DALMATINAC S LANČIĆEM Mišo je svakim hitom postajao autentičan simbol Dalmacije. Rasturio je pjesmom ‘Proplakat će zora’. Publika je u ekstazi tragala odjeću...
LEGENDA O KRALJU
I Arsenova je mama rekla da je Mišo bolji pjevač nego njen sin
A onda je uslijedio Split 71., Mihaljinčeva i Britvićeva obrada pučke pjesme “Proplakat će me zora” i apsolutna pobjeda. Mišo je pokupio sve nagrade, a singl s pobjedničkom pjesmom planuo je u tristotinjak tisuća primjeraka. Bila je to naklada koja bi, recimo, u Velikoj Britaniji osigurala barem koji mjesec na vrhu prestižne rang liste singlova u tjedniku New Musical Express. Pjesma je učinila još nešto: na splitsku festivalsku pozornicu inaugurirala je klape, što je trend koji će preživjeti sve promjene ukusa masovne publike.
Mišo je tad svoju pobjedu prokomentirao na svoj osebujan način: “Usuđujem se kazati da sam najpopularniji jugoslavenski pjevač! Ove godine u Splitu pregazio sam i Vukova, i Kiću, i Terezu. O Arsenu neću da govorim jer njega više i ne ubrajam isključivo u pjevače: Arsen je pjesnik i autor. Divim se toj svestranosti, ali kad je riječ o popularnosti – publika je prije na mojoj negoli na njegovoj strani. To nije usporedba jer nas dvojica pripadamo različitim grupama. Riječ je o onome što publika traži, a trenutno – traži mene!”.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
02:24
Iako su Mišu i Arsena – dva Šibenčanina – mediji i ondašnja kritika držali pjevačima na dvama suprotnim polovima, oni su se uzajamno cijenili. U legendu je, doduše, ušla Arsenova duhovita opaska o Miši kao “pjevaču čija je karizma neokaljana talentom”, ali i jednako duhovite Arsenove riječi “Kad bi moju mater Veroniku pitali koji joj je najdraži pivač, ona bi uvik odgovorila: ‘Mišo Kovač. Mog Arsena ja volim, ali mi je Mišo najdraži pivač’.”
Uostalom, legendarni šibenski dvojac je 2013. zajedno snimio Arsenovu pjesmu poučna imena “Mi smo lišće iste grane”. S “Proplakat će zora” Mišo je nedvojbeno postao Dalmatinac s lančićem oko vrata, ikona koju će jednako štovati ljubitelji meksičkih i grčkih surogata kao i fanatici klapskog suzvuka.
U njegovu umjetničkom životopisu smjenjivat će se “Dalmacija u mom oku” i “Jedan dan života”, “Noćas ćemo zemlji ko materi reći” i “Ako me ostaviš”, “Dobra ti večer, mati moja” i “Ostala si uvijek ista”, “Pozdravi mi ženu plave kose” i “Ja nemam više razloga da živim”... Rasni, ne samo dalmatinski nego svejugoslavenski hitovi.
Posve točno. Pišući svojedobno o razlici između trojice kultnih imena dalmatinske pjesme, i ja sam zapisao da je, za razliku od “kozmičkog Dalmatinca” Olivera i “pjesnika intelektualca” Arsena, Mišo bio zvijezda skrojena po mjeri masa. On je, naime, uvijek bio netko tko je istodobno i neupitna zvijezda i momak iz susjedstva; megastar koji je tu na dohvat ruke, netko s kim se može veoma lako poistovjetiti. Nimalo slučajno jer, rekoh, Mišina je statusna simbolika – za razliku od Arsenova “crnila” i imidža egzistencijalističkog trubadura - odgovarala ukusu i apetitima nove šlageraške iliti (ne samo splitskofestivalske) pop publike.
