iznutra i kakvu energiju nosimo, a čini mi se i da u poslu koji radim ljudi drugačije stare. Možda se zdravlje naruši stresom, ali dulje ostaješ mlad u glavi i to se vidi.

Café24: Bojite li se da ćete ostati sami?

Ne. Ovih 50 godina mi je dalo sigurnost, mudrost i snagu da znam što ne želim te da uživam u onom što jesam i što imam. Zadovoljna sam svojim životom i jedino što želim je da potraje ovako, da budem zdrava i materijalno neovisna. A što se ljubavi tiče, to se ionako dogodi ili ne, nemam tu što razmišljati i planirati. Mnogi ljudi su samci, a imaju manje godina i ne vuku ‘repove’ iz prošlosti. Teško je naći nekoga, a ja sam tu još u malo lošijoj poziciji. Ali ne osjećam se zakinuto zbog toga. Ako se nešto dogodi, super, ali ne mogu na to puno utjecati.

Café24: Vjerujete li da ima pravog prijateljstva poslije ljubavi?

Da. Treba proći neko vrijeme žalovanja, odvajanja i da se stave stvari na svoje mjesto, ali nakon toga možete biti prijatelji. Naravno, to ovisi o tome na kakav način ljudi prekinu, ali mislim da nema smisla govoriti ružno o bivšim partnerima, čak i kad oni to zaslužuju. To su ipak ljudi s kojima smo proveli neko vrijeme svojeg života, pa ako ih pljujemo, pljujemo i sebe.

Café24: Ne djelujete kao romantična osoba. Je li to dojam koji vara?

Ja? Ma nije, baš sam ‘slinava’! Volim se opustiti, biti nepromišljena, pustiti kočnice i topiti se iznutra. U stanju sam puno napraviti za partnera, svoje dijete i ljude koji su mi važni.

Naši partneri pišu
Message