Dnevnik sa seta 'Crno-bijelog svijeta': Lijegali smo i budili se s mišlju je li se netko zarazio...

Tko će u novoj sezoni “Crno-bijelog svijeta” biti Duško Ćurlić, a tko Zinka Bardić? Možete li zamisliti Mirka Fodora kao Branka Lustiga, a Ivu Jerković kao Jane Seymour? To su samo neki od aduta četvrte sezone “Crno-bijelog svijeta”, serije koja govori o neodoljivim osamdesetima.

POGLEDAJTE VIDEO: Filip Riđički reagira na svoje uloge

Pokretanje videa...

08:42

Filip Riđički reagirao je na svoje uloge Kipa iz Crno-bijelog svijeta te Matije iz Zabranjene ljubav. Otkrio nam je i što misli o glumici Sari Stanić koja utjelovljuje Marinu u kultnoj seriji | Video: 24sata/pixsell

- Prva sezona serije pomalo je nalikovala na avanturu - kaže Ivan Maloča, producent CBS-a, objašnjavajući kako nitko dotad nije radio dramsku seriju iz bliske prošlosti, koju svatko doživljava na svoj način, pa se proizvod bori s unaprijed formiranim slikama. Reakcije su, međutim, dominantno bile dobre, a publika vrlo brojna i jako odana, pa je avantura uspješno dovršena. O seriji se pričalo. Iskusni Maloča, čiji je Interfilm najveći producent u zemlji, smatra da je najteže napraviti prvu sezonu, kasnije si uhodan pa ide lakše.

- Da, bilo je manjih pogrešaka - kaže.

- Radili smo dramsku, a ne dokumentarnu seriju, pa su scenaristi i redatelj imali veću slobodu tumačenja i prepričavanja povijesnih činjenica. Glavni izazov prve sezone bio je dočarati gledateljima osamdesetu i u tome smo, mislim, uspjeli. Gledatelji su je dobro primili. Potom smo počeli raditi drugu sezonu. Tu smo htjeli reljefnije profilirati likove, a manje dokazivati da smo u osamdesetima, odnosno u osamdesetprvoj. Imajući iza sebe iskustva prve sezone, drugu sezonu smo doista snimili s manje problema. Publika ju je također dobro primila - kaže Maloča, dodajući da je potom, prirodno “s velikim samopouzdanjem i vjerom da će treća sezona biti bolja od prve dvije”, krenuo u pripreme za treću sezonu.

POGLEDAJTE 24 PITANJA S GLUMICOM SAROM STANIĆ:

Umjesto treće sreće, tu je došlo do prvih poskliznuća. Samouvjerenost im se obila o glavu.

- Nismo napravili temeljite pripreme i uzeli u obzir sve što bi nam se moglo dogoditi. A dogodilo se puno toga. Nenadano nam je pao snijeg. Ceste i lokacije snimanja bile su zaleđene, klizali smo se i padali ko kruške... Srećom, s malim posljedicama, nekoliko uganuća i okrznutih auta - priča. Nakon tog iskustva Maloča i ekipa zaključili su “da treba učiti iz pogrešaka pa ćemo u četvrtoj sezoni, bude li je, bez obzira na naše veliko iskustvo, ozbiljno sjesti i predvidjeti sve mogućnosti i moguće probleme”.

Ali - jao! - u četvrtoj sezoni dogodilo se ono što naši političari od prošlog proljeća nazivaju “crni labud” - nenadani katastrofalni događaj koji može dramatično izmijeniti predviđeni tijek stvari. Razumije se, govorimo o pandemiji Covida-19. Ovoga proljeća Maloči (visokom i snažnom čovjeku, nalik na Jeana Gabina) tlak je često rastao jer se susreo sa zadatkom kakvim dosad nije imao nijedan naš producent – koordinirati nekoliko stotina ljudi, koji snimaju na puno lokacija, gradova, mjesta i država, u uvjetima protupandemijskih mjera i kontrola, koje izravno pogađaju većinu poslova u filmskom i televizijskom poslu. Glumci se šminkaju, to traje dugo, dulje od 15 minuta (što je definicija bliskog kontakta), masovne scene znače okupljanje gomile, svi se u jatu sele s lokacije na lokaciju, a mnoge fasade i zgrade u Zagrebu proljetni je potres izmijenio do neprepoznatljivosti ili bar statičke neupotrebljivosti.

