Dodaj 24sata među omiljene izvore na Googleu
Dodjela nagrada 73. Pulskog filmskog festivala održana je u Istarskom narodnom kazalištu. Dodijeljene su Zlatne arene za filmove iz Glavnog programa, nagrada Breza za debitante te nagrada za najbolji film u Regionalnom programu
O dobitnicima nagrada u Glavnom programu odlučivao je peteročlani stručni žiri koji su činili filmski i kazališni redatelj te scenarist Vinko Brešan, montažerka Hrvoslava Brkušić, producentica Tina Hajon, scenografkinja Tanja Lacko te redatelj i kustos Ivan Ramljak, dok su pobjednika Regionalnog programa odabrale redateljice Čejen Černić Čanak i Emilija Gašić zajedno s filmskom kritičarkom Tinom Poglajen.
Najprestižnije festivalsko priznanje, Velika zlatna arena za najbolji hrvatski film, pripalo je filmu „Koke“, koji je žiri izdvojio zbog uvjerljivog prikaza mediteranskog okruženja, izražajne teatralnosti, dojmljivo oblikovane obiteljske drame, uspješno izgrađenog humornog diskursa te snažnih glumačkih interpretacija koje filmu daju posebnu emocionalnu težinu i autentičnost.
Zlatna arena za najbolju režiju dodijeljena je Srđanu Kovačeviću za film „Ono što treba činiti“, pri čemu je žiri posebno istaknuo njegov suptilan filmski izraz i sposobnost da kroz snažnu emociju ispriča priču koja, unatoč prikazu društvenih nepravdi, ostavlja prostor nadi, solidarnosti i vjeri da svaka promjena započinje brigom za drugoga čovjeka.
Film „Koke“ osvojio je još jedno iznimno vrijedno priznanje jer je Zlatna arena za najbolji scenarij pripala Igoru Jelinoviću, čiji je scenarij prepoznat zbog precizno konstruirane dramaturgije, autentičnih dijaloga koji nose identitet, humor i emociju te uspješnog povezivanja lokalnog mediteranskog duha s klasičnim dramskim pripovijedanjem.
Zlatna arena za produkciju dodijeljena je Ivanu Kelavi i Marku Jociću za film „Svadba“, a stručni žiri naglasio je kako je riječ o produkcijskom ostvarenju koje se istaknulo izvrsnom organizacijom, uspješnom komunikacijom s publikom, okupljanjem vrhunskog autorskog tima te stvaranjem uvjeta u kojima je snažna autorska vizija pretvorena u zaokružen i prepoznatljiv filmski projekt.
Među glumačkim ostvarenjima posebno se izdvojila Snježana Sinovčić Šiškov, koja je osvojila Zlatnu arenu za najbolju glavnu žensku ulogu zahvaljujući interpretaciji Tonine u filmu „Koke“, pri čemu je žiri naglasio kako je riječ o slojevitom, autentičnom i strastvenom ženskom liku koji britkim dijalozima i snažnom glumačkom prisutnošću postaje pokretačka snaga cijele obiteljske priče i filmske cjeline.
Zlatna arena za najbolju glavnu mušku ulogu pripala je Dadi Ćosiću za ulogu Lovre u filmu „Lijepa večer, lijep dan“, a njegova izvedba opisana je kao iznimno hrabra, senzualna i sugestivna interpretacija koja uspješno spaja umjetničku strast, unutarnju ranjivost i dostojanstvo čovjeka suočenog s represijom.
Nagradu za najbolju fotografiju osvojila je Jana Plećaš za film „Bog neće pomoći“, zahvaljujući pažljivo osmišljenom vizualnom konceptu koji dosljedno gradi atmosferu filma, osobito kroz dojmljive noćne prizore u kojima kontrola svjetla stvara snažnu napetost bez gubitka osjećaja za prostor i likove.
Zlatna arena za najbolju montažu pripala je Klari Šovagović i Damiru Čučiću za film „Ono što treba činiti“, čija precizna i nenametljiva montaža uspijeva povezati različite sudbine i glasove u emocionalno uvjerljivu cjelinu koja donosi rijedak osjećaj nade i zajedništva.
Za najbolju originalnu glazbu nagrađeni su Stavros Evangelou, Iris Asimakopoulou i Vassilis Chontos za film „Bog neće pomoći“, čija glazbena partitura povijesnoj priči daje suvremenu, snovitu i zloslutnu dimenziju te postaje jedan od ključnih elemenata ukupne atmosfere filma.
Zlatna arena za najbolju sporednu žensku ulogu dodijeljena je Aleksandri Janković za ulogu Tajane u filmu „Koke“, pri čemu je žiri posebno pohvalio njezin temperament, duhovitost, osjećaj za dijalog i partnersku igru kojima oblikuje upečatljiv lik ispunjen humorom, tenzijom i životnošću.
U kategoriji najbolje sporedne muške uloge Zlatnu arenu osvojio je Roko Sikavica za ulogu Budimira u filmu „Svadba“, zahvaljujući inteligentno izgrađenoj interpretaciji koja suptilnim humorom i smirenom prisutnošću predstavlja izvrstan kontrapunkt iracionalnosti ostalih filmskih likova.
Film „Svadba“ nagrađen je i Zlatnom arenom za casting, koja je pripala Igoru Šeregiju, jer je uspješno okupio iskusne glumce i mlade talente u skladnu kolektivnu igru iz koje prirodno proizlaze humor, uvjerljivost i životnost cijelog filma.
