Nakon prve uloge u filmu ‘Do posljednjeg daha’ 1960. cijeli svijet je poludio za Jean-Paulom Belmondom
ŽIVOT JEAN-PAUL BELMONDA
Kvrgavi nos bio njegov zaštitni znak, a govorili su mu da je loš u glumi: 'Sumnjao sam u sebe'
Iskoristite maksimalno svaki dan i ostanite što je moguće više pozitivni kako biste lakše prebrodili teške trenutke, znao je govoriti jedan od nepopravljivih zavodnika, kojeg su zbog manira i šarmantnog izgleda žene obožavale. Zvijezdu francuskog filma, jednog od najvećih glumaca prošlog stoljeća, koji je obilježio francusku i svjetsku kinematografiju tijekom 50-ih i 60-ih godina, trenutačno gledamo na HRT-ovim malim ekranima u sklopu ciklusa njegovih vrhunskih filmova. Jean-Paula Belmonda od milja su zvali Bébel, a u Francuskoj je bio tako popularan da su ga mladi imitirali odjećom i ponašanjem u pokretu nazvanom "belmondizam".
Glumac je rođen u Neuilly-sur-Seine 9. travnja 1933. Njegov otac, Paul Belmondo, bio je poznati pariški kipar rođen u Alžiru, u siromašnoj obitelji talijanskog podrijetla. Majka mu je bila diplomirana slikarica, a roditelji umjetnici odgojili su ga u boemskoj atmosferi.
Belmondo se u mladosti bavio boksom i nogometom te je već sa 16 godina u prvoj rundi nokautirao suparnika u ringu. U prvoj godini boksanja osvojio je tri uzastopne pobjede nokautom u prvoj rundi, a od 23 meča pobijedio je u njih 16.
- Brzo sam ostavio boks jer, kad sam se jednog dana pogledao u ogledalo, vidio sam da mi se lice počelo mijenjati - izjavio je jednom.
Unatoč brojnim uspjesima u sportu od boksa je odustao iz estetskih razloga. Njegov kvrgav nos koji je zaradio u borbama kasnije je postao njegov zaštitni znak. Tad se počeo i zanimati za glumu. Kasne tinejdžerske godine proveo je u privatnoj dramskoj školi, a onda je počeo glumiti po francuskim provincijama. Već s 20 godina stao je na pozornicu, a studirao je glumu kod Raymonda Girauda. Konzervatorij dramskih umjetnosti je studirao tri godine, a zbog iznimnog talenta uloge su se samo nizale.
No glumačku karijeru prekinuo mu je nakratko vojni rok. Šest mjeseci odslužio ga je u rodnoj zemlji svog oca - u Alžiru. Nakon manjih uloga u kazalištu i na filmu njegov glumački put odredio je susret sa Jean-Lucom Godardom. Slavu je stekao ulogom mladoga gangstera u filmu spomenutog redatelja "Do posljednjeg daha" iz 1960., nakon čega je postao ikonom francuskoga novog vala.
- Zahvaljujući njemu, zavolio sam film. Prije tog filma toliko su mi puta rekli da sam loš da sam počeo sumnjati u sebe - rekao je Jean-Paul Belmondo 2001.
Bio je jedan od onih glumaca koji nije volio stereotipe. Budući da je kao dječak sanjao da bude drugi Marcel Cerdan, slavni francuski boksač, birao je "muške" uloge s puno kaskaderskih scena za koje nije trebao dvojnika u tučnjavama. U to je vrijeme snimio "Borsalina", "Čovjeka iz Acapulca", "Policajca ili kapuljaču", "Profesionalca" i "Asa nad asovima".
- Na kraju su mi prilijepili etiketu kaskadera - rekao je i dodao: "Samo u svom poslu htio sam ploviti između Mallea, Godarda, Melvillea i ljudi poput Verneuila, Derayja, Lautnera".
Vratolomije su postale njegov imidž do te mjere da se u filmovima prikazuju usporeno kako bi se moglo vidjeti što se doista izvodi. Kritičari su znali reći kako je Belmondo birao filmove s obzirom na količinu akrobacija. Tako je u filmu "Prepad" zaradio "samo" 12 šavova na glavi.
- Ako scenarijem nije predviđeno da makar visi na helikopteru, on neće snimiti film! - govorili su.
No vratolomijama je došao kraj kad se 1985. ozlijedio, pa je tad profesionalcima prepustio snimanje opasnih scena. Od prve veće uloge pa do kraja života Belmondo je glumio u devedeset filmova, a 48 njegovih filmova imaju više od milijun prodanih ulaznica svaki. Sve do "Samotnjaka" (1987.), s kojim je doživio prvi komercijalni neuspjeh.
- Taj je triler bio potpuno suvišan. Bilo mi je dosta svega, kao i publici - izjavio je svojedobno.
Ponovni uspjeh ostvario je ulogom strašnog Sama Liona u "Putu razmaženog djeteta" Claudea Leloucha (1988.). To je jedna od njegovih najvećih uloga, za koju je dobio i nagradu Cezar za najboljega glumca. Nakon toga vraća se prvoj ljubavi: kazalištu u predstavama "Kean" i "Cyrano" te postaje vlasnik Theatrea des Varietes.
