Kultna Jabuka je ostala zadnji materijalni trag klupske scene

Kulušić je već 20 godina zaključan, ostavljen, prazan i ne treba nikome. Lap je također zaključan, ostavljen prazan. Nedavno smo tamo snimali Crno bijeli svijet, ušli smo u desetljećima mrtve prostore i zatekli  sve isto kao što je bilo: samo što na šanku nisu ostale čaše odložene prije 25 godina. To je odnos Zagreba prema njegovoj urbanoj baštini: lokot na bravu, istjeraj to malo  rock'n'rolla, i pusti neka propada. Da su u tim atraktivnim nekretninama napravili barem skladište ili kladionicu, smatrao bih da to netko radi iz koristoljublja. Ovako ne. Od tih malih kulturocida koristi nije imao nitko. I sad se oštre noževi i za Jabuku. Mutna mi je skroz ta priča – prvo su zaštitari uzurpirali komad terase zbog nekakvog gradilišta, onda je gospodin gradonačelnik rekao da zapravo ne valja vodstvo kluba, pa ja sad ne razumijem niti koje grad ima ingerencije nad kadroviranjem privatnog kluba niti zašto – ako je već ljudski faktor sporan – nabildani zaštitari uzurpiraju terase… Ne razumijem sve to baš najbolje, ili možda baš sve jako dobro razumijem, nije bitno.

Jabuka je ostala zadnji materijalni trag klupske scene koja je odgojila generacije i stvorila to neko mitsko prošlo vrijeme. I kao što London čuva svoje pubove, s ponosom ističući kako rade pod istim imenom stoljeće i pol, tako je i Jabuka sada puno više ugostiteljskog objekta zavedenog pod matičnim brojem tim-i-tim. To je neki vražji spomenik gradskog duha, još uvijek živi i živahan, u kojem kao posebnu znamenitost još uvijek možete razgledati alternativne klince osamdesetih koji, ponešto zadebljalih fizionomija, kao zaslužni veterani i dalje pohode isto mjesto na koje su izlazili u srednjoj. Da, u neuglednoj kućici na Jabukovcu danas ima svega i svačega: od klinaca, studenta, partijanera, do sredovječnih umjetnika, poslovnih ljudi, advokata i liječnika, punih i praznih džepova, ujedinjenih u zajedničkoj potrebi da s vremena na vrijeme upijaju duh koji se desetljećima taložio u zidovima. Za nas, koji kužimo u čemu je štos, Jabuka je relikvija. Za one druge, to je nekakva kućica, koja se ispriječila realizaciji nekog zakučastog plana.

Mislim da bi bilo OK da nakon Kulušića, Lapa, Saloona, jednom za promjenu, bude po našem. Točnije, uvjeren sam da će biti.