FOTO Nikolina Pišek govori ekskluzivno za 24sata: Nitko mi u srcu ne može zamijeniti Vidoja

Teška je godina iza voditeljice Nikoline Ristović ex Pišek (47). Baš teška. Osmog svibnja navršit će se godina dana otkako je iznenada preminuo njezin suprug Vidoje Ristović u 44. godini. Vrlo iznenada. Od zatajenja srca tijekom virusne infekcije. Neočekivano, nenadano, nepravedno. Nikolinin se život promijenio preko noći. Postala je udovica. Ni mjesec dana kasnije Vidojev otac počeo ju je vrijeđati, što javno što nejavno, i osporavati joj pravo na dio imovine njezina supruga. I tu kreće Nikolinina još jedna 'kalvarija'. Tugu ne skriva. Vidi joj se u očima. A i zašto bi je skrivala kad je izgubila voljenu osobu. Partnera za sve. Oca mlađe kćeri. Ali hrabra je i jaka. Čak i više nego što bi se moglo očekivati od žene u njezinoj situaciji. Pa prošlih tjedana samouvjereno iz subote u subotu kroči na pozornicu RTL-ove uspješnice 'Masked Singer' i odrađuje posao poput pravog profesionalca. S osmijehom i uz pokoji neizbježan gaf. Sve su to čari showova uživo. U velikom intervjuu s ekskluzivnim fotosessionom govori o godini koja joj je promijenila život.

Jasno vam je da je jednom dijelu publike koja vjerno prati 'Masked Singer' teško povjerovati da vi, koji neposredno sudjelujete u projektu, ne znate tko pjeva iza koje maske... Je li moguće da ste toliko uigrani?

Nemam pristup odajama u kojima skrivaju izvođače. Oni imaju svoj prostor, svaki pojedinačan, s tušem i kupaonicom, za razliku od nas ostalih. Doduše, siroti kandidati se ispod tih kostima stvarno uznoje i naporno je odrađivati nastupe ispod kila i kila savršenih kostima. Nositi na sebi 30 kila, kako je rekao Miran Kurspahić, nije baš najlakše izvedivo. Nakon nastupa, probe ili točke posebna ekipa ih preprati do tih prostorija gdje se moraju moći skinuti, raskomotiti i odmoriti. A na probama, kad se kreću po studiju i u situacijama u kojima postoji realna opasnost da se susretnemo, tad su odjeveni u unificirane uniforme s vizirima na glavama i natpisima 'Ne pričaj sa mnom!'. Svi identično izgledaju. Doima se kao da se nalazimo na setu, nekom neobičnom poligonu s bizarnim izvanzemaljcima. Neobičnije je zapravo sve što se odvija iza kulisa nego ono na pozornici. Znam koji ljudi znaju tko se krije pod maskama, riječ je o troje, četvero...

Na projekt ste došli u drugu sezonu. Kako ste se snašli?

Moram priznati, sjajno mi je jer smo postali dobra ekipa i počeli smo izlaziti. Skompali smo se, a projekt kao takav je izrazito zabavan. Svima nam je žao što se završava, tako da Antonija Blaće najviše kuka. Kaže da, dok traje 'Masked Singer', živi za svaku subotu. Nakon što mi je prvih nekoliko vikenda bilo izazovno pohvatati sve konce projekta, sad smo došli u fazu da smo na autopilotu.

Jeste li se upoznali s ovim formatom gledajući strane inačice?

Američka je zaista brilijantna. Fantastični su, osobito njihova postava. Pratila sam i njemačku, njima nisam toliko oduševljena. Razlika između američke i britanske u odnosu na našu je u tomu što mi idemo uživo. Nemamo stanki. Oni su izrežirani. Mi pokušavamo doseći taj i takav standard, ali tehnički je to različito. Osoba A uživo mora proći do osobe B, osoba C mora sići s pozornice i tu se događaju trenuci koje su Amerikanci izbjegli time da se igraju snimkama i režu. Njihov show izgleda kao nabrijana fantastična turbo predstava. Kad narastem, želim biti kao njihov voditelj Nick Cannon. Ne stignem imati trinaestero djece kao on, ali u profesionalnom smislu mi je svakako uzor.

Trema?

Nemam je. Možda osjetim strah hoću li izgovoriti šprancu koja traje predugo. No to moraš izgovoriti, objasniti cijelu stvar tom jednom ili dvoje novih gledatelja koji nas nisu pratili u ranijim emisijama i gotovo. Izazov je na drugi način, postoji adrenalin, tenzija jer je ona uvijek prisutna kad radiš emisiju uživo. Milijun informacija moram pratiti istodobno za koje ljudi niti ne znaju. Komuniciram s režijom, moram paziti je li netko sišao, prilazi li tko previše rubu, je li u kadru, na svjetlu... U jednom od prijenosa, iz nekoga najbanalnijega tehničkog razloga, slušalica koja me tijekom emisije povezuje s backstageom nije radila. Nisam ništa čula i odradila sam tu epizodu kao da sam imala povez preko očiju i ušiju. Samo sam na kraju pitala jesam li jako zeznula. Ima puno nepredvidivih situacija poput jedne koja me zadesila - dobila sam rukavice i zamišljeno je da sam prekrasna u njima. A zamišljeno je i da izvadim neki papir iz kuverte. No u tim rukavicama to nisam nikako mogla izvesti. Dogode se takve gluposti i to je čar vođenja uživo. Takve situacije tjeraju te da eventualne svoje gafove pretvaraš u 'prednosti'. Milom ili silom. Veliko zadovoljstvo mi i dalje predstavlja kad na kraju emisije netko komentira: 'Bilo je fantastično', a ja sam u sebi istodobno proživljavala pakao misleći kako se sve te pogreškice vide i kako svi samo na to obraćaju pozornost.

