Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Sa samo 25 godina snimio je film koji je promijenio Hollywood i razbjesnio jednog od najmoćnijih Amerikanaca, a posljedice tog prvijenca osjećao je do kraja karijere
Malo je redatelja koji su prvim dugometražnim filmom uspjeli promijeniti način na koji se filmovi snimaju i pripovijedaju. Orson Welles učinio je upravo to. Imao je samo 25 godina kada je snimio “Građanina Kanea”, film koji je prerastao vlastito vrijeme i desetljećima poslije ostao mjerilo filmske inovativnosti.
- ‘Građanin Kane’ film je kakav nikada niste vidjeli. Kamerom i mikrofonom služi se kao da su njihove mogućnosti tek sada prvi put otkrivene. Možda doista i jesu. Sadržajno je toliko golem, a stilski toliko sažet da si, dok ga gledate, ni na trenutak ne možete dopustiti da vam pozornost popusti - stoji u kritici objavljenoj u listopadu 1941. u Guardianu, nedugo nakon što je Wellesov prvijenac ugledao svjetlo dana. Vrijeme je samo potvrdilo takve ocjene. “Građanin Kane” danas se smatra jednim od najinovativnijih ostvarenja u povijesti kinematografije, a Američki filmski institut 2007. proglasio ga je najboljim američkim filmom svih vremena.
Priča o nastanku filma počela je nekoliko godina prije njegove premijere, kada je Welles već bio jedno od najzanimljivijih mladih imena američke kulturne scene. Iako na velikom platnu nije imao iskustva, iza sebe je imao uspješnu kazališnu i radijsku karijeru te se činilo samo pitanjem vremena kada će stići do Hollywooda. Nacionalnu slavu donijela mu je radijska adaptacija “Rata svjetova” H. G. Wellsa iz 1938. godine, izvedena u obliku dramatičnih radijskih izvještaja o navodnoj invaziji Marsovaca. Welles je pokazao koliko snažno razumije mogućnosti radija, zvuka i pripovijedanja, a njegov talent nije prošao nezapaženo ni među ljudima iz filmske industrije.
Među njima je bio George J. Schaefer, čelni čovjek studija RKO Pictures, koji je želio surađivati s Wellesom jer je smatrao da je riječ o autoru sposobnom svojim djelima doprijeti do široke publike. Prilika se otvorila u ljeto 1939. godine. Welles se tada našao u financijskim problemima nakon neuspjeha prethodnih kazališnih predstava te se zaputio u Hollywood. Ondje je s RKO Picturesom potpisao za ono vrijeme iznimno povoljan ugovor. Mogao je glumiti, režirati i producirati dva filma, uz golemu kreativnu slobodu i bez uobičajenog upletanja studijskih čelnika u njegov rad. Upravo je ta sloboda postala jedan od ključnih preduvjeta za nastanak “Građanina Kanea”.
Wellesovo neiskustvo s dugometražnim filmom pritom se pokazalo istodobno kao slabost i velika prednost. Nije bio opterećen pravilima prema kojima je Hollywood funkcionirao niti ustaljenim predodžbama o tome kako bi film trebao izgledati. Kameri i zvuku pristupio je sa znatiželjom čovjeka koji tek otkriva njihove mogućnosti, eksperimentirajući s perspektivom, dubinom kadra, rasvjetom, scenografijom i zvukom. U “Građaninu Kaneu” tako je iskustvo stečeno u kazalištu i na radiju prenio u novi medij, stvarajući film koji je istodobno izgledao raskošno i neobično moderno.
Kada je film 1941. stigao pred publiku, Welles nije bio samo njegov redatelj. Bio je glavna zvijezda, producent i koscenarist te je utjelovio Charlesa Fostera Kanea od njegove mladosti do starosti. Američka premijera bila je 5. rujna 1941. godine, a u središtu priče našli su se život, uspon i propast novinskog magnata Charlesa Fostera Kanea.
- Želio sam snimiti film koji neće biti toliko priča o događajima koliko istraživanje jednoga karaktera. Za to mi je bio potreban čovjek s mnogo različitih strana i lica. Zamislio sam pokazati kako šestero ili više ljudi može imati posve različita mišljenja o osobnosti jednoga jedinog čovjeka... Snimljeni su brojni filmovi i napisani brojni romani koji se strogo drže formule ‘priče o uspjehu’. Ja sam želio učiniti nešto sasvim drukčije. Želio sam snimiti film koji bismo mogli nazvati ‘pričom o neuspjehu’ - komentirao je Welles u priopćenju za medije 1941.
Film počinje njegovim krajem. Na raskošnom imanju umire ostarjeli Kane, a neposredno prije smrti izgovara samo jednu riječ, “Pupoljak”. Zagonetna posljednja riječ jednog od najmoćnijih ljudi u zemlji pokreće novinara Jerryja Thompsona na potragu za njezinim značenjem. Razgovarajući s ljudima koji su poznavali Kanea i istražujući njegovu prošlost, Thompson postupno sastavlja priču o čovjeku iza javne slike bogatog i utjecajnog magnata. Vraćajući se u Kaneovo djetinjstvo, film otkriva da je nakon stjecanja velikog obiteljskog bogatstva kao dječak odvojen od roditelja i povjeren na skrb bankaru Walteru Thatcheru. Odrastajući daleko od obitelji, Kane s vremenom postaje jedan od najbogatijih ljudi na svijetu i gradi moćno novinsko carstvo.
