Mislim da će zagrebačka publika veoma pozitivno reagirati na naš zvuk. Jazz je oduvijek bio osnova svega što radim, pa je tako slučaj i s novim albumom, rekao je Vasil Hadžimanov
FESTIVAL JAZZ HR
Hadžimanov Band dolazi u Zagreb: 'Predstavit ćemo novi album, jako smo uzbuđeni...'
Vasil Hadžimanov jedan je od vodećih srpskih pijanista, kompozitora, aranžera i pedagoga. Nakon završetka obrazovanja na prestižnom Berklee College of Music, vraća se u domovinu gdje osniva Vasil Hadžimanov Band koji objedinjuje balkansku tradiciju i folklor s modernim, zapadnjačkim stilovima (jazz, funk, rock, progressive, world music), tvoreći autentičan i jedinstven glazbeni izričaj. U ovom sastavu dosad je snimio sedam nagrađivanih albuma, a na festivalu JazzHR predstavlja se prvi put s najnovijim, osmim albumom. Iako je djelo i dalje u kategoriji žanra fusiona, ono donosi novitete u zvuku u odnosu na dosadašnja izdanja. Od 2011. godine Hadžimanov predaje na Muzičkoj akademiji u Štipu (Sjeverna Makedonija) kao gostujući profesor i voditelj Odsjeka za jazz klavir. Od 2020. predaje i na Akademiji umetnosti u Novom Sadu kao izvanredni profesor. Osim koncertiranjem bavi se i skladanjem glazbe za film i televiziju.
Hrvatska publika ovog velikog glazbenika ima priliku vidjeti za nekoliko dana na festivalu JazzHR - Fall edition u zagrebačkoj Tvornici kulture. U tri dana festivala na pozornici Tvornice izredat će se nekoliko sjajnih glazbenika, a šlag na kraju svakako će biti koncert Vasil Hadžimanov Banda.
Jedan ste od vodećih srpskih pijanista, kompozitora, aranžera i pedagoga. Kako je krenula Vaša karijera i što je bilo presudno u tome da se počnete baviti glazbom?
Presudni trenutak se dogodio u mojim tinejdžerskim danima kada sam se susreo s pločama jazz i fusion glazbe. Otkriće ove vrste glazbe koja jedina ima žanrovski improvizaciju kao jedan od najbitnijih elemenata, zaintrigiralo me do te mjere da tridesetak godina kasnije i dalje otkrivam tajne ove glazbe.
Odluka da studiram u Americi je vrlo važna u kontekstu iskustva i znanja koje mi i danas znači. Važna je i činjenica da sam se odlučio vratiti se ’97. u Beograd i - ipak na ovim prostorima sa svojom suprugom Natašom koja mi je 25 godina menadžerica i desna ruka kao i sjajnom ekipom glazbenika - započnem neku vrstu misije kreiranja i prezentiranja vlastite autorske glazbe.
Studirali ste na prestižnom Berklee College of Music. Što Vam je bilo najbolje što ste doživjeli tijekom studija? Što biste preporučili mlađim naraštajima jazz glazbenika?
Cijelo moje petogodišnje iskustvo u Americi je neprocjenjivo. Od profesora, sustava i koncepta predavanja ove škole, do samih studenata i kolega s kojima sam od samog početka imao sreće dijeliti pozornice i toliko toga naučiti.
Mlađima bih poručio da treniraju strpljenje i da posvećeno i hrabro budu odani glazbi. Umjetnik je netko tko pronalazi sreću i ljubav u procesu stvaranja, ispunjen je samim kontaktom s glazbom koju voli i istraživanjem onoga što ga u istoj zanima. Profit, karijera i slava su nešto što je sekundarno. Međutim, i taj profit dođe ako se postaviš ovako kao što sam preporučio. Zato budi strpljiv i posvećen glazbi, a ona će te nagraditi na više načina.
Vasil Hadžimanov Band ste pokrenuli nakon povratka u domovinu. Koja je ideja iza benda i što Vam je bio cilj kada ste krenuli?
