Dirigentski štapić bio je jači od lopte: 'Košarka mi je ljubav i strast, varijanta opuštanja...'

Veton Marevci (28) hrvatski je dirigent. Orkestralno dirigiranje studirao je na Muzičkoj akademiji u Zagrebu kod uglednih dirigenata Uroša Lajovica i Mladena Tarbuka. Sa Zagrebačkom filharmonijom počinje surađivati 2015., a tri godine kasnije i sa Simfonijskim orkestrom HRT-a te HNK Zagreb. U 2020. godini postao je dirigent zbora HNK Split.

POGLEDAJTE VIDEO:

Split je prekrasan, pun pozitivnih ljudi, sunce, more i gastronomska ponuda upotpunjuju doživljaj. Ansambl je dobro reagirao i prihvatio me. U dva mjeseca rada sam uspio neke svoje ideje prezentirati, počeo se mijenjati zvuk zbora, ali nas epidemiološka situacija uvijek vraća korak natrag.

Nedavno ste dirigirali Zagrebačkom filharmonijom u Lisinskom u sklopu Plavog ciklusa. Kako to izgleda u današnja vremena?

Bio je to prvi orkestralni koncert u obnovljenom Lisinskom nakon potresa i posebno ću ga pamtiti. Probe su s maskama, pleksiglas je ispred puhača i veći je razmak između svirača. Sve je propisno osigurano, najvažnije je da se ne staje s radom.

Kako je sin kemičarke i vozača završio kao dirigent?

Išao sam na zbor glazbene škole još kao klinac i na jednoj probi me 'pukla' inspiracija. Svidio mi se trenutak gdje glazba postaje drugačija, bolja i ugodnija kad dirigent daje svoje upute, a zbor ih primijeni. Prije 16. godine nisam imao emociju za tako nešto, rodila se sa 17.

Kako je to prihvatila obitelj, a pogotovo vršnjaci?

Čudno je bilo svima, u šoku su bili na prvu. No nitko me nije odgovarao od toga, samo je svima bilo veliko iznenađenje. Prije te odluke nisam imao veliki kontakt s dirigiranjem, nisam imao nigdje pokupiti takvu strast. Kad su svi vidjeli koliko sam zagrizao, bili su mi velika podrška.

MOJA PRIČA: MLADI DIRIGENT Veton (28): 'Svoj dirigentski štapić ne bih mijenjao čak ni za deset štapića Harryja Pottera'

Nije to bilo jedino čime ste se bavili u djetinjstvu?

Košarka mi je ljubav i strast, varijanta opuštanja i rekreacije. U Karlovcu sam trenirao u klubu, a u Zagrebu sam 'haklao' s jednom sjajnom ekipom, sad u Splitu moram pronaći novu. Ako ništa, uvijek mogu otići sam na koš. Košarka je plemenit sport, inteligentan, timski i individualan istovremeno. Jako mi se sviđa jer ima puno kombinatorike i razmišljanja. Zabavna je, a pametna.

Saznali smo da ima i još jedna velika ljubav, a to je kuhanje. Volite fino pojesti, ali znate ponešto i sami pripremiti?

Mislim da danas malo tko ne voli dobro pojesti. Dugo već živim sam i morao sam savladati kuhanje jer si ne mogu priuštiti jesti samo po restoranima, a i to nema smisla. Ovako ponekad dođu prijatelji ili obitelj pa i njima nešto finoga pripremim.

Kakvu hranu preferirate?

Apsolvirao sam rižota, svladao sam tehniku i onda samo namirnice mijenjam. Dobro mi idu variva, gulaši, tjestenina, meso, a sad sve više morskih recepata spremam. A volim sve, od domaće bakine i mamine kuhinje, pa do 'fensi', egzotičnih kombinacija.

Kakvi su planovi za dalje?

Sad je teško planirati jer su ansambli veliki. Čekamo da se smiri situacija, a onda je plan vratiti se radu na operama. Što se mene tiče, nadam se da ću što prije imati priliku dirigirati neki operni naslov u Splitu. HNK Split izvodi 'udarne' opere Verdija, Puccinija, Mozarta... To svaki dirigent mora imati u rukama.