Susret dviju katastrofa, gore ne može! - Pripreme su trajale dugo jer smo htjeli da sve bude savršeno. Filmovi i serije su timski rad i važno je da sve bude uigrano i dobro isplanirano - kaže naš sugovornik i nastavlja:

- Takva dobra i iskusna ekipa kreće snimati četvrtu sezonu serije CBS. Počeli smo predpripreme koje traju par mjeseci. U tom razdoblju tražimo glavne lokacije snimanja, glumce koji imaju velike uloge i pripremamo osnovnu ekipu za snimanje. Iza toga slijede pripreme za snimanje koju traju oko dva, tri mjeseca. U tom periodu angažiramo sve ljude i spomenutu ekipu, glumce, potvrđujemo lokacije, pripremamo tehniku za snimanje, kamere, rasvjetu, ton, garderobu za 1500 kostima, isto toliko treba i šminke. Unajmljujemo uredske prostore za ekipu, skladište za scenografiju i rekvizitu, ugovaramo igrajuća vozila i vozila za ekipu kojih je oko 20 do 30, razne dozvole za snimanje itd.

Snimanje je ‘skrojeno’ prema preciznom operativnom planu, koji je razrađen u sat. Isplanirali smo kako će 210 glumaca glumiti na 122 objekta, dogovoreno je kad angažiramo više od 1000 statista i što i kad ekipa treba raditi. Snimanje je trebalo početi 29. ožujka - a onda su došli korona i potres, priča Maloča.

Ekipa se suočila s dotad nepoznatom situacijom, ne samo u Interfilmu nego u povijesti naše audiovizualne industrije. Pretpripreme i pripreme su prekinute. Ljudi su poslani kući, gdje su čekali poboljšanje situacije. U svibnju se Maloči učinilo da se na obzoru ukazalo sunce: zaraženih od korona virusa gotovo i nije bilo, epidemija se činila poraženom ili bar na dulji rok potisnutom na rezervne položaje, pa je 15. svibnja snimanje ponovno počelo. No početni plan morali su, zbog potresa, opet revidirati. Zbog potresa ponovno su trebali naći, odnosno potvrditi lokacije za snimanje. Studentski dom, redakciju Svijeta i Danas, koje su snimali na autentičnoj lokaciji, u Vjesniku, kao i Glavni kolodvor, zbog oštećenja su morali sačekati kraj snimanja. Klubovi iz 80-ih su snimali na autentičnim lokacijama, a nekoliko stanova izgrađeno je u studiju. Onda se ponovno vratila stara, otpisana nevolja, korona.

- Čim smo krenuli u snimanje, narastao je broj zaraženih na više od 100, zatim 200 i više - kaže Maloča pa nastavlja:

- Ekipa i glumci su se držali mjera HZJZ-a pod kojima je bilo jako teško raditi. Većina nije vjerovala da ćemo uspjeti snimiti seriju bez zastoja. Sto dana snimali smo od 12 do 14 sati; šest dana u tjednu sa stotinjak članova ekipe, 210 glumaca od kojih se 137 pojavljuje prvi put i 1000 statista na 122 objekta. Sve smo snimali s dvije kamere, devet dana s dvije ekipe, a trebalo nam je tridesetak vozila (kombija i kamiona) da prevezemo ekipu s jedne lokacije na drugu. Svaki dan smo lijegali i budili se s mišlju je li se netko zarazio… Svaki poziv tijekom tih četiri mjeseca bio je pomisao zovu li da je netko zaražen, ili ima temperaturu, ili moramo zaustaviti snimanje. Proveli smo četrdesetak testiranja. Na snimanju u uredu, garderobi, setu, autu… svima smo mjerili temperaturu. Mislimo da su cure bar 30.000 puta izmjerile temperature. Ne razumijem kad ljudi kažu da su se na snimanju zabavljali - kaže Maloča, koji si je mogao priuštiti zabavljanje samo na partyju povodom završetka serije.