Želio sam živjeti i raditi u Beogradu. Da bi mi to uspjelo, morao sam pronaći ekipu glazbenika s kojom sam želio i mogao svirati ovu specifičnu kombinaciju žanrova koju zovemo fusion. Nije bilo lako pronaći ljude koju su dovoljno stručni, iskusni, maštoviti, ali i hrabri da se upuste u takve avanture. Ekipa se kroz godine mijenjala, ali nekako uvijek nabolje, tj. drugačije. Nakon osam albuma i bezbroj koncerata, mogu reći da je eksperiment uspio.
Iza Vas je sedam studijskih albuma, a uskoro predstavljate i osmi. Koliko je izazovno snimati svako novo izdanje? Što Vas najviše potiče u stvaranju nove glazbe?
Sama glazba je nepresušan izvor inspiracije i uvijek možeš pronaći nešto novo ako pažljivo i posvećeno tražiš. Naravno da se stvari kompliciraju kada snimiš sedam albuma, pa na tom osmom treba opet reći nešto novo, a ostati vjeran zvuku i konceptu svog benda. Međutim, mislim da nam je opet uspjelo i veoma sam zadovoljan u kojem pravcu se kreće naša nova glazba.
Novi album ćete uskoro predstaviti i na festivalu JazzHR u Zagrebu. Što možemo očekivati na koncertu?
Veoma mi je drago da nastupamo na ovom festivalu. Mislim da će zagrebačka publika veoma pozitivno reagirati na naš zvuk. Jazz je oduvijek bio osnova svega što radim, pa je tako slučaj i s novim albumom. Međutim od samog početka zvuk ovog benda u sebi nosi i mnoge druge žanrovski različite utjecaje. Tako ćete čuti i zvuk Balkana, Afrike, Južne Amerike, elektronike i još dosta toga. Naša je glazba uzbudljiva, a uvijek sam vjerovao da ako je nama na pozornici uzbudljivo, bit će i publici. Ispostavilo se da dosad nisam pogriješio.
Osim što ste glazbenik, također ste i predavač na Muzičkim akademijama. Ispunjava li Vas posao predavača i što Vam je najdraži dio toga posla?
Zadatak predavača/profesora je drukčiji od nekoga tko je izuzetan izvođač ili autor. Osnovna je razlika znate li svoje iskustvo i znanje prenijeti nekome, a to uopće nije lako. Nakon devet godina rada kao gost profesor na Akademiji u Štipu (Makedonija), i dvije godine rada u Novom Sadu na Akademiji lepih umetnosti, mogu reći da to znam. Veliko mi je zadovoljstvo kada vidim da se studenti zainteresiraju za rad i da sam uspio pored znanja prenijeti i strast prema otkrivanju nečeg novog. Moj zadatak i nije da predajem isključivo jazz, nego da im otvorim nova vrata znanja koje oni onda mogu primijeniti na najrazličitije načine u kreiranju nekog svog zvuka.
Bavite se i skladanjem glazbe za film i televiziju. Koliko je to drukčije od stvaranja glazbe s vlastitim bendom?
S jedne je strane potpuno drukčije, a s druge i nije. Ukoliko imate sreće kao ja da radite sa sjajnim redateljima i ekipama, onda ta glazba postaje jednako vaša i osobna kao i neki vaš autorski projekt. Volim se baviti tzv. primijenjenom glazbom. Možda zato što sam inače filmofil pa mi cijeli proces zaista odgovara.
Koji su Vam uzori u glazbi ako ih imate? Jeste li već surađivali s nekima od njih?
Uzori kreću od mojih roditelja Zafira i Senke te tetke Bisere. Od njih sam od najranijeg djetinjstva naučio najosnovnije i najbitnije lekcije. Naravno da imam pregršt uzora i ne bi svi stali u ovaj odgovor. Posebno sam sretan i zahvalan što sam s mnogima od njih i podijelio pozornicu.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