Film „Glavonja“ ostvario je zapažen uspjeh u tehničkim i umjetničkim kategorijama. Stefan Katunar osvojio je Zlatnu arenu za scenografiju zahvaljujući uvjerljivom i razigranom filmskom svijetu u kojem se stvarnost i dječja mašta stapaju u jedinstvenu prostornu cjelinu, dok je Zorana Meić nagrađena za kostimografiju koja dosljedno razvija vizualni identitet filma i autentično prikazuje svijet promatran dječjim očima. Zlatna arena za vizualne efekte pripala je Vandi Raymanovoj, Michalu Strussu, Krsti Jarmu, Ivani Šebestovoj, Peteru Budinskom, Mareku Ježiju i Tomašu Danayu, čiji su efekti uspješno povezali stvarnost i dječju imaginaciju te proširili granice filmskog pripovijedanja.
Zlatna arena za masku dodijeljena je Ani Bulajić Črček i Goranu Ignjatovskom za film „Lijepa večer, lijep dan“, zahvaljujući suptilno oblikovanoj maski koja prati razvoj likova i uvjerljivo podupire njihove transformacije tijekom filma.
U kategoriji oblikovanja zvuka Zlatnu arenu osvojio je Olivier Voisin za film „Sitni lopovi“, pri čemu je žiri istaknuo kako umjetnički oblikovana zvučna slika širi prostor izvan kadra, dodatno zgušnjava atmosferu te otkriva unutarnja emocionalna stanja likova, zbog čega zvuk često govori više od same slike.
Posebna Zlatna arena za doprinos hrvatskoj animaciji dodijeljena je producentu i redatelju Arsenu Antonu Ostojiću za dugometražni animirani film „Kristalni planet“, koji je ocijenjen rijetkim autorskim i produkcijskim pothvatom kojim je oživljena vizija velikog hrvatskog animatora Dušana Vukotića.
Posebnu Zlatnu arenu za izniman doprinos glumačkom ansamblu osvojila je Linda Begonja za ulogu Marije u filmu „Svadba“, zahvaljujući osebujnom humoru, dojmljivo oblikovanom ženskom liku te sposobnosti da svojom originalnom glumačkom igrom poveže i dodatno obogati cijeli filmski ansambl.
Nagrada Breza za najbolju debitantsku glumačku izvedbu dodijeljena je Ani Mariji Veselčić za ulogu Milene u filmu „Bog neće pomoći“, a žiri je njezinu izvedbu opisao kao iznimno prirodnu, emocionalno autentičnu i ispunjenu suptilnim nijansama koje istodobno otkrivaju krhkost i unutarnju snagu lika.
U konkurenciji hrvatskih manjinskih koprodukcija Velika zlatna arena za najbolji film pripala je ostvarenju „Vjetre, pričaj sa mnom“, koje se bavi jednom od najtežih ljudskih tema, iskustvom gubitka, pri čemu izbjegava patetiku i jednostavna emocionalna rješenja te kroz vlastiti filmski jezik, u kojem tišina, ritam i suptilne geste imaju jednaku važnost kao riječi, ostvaruje iznimnu filmsku preciznost i umjetničku hrabrost.
Zlatna arena za najbolju režiju u toj konkurenciji dodijeljena je Miši Terziću za film „Tri tjedna kasnije“, koji stiliziranim filmskim svijetom uvjerljivo prikazuje nasilje, bespomoćnost i pesimizam suvremenog društva, dok su Miša Terzić i Vladimir Arsenijević osvojili i Zlatnu arenu za najbolji scenarij zahvaljujući uvjerljivom prikazu vršnjačkog nasilja, nedostatka empatije i začaranog kruga ravnodušnosti iz kojeg je gotovo nemoguće pronaći izlaz.
Zlatnu arenu za najbolju glavnu mušku ulogu u hrvatskoj manjinskoj koprodukciji osvojio je Vučić Perović za ulogu Dejana u filmu „Oče naš“, a njegova izvedba ocijenjena je gotovo fizički transformativnom interpretacijom razvoja lika ovisnika, ostvarenom iznimnom glumačkom snagom i uvjerljivošću.
Za najbolju fotografiju u manjinskim koprodukcijama nagrađen je Marko Brdar za film „Vjetre, pričaj sa mnom“, zahvaljujući promišljenoj kompoziciji i iznimnom osjećaju za prostor, svjetlo i vrijeme, dok je Zlatna arena za montažu pripala Marku Ferkoviću za film „Tri tjedna kasnije“, čija precizna montaža postupno pojačava osjećaj tjeskobe i neizvjesnosti te film vodi od naturalističke drame prema gotovo mitskoj viziji nasilja.
U Regionalnom programu Zlatnu arenu osvojio je film „Ida, koja je pjevala tako loše da su čak i mrtvi ustajali i pjevali s njom“, koji je stručni žiri opisao kao rijetko filmsko ostvarenje u kojem svakodnevica i magični elementi prirodno koegzistiraju bez potrebe za dodatnim objašnjenjima. Posebno su istaknuti bogat senzorni filmski jezik, dojmljiva uporaba zvuka, glazbe, fotografije i scenografije te autoričin pristup odrastanju i gubitku iz dječje perspektive, pri čemu estetika naive postaje nositelj dubokih značenja i ostavlja gledatelju prostor za vlastito emocionalno tumačenje.
U Studentskom programu nagrada za najbolji film dodijeljena je ostvarenju „Rahlo“ redatelja Joze Schmucha, koje je priznanje osvojilo zahvaljujući zaokruženoj filmskoj cjelini, uvjerljivom pripovijedanju, autentičnom glumačkom izrazu i slobodi stvaranja svijeta koji nadilazi granice fizičke stvarnosti te otvara prostor mogućnosti pomirenja.
24sata © 2026