Iza vas je baš bogata karijera. Zapravo, reklo bi se da ste se kao klinka bacila u ozbiljan posao...?

Bila sam novinarka tiskanih izdanja za konkurentsku kuću vašoj. I tamo sam prošla sve živo, radila sam i kao novinar i kao fotograf. Čak sam jedno vrijeme pisala i za Arenu. Mentorirali su me ljudi koji su, po mome mišljenju, bili pravi majstori svog zanata poput Denisa Kuljiša, Ante Tomića, Aljoše Roksandića. Bilo je fantastičnih mentora.

Dolaskom na RTL televiziju zapravo ste zaokružili svoj “opus", hrvatska publika pratila vas je na svim velikim nacionalnim TV kućama, zar ne?

Počela sam na Otvorenoj televiziji. Cijela moja generacija s fakulteta se valjda ondje izredala iz zaj*bancije. Radili smo pro bono, normalno. Dobra škola...

U UGODNOM DRUŠTVU Pišek u provodu nakon drame oko Vidojevog nasljedstva: Kći joj je cijelo vrijeme slala poruke

Gdje se profesionalno najviše tražilo od tebe? Je li to bio Siniša Svilan?

On je puno tražio, ali je i puno davao. Intenzivan i vrlo proporcionalan odnos za koji mislim da bi gotovo svi njegovi suradnici opisali na sličan način. Njega ne možeš nadomjestiti niti zaboraviti. Ipak, govorimo o jednom od posljednjih TV magova koji je kročio ovim područjima, nek' se nitko ne uvrijedi. Posložio je neke TV formate koje i dan-danas ljudi vole i žale što ih nemaju gdje konzumirati. Svilan je živio televiziju. Zapravo sam bila njegovo dijete i vukao me kamo god bi otišao raditi. Redovito je bilo: 'E, Pišek, oćeš doći raditi'... Ne bih ga pratila da mi nije bilo dobro s njim. Tek kad smo radili u Beogradu, spoznala sam kolika je bila uistinu njegova veličina, koliko su ga ljudi poštovali i uvažavali, prigrlili kao stručnjaka i kako se brzo uspeo na vrh tamošnjih medijskih struktura. I na neki način postavio je nove normative o kojima se i danas priča. Primjerice, na televiziji B92 radili smo satirično otkačeni magazin 'Bulevar', nešto što bih rekla da je slično današnjem Kesićevu formatu '24 minute'. U našem je izdanju to išlo svaki dan pa smo se izmjenjivali u funkciji co-hostova nas nekoliko. Emitirali su nas u večernjem terminu. Bio je to zaista ogroman pogon, ne znam tko bi danas to mogao isfinancirati. Radilo se na razini današnjih informativnih emisija u smislu praćenja novosti iz minute u minutu na razini cijelog svijeta, a opet su redakciju činili iznimno duhoviti novinari, što je davalo tu posebnu čar magazinu. Uz mene u ulozi tih co-hostova bili su Anđelka Prpić, Slavko Beleslin, Nevena Mađarević i Ivan Tomić. Redali su nam se gosti, političari koji su pjevali, Dačića smo recimo čuli kako pjeva neki narodnjak... Nije bilo režirano pa smo davali vlastite komentare, toliko smo se dobro zabavljali.. Toliko dobro da su nas na kraju zabranili.

Čekajte, nekome je palo na pamet cenzurirati Nikolinu Pišek?

Da. Uoči nekih izbora u Srbiji. Zabranili su nas zbog politike. I na to vrlo ponosna.

Kad biste imali sve mogućnosti ovog svijeta, dobro TV svijeta, kojeg biste se posla iza kulisa prihvatila?

Kad vidim koliko se radi iza kamere, postanem skeptična, ali da, dugo već postoji ideja koja se mota po glavi o nekom poslu iza umjesto ispred kamere - svakako. I to bi se baš upustila u nešto ovakvo kao što je 'Masked Singer', pogon od 200 ljudi koji nemaju pravo na pogrešku, koji moraju međusobno biti tip top iskoordinirani i na maksimalnoj visini zadatka bez obzira na to koji je njihov opis posla da bi sve funkcioniralo. Sve mora raditi kao švicarski sat. Takav izazov me privlači. Ta hektičnost.

Možete li se zamisliti u ulozi šefice?

