Glumci HNK na Shakespearov 456. rođendan odigrali 4 scene

Bio je najbolji od najboljih. Ili najistaknutiji od najistaknutijih, u svakom slučaju najizvođeniji i najcitiraniji dramatičar od 534. godine pr.n.e. do danas, u vremenu kojeg povjesničari navode kao vrijeme u kojem su se pisali drame.

Rođen je za vladanja Elizabete Tudor, godine 1564. u Stratfordu na Avonu u obitelji imućnih, potom siromašnih građana koji su polagali pravo na plemićki grb. O datuma njegova rođenja postoje različite teorije, kao i o mnogim drugim detaljima iz njegova života. Ništa njegovo nije negdje pohranjeno - nijedna bilješka, pismo ili stranica, ne zna se niti s kim se družio ni kako se zabavljao, mnogi čak ne vjeruju da je i napisao drame koje se njemu pripisuju te ih povezuju s drugima, nešto popularnijim dramatičarima toga vremena.

POGLEDAJTE VIDEO:

Pokretanje videa...

05:09

Video: 24sata/pixsell

Ono što je ipak izvjesno je da se vrlo rano, kao osamnaestogodišnjak oženio s osam godina starijom Annom Hathaway s kojom će imati troje djece, te da s 22 godine ostavlja skromnu obitelj i odlazi u London.

Nije posve jasno ni kada se rodila Shakespeareove ljubav prema kazalištu, no zabilježeno je da se pri dolasku u Londonu odmah 'zaposlio' u prvom javnom kazalištu u Shoreditchu, nazvanom jednostavno „The Theatre“. Tamo je nastupao kao glumac, ali i kao priređivač tekstova namijenjenih izvedbama.

U nekim pričama, točnije legendama iz toga vremema Shakespearea se predstavljalo i kao bezobraznog mladića koji je jednom prilikom bio prisiljen pobjeći iz Londona pod sumnjivim okolnostima što su povezivali s njegovim ljubavnim životom, no nedostatan broj pisanih informacija ne mora nužno biti potvrdom toga aspekta njegove osobnosti.

Druženja po krčmama s glumcima i piscima pomaže mu da se etablira na londonskoj sceni. Godine 1598. srušen je The Theatre, te je sagrađen Globe kojim Shakespeare upravlja s jednim od najvećih glumaca tog vremena Richardom Burbageom. Shakespeare je tada već pisac, glumac, impresarij i redatelj.

U 52 godine koliko je živio, Shakespeare je napisao 38 drama, od kojih je 36 sačuvano. Shakespeareova djela, kako svjedoči Bill Bryson, američki novinar i pisac, sadrže 138.198 zareza, 26.794 dvotočke i 15.785 upitnika. Njegovi likovi o ljubavi govore 2269 puta, a o mržnji samo 193 puta, dok nam je sveukupno ostavio 8,884.647 riječi.

Teoretičari književnosti njegova dramska djela dijele u: engleske povijesne drame (Henry VI, Richard III, Richard II, Henry IV....), drame iz antike (Titus Andronicus, Timon Atenjanin, Antonio i Kleopatra, Julije Cezar...), velike, takozvane ljudske drame (Romeo i Julija, Othello, Hamlet, Macbeth, Kralj Lear...) i komedije (San ivanjske noći, Ukroćena goropadnica, Uzaludni ljubavni trud, Na tri kralja, Mjeraza mjeru, Zimska priča, Oluja....) O svakoj od njih napisano je tisuće i tisuća stranica, najrazličitijih interpretacija i naknadnih reinterpretacija, kao što je izvedeno tisuće i tisuće uprizorenja njegovih djela na svim svjetskim pozornicama, a tisuće glumaca odjeveni u kostime iz najrazličitijih perioda svjedočili su o univerzalnosti njegovih likova i gotovo samorazumljivosti njegovih stihova.

Doista, ne postoji dramski pisac koji je bio toliko popularan u gotovo svim povijesnim kazališnim periodima, niti čija su djela bila toliko moćan repertoarni oslonac svih velikih svjetskih teatara. Preko njegovih dramskih tekstova su se mjerile opstojnosti stilova, estetika i poetika velikih redatelja, oni su određivali teatarske trendove kroz stoljeća, ali i upisivali u sebe neka od bitnih pitanja svakog vremena. Stoga nije slučajno da su teatrolozi ispisali mnogobrojne eseje nazivajući Shakespearea „našim suvremenikom“ (Jan Kott).

Ono što zasigurno iznenađuje u njegovim dramskim tekstovima je tehničko savršenstvo pisanja i čudesna poezija koja se prepoznaje u gotovo svakom stihu. Teoretičari zaključuju kako Shakespeare nije ništa izmislio, koristio je u svojim dramama sadržaje iz ranije postojećih gradiva: povijesti, kronika, novela, komedija iz doba talijanske komedije dell'arte, kao i improviziranih „scenarija“ koji su izvodili glumci toga vremena, samo što je obrađujući i preoblikujući takva osrednja djela stvarao remek-djela. Sublimirajući postojeća djela, ali i svijet koji ga je okruživao Shakespeare je uspio, bolje od ostalih, u svim dramskim vrstama, od tragedije, drame do komedije, ispisati one univerzalne teme koje ulaze u svako vrijeme i ostaju u konačnici iznad njega, poezijom što jednakom snagom osvaja englesku publiku 16. stoljeća kao i nas danas.

Na samom kraju glasovitog eseja „Everything and Nothing“ posvećenom Shakespeareu, još jedan veliki pisac J. L. Borges navodi kako se nešto prije ili poslije smrti Shakespeare susreo s Bogom i rekao mu: „ja koji sam uzaludno bio toliko ljudi, želio bih biti samo jedan, svoj“, a Bog mu je odgovorio: „nisam ni je ono što jesam. Odsanjao sam svijet na način na koji si ti odsanjao svoje drame, dragi Shakespeareu. I ti si jedan od likova iz mojih snova: poput mene, ti si sve i ništa“.

Lokalna tradicija, oslanjajući se na zapis Johna Warda iz godine 1662., navodi da je William Shakespeare umro 23. travnja 1616. od prehlade koju je dobio nakon burne noći provedene s Benom Jonsonom i Michaelom Draytonom. Pokopan je u crkvi Svetog Trojstva u Stratfordu 26. travnja, točno 52 godine nakon krštenja. Oporučno je ostavio ženi Anni bračni krevet i neke sitnice, a gotovo svu imovinu starijoj kćeri Susanni. Nama je pak, i bez oporuke, ostavio najljepšu dramsku poeziju ikada napisanu.