Novac, medijski utjecaj i društvena moć otvaraju mu gotovo sva vrata, ali njegova ambicija i sve snažnija potreba da upravlja ljudima oko sebe postupno počinju uništavati njegove osobne odnose. Propada mu brak, a zatim i politička karijera. Nakon raspada prvog braka Kane se ženi Susan Alexander, no ni u tom odnosu ne uspijeva pronaći sreću. Protiv njezine volje pokušava je pretvoriti u opernu zvijezdu, nastojeći vlastitim novcem i utjecajem ostvariti ambiciju koju ona sama nikada nije imala. Njihov odnos postaje sve nesretniji, sve dok Susan naposljetku ne odluči napustiti Kanea. Čovjek koji je tijekom života uspio steći gotovo sve što je poželio tako ostaje sam, okružen golemim bogatstvom koje mu više ništa ne može pružiti.
Thompson na kraju svoje istrage ne uspijeva otkriti što znači “Pupoljak” i zaključuje da će tajna Kaneove posljednje riječi nestati s njim. No ono što ostaje skriveno likovima filma, otkriva se gledatelju. “Pupoljak” je ime sanjki kojima se Kane igrao kao dječak prije nego što su ga odveli od roditelja. Jednostavan predmet iz djetinjstva tako postaje ključ za razumijevanje čovjeka koji je čitav život pokušavao steći sve što se moglo kupiti. Sanjke simboliziraju izgubljeno djetinjstvo, obitelj i sreću iz vremena prije bogatstva i moći, upravo ono što Charles Foster Kane, unatoč svemu što je posjedovao, više nikada nije mogao vratiti.
“Građanin Kane” je na blagajnama kina doživio neuspjeh. Kada je film povučen iz početne distribucije, studiju RKO ostavio je gubitak od oko 150.000 dolara. Bio je to tek početak onoga što će pratiti Wellesa tijekom ostatka karijere. Nijedan njegov film za njegova života nije uspio ostvariti dobit. Financijski neuspjeh “Građanina Kanea” zapravo i nije bio iznenađujući s obzirom na golem pritisak koji je na film vršio jedan od najbogatijih i najutjecajnijih američkih novinskih magnata, William Randolph Hearst. Uvjeren da je lik Charlesa Fostera Kanea nastao prema njemu, Hearst je odbio objavljivati oglase za film u svojim novinama, dok su njegove publikacije istodobno pokrenule napade na Wellesa, optužujući ga, među ostalim, da je nepatriotski nastrojen simpatizer komunizma.
Pritisak se nastavio nizom metoda kojima su pokušali diskreditirati Wellesa. Čak su mu pokušali namjestiti kompromitirajuću situaciju s 14-godišnjom djevojkom u hotelskoj sobi. Unatoč žestokom sukobu koji se odvijao preko novina i iza kulisa, Welles i Hearst osobno su se susreli samo jedanput, i to u dizalu u San Franciscu, gdje se film prikazivao. Welles mu je ponudio besplatne ulaznice, ali Hearst nije odgovorio.
- Charles Foster Kane bi ih prihvatio - dobacio je Welles magnatu nakon tog poteza. Tijekom promocije filma Welles je negirao da je glavni lik baziran na Hearstovu životu.
- To je portret izmišljenoga novinskog magnata i nikada nikome nisam rekao niti dao naslutiti da je riječ o bilo čemu drugome - rekao je Welles za medije te godine.
Kolege nerijetko nisu bile oduševljene načinom rada Orsona Wellesa. Bio je spreman snimati istu scenu iznova i iznova sve dok ne bi dobio upravo ono što je zamislio, prisjetio se svojedobno Paul Stewart, koji je u filmu glumio Kaneova batlera.
- Snimio je više filmske vrpce nego itko u povijesti kinematografije. Jednog je dana snimio više od tri tisuće metara filma. Došao je čak do stotog ponavljanja - ispričao je Stewart. Welles na kraju nije iskoristio nijednu od tih snimki. Sutradan je istu scenu uspio snimiti u samo dva pokušaja. Njegov perfekcionizam osjećali su i glumci. Kada je Joseph Cotten, koji je tumačio Kaneova najboljeg prijatelja, snimao prizor u kojem zaspi nad pisaćim strojem, iza sebe je već imao 24 sata neprekidnog rada s Wellesom. Ni filmska ekipa nije prolazila mnogo lakše. Mikser zvuka James G. Stewart prisjetio se iscrpljujućeg ritma rada.
- Radio bih cijeli dan, a on bi zakazao gledanje snimljenog materijala za 20 sati. Pojavio bi se u ponoć. Bez isprike... A onda bismo radili do tri ili četiri ujutro - komentirao je. Welles je na scenariju za “Građanina Kanea” surađivao s Hermanom Mankiewiczem, a priča o Mankiewiczevu doprinosu nastanku filma desetljećima poslije postala je temom Netflixova “Manka” iz 2020. godine, s Garyjem Oldmanom u glavnoj ulozi. Simon Callow u svojoj biografiji Orsona Wellesa navodi da je Mankiewicz tijekom promocije filma postao ljutit jer mu se činilo da Welles preuzima gotovo sve zasluge za scenarij.
- Mankiewicz je bjesniji nego ikada... Prijeti da će se obrušiti na tebe jer si maloljetni delinkvent koji drugima krade zasluge - napisao je svojedobno Wellesov publicist Herb Drake. Callow ipak ističe da je Mankiewicz poslije ublažio svoj stav. Umjesto otvorenog sukoba, njegova se zamjerka svela na prijateljsku molbu Wellesu da u razgovorima s novinarima ne tvrdi kako je sam napisao scenarij. “Građanin Kane” 85 godina nakon premijere ostaje spomenik Wellesovoj genijalnosti, ambiciji i beskompromisnosti, osobinama koje su mu donijele mjesto u filmskoj povijesti, ali i obilježile njegovu burnu karijeru.
24sata © 2026