Sam Mišo je uživao u ulozi prvosvećenika vlastitoga kulta i kao predmet neospornog obožavanja. Posebice na sceni, gdje je bio i ostao karizmatski majstor ceremonijala kojemu ne trebaju ni politikantstvo ni domoljubni patos da bi držao na kratkoj uzici publiku, koja je koncerte u pravilu završavala u deliričnom raspoloženju.
Uostalom, dok je Arsen šaptao glasno se odričući i “vike i dernjave”, ali i šarene (kako je sam duhovito komentirao) “tapecirane estrade”, Mišo je puštao glas. Rezultat je dobro poznat jer u nadmetanju s Mišom ni “Šerfezijev meki i uglađeni bariton nije imao nikakva izgleda, (baš) kao što ga svojedobno u konačnici ni crooner Pat Boone nije imao pored vulkanskog Elvisa” (S. Škarica). I bez novinskih izrezaka iz arhiva i dokumentarnih snimaka očito je da je baš Mišo u sedamdesetima i osamdesetima na jugoslavenskim prostorima bio i metafora uspješnosti i ogledni primjer stardoma na domaći način.
Uostalom, za suprugu je imao plavokosu miss – započevši očito taj trend mnogo prije nogometaša, vozio je prestižnu Citroënovu “žabu”, pušio crveno-zlatni Dunhill, koji je tih godina bio blještavi simbol boljeg života, bio “na ti” s moćnim političarima te rado viđen u svečanim ložama i u društvu nogometaša. Navijača također.
O tome je i sam govorio u jednom intervjuu: “Kad je Valencia nedavno eliminirala Hajduka (podsjetimo: “bijeli” su u Valenciji u Kupu Uefe 1981. izgubili 5-1, a na prepunom Poljudu pobijedili 4-1; nedovoljno za prolazak – op. Z.G.), pred svlačionicom se skupila ogorčena masa navijača koja je željela kazniti nedužne igrače Valencije kamenovanjem. Tad sam se ja pojavio. Masa se iznenada smirila, ljudi su mi počeli prilaziti, najprije desetorica, pa dvadesetorica, trideset njih... Na Valenciju i Hajduka nitko više nije mislio: našao sam se na ramenima navijača, koji su me nosili kroz Split!”.
Mišo je mogao ono što se drugima nikad ne bi dopustilo. Recimo, bez problema uživati u shizofrenoj ulozi fanatičnog navijača Hajduka, ali i omiljenog pjevača te “intimusa” Dragana Džajića i barem pola prve postave Crvene zvezde, koji su redovno hodočastili na njegove beogradske koncerte.
Zar je onda čudno da je – prateći i u tome poteze svojih omiljenih pjevača, Elvisa Presleya i Willieja Nelsona - preskočio uspješno žanrovski plot te se (čak) okušao glumeći u “Poslijepodnevu jednoga fazana” rame uz rame s mladim glumcem “u usponu” Radom Šerbedžijom.
Na Splitskom festivalu bio je megazvijezda, a on i Splićani voljeli su se javno. Ipak, povremeno su znale sijevnuti iskre. Šuškalo se da se zbog slabog prijema kod publike na Prokurativama, koja nije nagradila Mihaljinčevu pjesmu “Odvest ću te na vjenčanje” – te tako neslužbeno poslala poruku o vezi s Anitom - Mišo opako naljutio, a svoje nezadovoljstvo Jugotonom i svojim statusom razriješio selidbom u netom pokrenutu diskografsku kuću Suzy.
Hitovi su se, naravno, nastavili nizati i na novoj etiketi. “Još i danas teku suze jedne žene”, “Drugi joj raspliće kosu, a ja je volim”, “Ja ne mogu drugo nego da je ljubim”, “Zalij to cvijeće suzama sreće” ... bile su nove megauspješnice.
Sutra čitajte nastavak feljtona Zlatka Galla o legendarnoj glazbenoj pojavi - Mati Miši Kovaču.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...
00:35
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