- Na snimanju mukotrpno radiš minimalno 12 sati, šest dana u tjednu, a nekad i 14-15 sati na dan. Među njima mnogi su fakultetski obrazovani i završili, npr., arhitekturu, Tekstilno-tehnološki fakultet, Akademiju dramskih umjetnosti, ekonomiju, pravo… Na filmskom setu kada pada kiša, snijeg ili puše, svima pada, i visoko i niže obrazovanima. Te ljude zovemo filmska ekipa. Dobro uigrana skupina različitih ljudi koja izvrsno i bez zastoja kao sat obavlja svoj posao. Ako mali kotačić stane, stao je sat, stalo je snimanje - priča Maloča. Glumci koji su angažirani izvan Hrvatske bili su u Zagrebu gotovo cijelo vrijeme jer bi se odlaskom i vraćanjem povećao rizik zaraze.

- Neke glumce iz Srbije testirali smo u Srbiji i Zagrebu. Voja Brajović nam je zakasnio deset minuta na granicu jer smo kasno saznali za zatvaranje granice pa smo ga snimali s leđa i mijenjali dio plana. Potrošili smo oko 15.000 maski i puno dezinfekcijskih sredstava - kaže Maloča, čiju priču, nadajmo se, više neće morati ispričati nijedan producent. Masovne scene su zbog pandemije ostavili za kraj snimanja. U Lisinskom su snimali doček Cibone nakon pobjede nad Realom.

- Noć prije saznali smo da se dvorana u Lisinskom preuređuje pa smo se morali odmah prilagoditi. Bilo je burno jer smo prebacivali puno stolica s jedne na drugu hrpu. U Splitu smo snimali na Bačvicama, plaža Obojena, na Prokurativama, Sustipanu, Poljudu… Snimanje je prošlo jako dobro, premda smo splitskoj ekipi dan prije snimanja promijenili plan četiri puta zbog vremenske prognoze. Završili smo taman prije udara bure (ili juga). Snimali smo scene koncerta Mirodrom na kojem je bilo 50.000 ljudi, statisti kojih je, naravno, bilo puno manje bili su izvrsni, a u sceni je Marina Perazić iz grupe Denis i Denis koju je glumila Nadia Cvitanović. Zanimljivo je da se u toj sceni pojavljuje i prava Marina Perazić - kaže Maloča, otkrivajući još poneki detalj.

- Snimali smo na Omladinskom radiju na autentičnoj lokaciji s autentičnim osobama koje su tada radile na radiju, a samo su za ovu priliku glumili partijce na suđenju Omladinskom radiju: Veljka Jančića, Ninu Bantića, Damira Kramarića, Davora Meštrovića, Duška Ćurlića, Jadranku Krajinu, Silvestra Vrbanca, Zinku Bardić i Nevena Dubravčića Belog - kaže.

Neke urbane legende nisu raščarobirane, ostale su urbanim legendama.

- Imamo i priču o krađi vaze iz Mimare - otkriva Maloča.

- Kad su novine i portali objavili da snimamo tu scenu, javili su mi se pravi akteri ‘krađe’ i objasnili što se točno dogodilo. Znamo da nije bilo krađe, da je u pitanju zdjela, ali nama u scenariju odgovara ta urbana legenda o krađi vaze. Vjerujemo da ćemo gledateljima pokazati dobru sezonu usprkos svim nedaćama koje se nisu mogle predvidjeti - kaže producent.