Show

Komentari 2

Kultni mjuzikl prije 60 godina je osvojio srca: 'Nisam htio bijelce, želio sam biti bolji od originala'

Kultni mjuzikl prije 60 godina je osvojio srca: 'Nisam htio bijelce, želio sam biti bolji od originala'

Mjuzikl su 1961. režirali Robert Wise i Jerome Robbin, koji je u to vrijeme bio najcjenjeniji koreograf na Broadwayu. Za koreografiju istoimene predstave iz 1957. Robbin je već dobio nagradu Tony

Ova priča nije samo proizvod svog vremena nego se to vrijeme vratilo. Vratio se isti društveni bijes. Zaista želim pokazati što znači doseliti se ovamo iz Portorika, doći u Ameriku i početi novi život, rađati ovdje djecu i boriti se protiv ksenofobije i rasnih predrasuda, kaže Steven Spielberg (74).

Slavni redatelj nije odolio velikom izazovu - snimiti novu verziju 'Priče sa zapadne strane', mjuzikla koji je točno prije 60 godina osvojio deset Oscara i otad nijedan mjuzikl nije oborio ovaj rekord. Suvremena priča o Romeu i Juliji smještena je na ulice New Yorka sredinom prošlog stoljeća. Dvije ulične bande Jetsi - njujorški starosjedioci bijelci, sukobljavaju se sa Sharksima, čiji članovi su doseljenici iz Portorika.

Jednu predvodi Riff, a drugu Bernardo. No Riffov najbolji prijatelj Tony zaljubi se u Bernardovu sestru Mariju. Zbog mržnje i osvete ugasit će se tri mlada života.

Mjuzikl su 1961. režirali Robert Wise i Jerome Robbin, koji je u to vrijeme bio najcjenjeniji koreograf na Broadwayu. Za koreografiju istoimene predstave iz 1957. Robbin je već dobio nagradu Tony, pa je četiri godine kasnije ova priča pretočena u film.

Glavnu žensku ulogu Marie tada je igrala Natalie Wood, a sporednu Rita Moreno, dok je lik Tonyja igrao Richard Beymer, a sporedne muške George Chakiris i Russ Tamblyn, kao vođe zaraćenih uličnih klanova. Brojne pjesme iz filma postale su evergreeni. Autori su bili slavni kompozitor Leonard Bernstein i Stephen Sondheim, a album s filmskom glazbom zadržao se 1961. čak 54 tjedna na prvome mjestu Billboarda, što je najdulje u povijesti.

Da bi na filmu mržnja između dva klana izgledala što uvjerljivije, producenti su tražili da se glumci iz dva tabora ne druže, a vođe klanova da se i izvan seta zadirkuju kako bi održali međusobne tenzije. Ali i bez toga bilo je puno nesuglasica. U pjesmama koje je pjevala Natalie Wood glas joj je posudila sopranistica Marni Nixon koja je u to vrijeme radila na puno filmova. Stoga je smatrala da joj pripadaju i tantijeme od prodaje albuma, no producenti su se oglušili.

Leonard Bernstein dobrovoljno joj je dao četvrtinu svog honorara. Koreograf Jerome Robbin nije htio surađivati na filmu ako ne bude redatelj, što je producente brinulo jer nikad to nije radio. Zato su mu pridružili iskusnog redatelja Roberta Wisea, koji je bio zadužen za govorne scene.

Robbin je, pak, cjepidlačio oko svakog plesnoga kadra i tražio da se ponavlja do perfekcije, što je odužilo snimanje filma i probilo budžet, pa su ga najurili. Wise je htio da ulogu Tonyja igra Elvis Presley, ali je to odbio Elvisov menadžer Tom Parker jer bi 'kralj' pjevao samo šest pjesama i ne bi imao ekskluzivna prava.

Natalie Wood imala je u svojoj garderobi popis ljudi sa seta koji su joj se zamjerili, a tu se našao i Richard Beymer, koji je igrao njezinu veliku ljubav Tonyja. Glumac nikad nije saznao zašto. Oscarom nagrađena Rita Moreno i danas je ljutita jer su producenti inzistirali da glumci koji glume Portorikance budu tamnoputi:

- Pitala sam zašto to rade jer su nam stavljali na lice boju blata. Odgovorili su mi: ‘Jeste li vi rasist?’.

Steven Spielberg se odlučio za drukčiji pristup zahvaljujući Riti Moreno. 

- Ona mi je pomogla da ne ponavljam pogreške originala. Skoro 90 posto glumaca koji glume Portorikance su doista tamo rođeni ili su barem podrijetlom odande. Nisam u njihovim ulogama htio bijelce jer želim snimiti autentičan film - kaže redatelj.     

Najčitaniji članci