U tom smislu imam problem koji bih se morala riješiti jer kad vidim da me netko ne razumije, kad ne razumije što pričam i mislim, nemam strpljenja niti živaca objašnjavati mu/joj takve detalje i radije kažem: 'Ma pusti, ja ću'. Natovarila bih si vjerojatno toliko posla da bih crkla.

Kako vam je u Zagrebu?

Nikad nisam otišla iz svoga grada. Zagreb je divan, dosadan grad. Mali je brojčano, ali to je njegova prednost. Ugodan je, ne bih se usudila u Beogradu ili New Yorku, kao neku večer, otići trčati po parku, šumi. Bila sam na Tuškancu. Zagreb je siguran, ne osjećam strah da će se kćeri nešto dogoditi. Tom mišlju bili smo vođeni Vidoje i ja kad smo birali mjesto za njezin polazak u školu, vrtić... Razmišljali smo koliki stres će nam predstavljati kad dođe vrijeme da se sama kreće ulicama vraćajući se iz škole. Tim više što se prošlih mjeseci u Beograd doselilo više desetaka, a možda i stotina tisuća ljudi iz Ukrajine i Rusije zbog rata i političkih okolnosti. Beograd mi postaje prehektičan.

Još nije prošla godina od Vidojeve smrti, vjerujem kako je to razdoblje za vas jedna velika turbulencija. Kako se natjerate loš dan pretvoriti u dobar? Stavite masku Nikoline Pišek i vozite dan?

Stavila sam se na autopilot... Kad sam s ovom ekipom, primjerice na 'Masked Singeru', ja jesam neka vrsta scenske Nikoline Pišek i iskreno to živim i uživam u tome. Fantastično je što se toliko emotivno ondje iscrpim, ne u smislu stresa i adrenalina, ne oznojim se, nego toliko smo koncentrirani na rad da idući dan jedva dođem k sebi. Kao da si bio na velikoj dozi neke zabranjene supstance pa te sutradan 'spusti'. Potonem u jamu potpune iscrpljenosti. Kad sam shvatila da mi se ponavlja od ponedjeljka do nedjelje ta ulazno-silazna krivulja i čime je uvjetovana, snašla sam se sama sa sobom. Kad su mi loši dani..., sjetiš se da moraš. Nema druge. Moraš ići dalje.

Posao vam je terapija?

Apsolutno.

Je li to onda neki problem moderne žene, da privatne boli liječimo karijerama?

Ako te posao veseli, može biti terapija. Ako radiš nešto što mrziš, tad je put u pakao. Meni ovo funkcionira kao terapija, da. Počele su mi se otvarati poslovne prilike nakon četiri godine koliko nisam bila na medijskom radaru. Sretna sam što me ponovno zovu na projekte.

'MASKED SINGER' Glamurozno i otmjeno: Nikolina Pišek u bijeloj haljini do poda zablistala u polufinalnoj večeri

Nakon devet godina braka s Vidojem i nešto više ukupne ljubavi, najednom ste ostali bez tog oslonca. Na što se sad naslanjate?

Na zid. I ne, nisam armirala te zidove na vrijeme (smijeh). Prolazila sam napadaje panike s vrlo realnom podlogom. Ne prihvaćaš što se dogodilo uslijed tako šokantnog stresa poput gubitka partnera, smrti dapače, odjednom. To prihvaćaš kako dolaze neke nove situacije. Tek nakon izvjesnog vremena sam shvatila koliko je dramatična situacija i uplašila sam se, da. No gubila sam i dobivala. Život mi se zaista promijenio potpuno. Izgleda baš drukčije nego li prije tih nepunih godinu dana. I struktura prijatelja, poznanika, poslovnih suradnika... sve se promijenilo... Evo, ni obitelji više nema.

Što vam najviše pada?

Pa nitko ne može u srcu preuzeti nečiju ulogu, te praznine ostaju. To mi je bio suprug, moj partner, moja ljubav.

Ostaje i gorčina sukoba s Vidojevim ocem, popularno zvanim Mišom Grofom...

Nedavno sam se sjetila kako nemam ni naše obiteljske fotografije. Vidojev otac i to nam je otuđio. No u toj cijeloj situaciji u kojoj sam se našla ne svojom voljom nekako sam otkrila dio sebe koji je mnogo snažniji nego što sam bila svjesna. Tko god se trudi narušiti ili poljuljati moje nastojanje da kćerima osiguram život onakav kakav zaslužuju, a on je takav da kao da hodaju po oblacima, morat će se suočiti s toliko nabrijanom lavicom koja će mu otkinuti glavu ako pokuša bilo čime to uništiti. Eto. To sam sad ja. Jednim dijelom.

Velika hvala hotelu Doubletree by Hilton Zagreb (Ul. grada Vukovara 269A) na ustupljenom prostoru za snimanje. Šminka: Sanja Agić; Frizura: Salon Opium; Odijelo: Varteks; Haljina: Matija Vuica

POGLEDAJTE NOVU EPIZODU ZABAVNO-EDUKATIVNOG SERIJALA