No moždani udar 2001. udaljio je glumca iz studija. Udar mu je paralizirao lice i dio tijela te mu oduzeo moć govora. Suočio se s vlastitom slabošću i smrtnošću.
- Bolest je bila užasna. Liječnik mi je rekao da više nikad neću progovoriti. Ali evo govorim - izjavio je tad Belmondo za Le Parisien te opisao kako se oporavio uz pomoć upornog vježbanja, ali mu je desna ruka ostala posve oduzeta. Tragovi bolesti vidljivi su i u posljednjem filmu što ga je Belmondo snimio, "Čovjek i njegov pas".
Filmsku legendu poznavala je i naša Tereza Kesovija. Glazbena diva je gradila karijeru u Parizu, a tad mladi Belmondo bio je tek na putu da osvoji svjetla reflektora.
- Bio je jedan restoran u Parizu u koji je često dolazio na ručak. Jednom prilikom bila sam i ja sa sinom Alanom, on je tad imao osam ili devet godina. Prepoznao je Belmonda, ustao je od našeg stola i prišao mu - prisjetila se jednom prilikom Tereza te priznala kako su se otad znali često susretati.
Vijest o njegovoj smrti potresla je tad Terezu, a ništa bolje nije primio ni njegov kolega Alain Delon.
- Potpuno sam shrvan, uništen - rekao je tad francuski glumac za CNews. Inače, mnogi su Delona i Belmonda gledali kao rivale, no zapravo su bili veliki prijatelji.
Na filmskom platnu debitirali su razmaku od šest dana, Belmondo u "Do posljednjeg daha", a Delon "U zenitu sunca". U nekoliko filmova, poput "Borsalina", dva velikana francuske kinematografije glumila su zajedno. Radio je sa svim najznačajnijim francuskim redateljima tog vremena: Melvilleom, Chabrolom, Carnèom, Truffautom, Godardom, Malleom, Lelouchem... U intervjuu 1985. priznao je kako nije odigrao dovoljno dobrih uloga.
- Lagao bih kad bih rekao da više ne bih želio odigrati ulogu poput one iz 'Leona Morina'. Ali takvu mi ulogu treba ponuditi! Ljudi misle da ja po svaku cijenu želim odigrati Zorroa. Nipošto! Ja sam, ipak, imao sreću raditi s velikim redateljima poput Godarda, Mallea... Danas je to teže - priznao je tad.
I privatnim životom Belmondo je često punio rubrike sa senzacionalističkim temama. Prva mu je poznata veza bila ona s plesačicom Élodie Constantin, s kojom se vjenčao 1959., te je s njom dobio dvoje djece, Florence i Paula. Élodie je iz prošlog braka imala kćer koju je Belmondo posvojio, a koja je kasnije tragično preminula u požaru. Taj se brak raspao kad se glumac samo šest godina nakon vjenčanja zaljubio u Ursulu Andress.
- Očeva strast prema Ursuli 60-ih godina rastrgla je našu obitelj, ali to je važna epizoda u njegovu životu. Nas troje s majkom smo otišli živjeti u Englesku, a kad sam se vratio u Francusku vidjeti tatu, nije me dočekao s Ursulom - rekao je jednom prilikom Belmondov sin Paul.
Ursula je bila poznata kao jedna od Bondovih djevojaka, a s njom se upoznao na snimanju filma "Čovjek iz Hong Konga". Élodie je za aferu saznala iz tiska, a godinu dana kasnije zatražila je razvod. S ljubavnicom je ostao do 1972., a kasnije se doznalo da ona nije imala previše strpljenja za njegove ispade, pa ga jednom prilikom čak nije pustila u kuću kad se vratio pijan.
- Popeo sam se ljestvama na prvi kat, a ona je otvorila prozor, izvikala se, zalupila prozor i umalo sam poginuo. Tada sam rekao: 'E sad je dosta' - ispričao je glumac jednom prilikom.
Osam godina proveo je s talijanskom glumicom Laurom Antonelli. Nakon nje srce mu je ukrala brazilska glumica i pjevačica Carlos Sotto Mayor koju je upoznao tijekom snimanja filma "Marginalac". S njom je snimio još tri filma, a razišli su se nakon šest godina.
Dvije godine kasnije, kad mu je bilo 55, upoznao je 32 godine mlađu baletnu plesačicu Natty Tardivel na Rolland Garrosu. Vjenčali su se 2002. i dobili djevojčicu Stellu 2003., ali su se rastali 2008. Posljednju vezu imao je s Playboyevom zečicom Barbarom Gandolfi. Nažalost, ubrzo se ispostavilo da se 43 godine mlađa Belgijka zapravo htjela domoći imutka ostarjeloga glumca pa je ljubavi došao kraj.
No Belmondo nije previše žalio za njom nego je nastavio živjeti onako kako mu je najviše odgovaralo, u društvu starih prijatelja i obitelji, sve do posljednjeg daha. Napustio nas je 6. rujna 2021., a Francuzi su mu priredili veličanstven sprovod dostojan ove glumačke legende.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
