Igra još i danas: Predstava 'Pečat' Borne Vujčića u Gavelli

Zagrebačko Gradsko dramsko kazalište Gavella ugostilo je sinoć predstavu 'Pečat' Borne Vujčića, u režiji Lee Anastazije Fleger i produkciji Kazališta Ulysses. Predstava će igrati i večeras.

Vujčićev tekst, koji je posvetio pokojnom ocu, dramatičaru Borislavu Vujčiću, suosnivaču kazališta Ulysses, umjetničko je propitivanje društvenih vrijednosti i prirode ljudske naravi u antiutopiji postdemokratskog sustava u kojemu ljudsko tijelo postaje predmetom u vlasništvu države.

Praizvedena 2015. na Brijunima, predstava 'Pečat' pokušaj je mladog autora, kako sam ističe, 'da se umjetničkim djelom uđe u dijalog s kontroverznim, a opet sveprisutnim pitanjima o društvu u kojem se (s)nalazimo'.

- Granica između utopije i distopije može biti sablasno tanka. Do toga će neizbježno doći svatko tko pokuša zamisliti idealno društvo, ako prije ne dođe do toga da je i jedno i drugo neostvarivo, pa izgubi hrabrost za daljnju potragu - kazao je o predstavi Vujčić.

On zamišlja sustav uspostavljen nakon revolucije, u kojemu su ljudske sudbine zapečaćene ideologijom države kao idealnog bića. Političko uređenje društva bez središnje kontrole od ideje jednakovrijednosti svih ljudi, slijedom utrtih logičnosti, podliježe samovolji birokracije, gdje ljudi postaju tek jednako bezvrijedni, pri čemu država dobiva (nad)ljudski vrijedne osobine, dok su ljudi svedeni na puke predmete.

Arhetipski trokut država - pojedinac koji ima izbora - pojedinac koji ga više nema, kroz čije likove Vujčić propituje moć ideološkog zastranjenja, moralnu snagu okolnostima prigušene ljudskosti te neutaživosti ljudske želje za preživljavanjem, u predstavi utjelovljuju proslavljeni kazališni doajen Goran Grgić te mladi glumci Katarina Strahinić i Silvio Mumelaš.

- Zanosimo se fantazijom društva bez kontrole, pa se začas prestrašimo dublje pomisli na takav svijet. A kad okrenemo ploču i pomislimo kako je čovjeku vodstvo suđeno, suočimo se sa sjećanjima na mnoge koji su snažnom vlašću svoje narode unakazili. Radi se o problemu čije je rješavanje posao u rangu Sizifovog. Razlog tomu je, postat će jasno svima, ljudska narav. Neki se u njoj trude vidjeti neiskvarenu dobrotu, ali od toga ih lako može razuvjeriti svaka dnevna novina. Teško je reći je li sablasno ili tužno pomiriti se s tim da nema drugog krivca za ove nepravde od nas samih - objasnio je autor.

Kostimografkinja je Irena Sušac, scenografiju potpisuje Marta Crnobrnja, a dizajn svjetla Nikša Mrkonjić.