Krajem svibnja grupa Mahkey objavila je album “Palo Santo”. Tvrda sevdah grunge kolekcija donosi 11 pjesama koje će ova izuzetna četvorka uskoro početi predstavljati na koncertima. A jedan od njih na rasporedu je danas u zagrebačkoj Tvornici kulture.

- Zagreb je općenito specifična publika, ljudi iz manjih sredina, kada dođu svirati ‘u maticu’, imaju veoma ‘obiteljski’ pristup ljudi, Zagreb je tu više kao neki ‘neutralniji stariji brat’. Jer svi smo iz Zagreba i svi nismo iz Zagreba u isto vrijeme, no mislim da će svatko tko se usudi doći dobiti ono najbolje od nas, pravu grunge sevdah terapiju.

Otkud miks sevdaha i grungea?

- Dobili smo taj broš na prvom albumu u jednoj recenziji. Mislim da je ‘Samo nek se sevdah vrati’ pokrenuo taj izraz, a onda smo mi rekli ‘fuck it’ to je onda to. Pokušavamo ne komplicirati život tamo gdje to nije potrebno, zato je album ‘Palo Santo’ još više grunge i još više sevdah.

Kad smo kod albuma, Palo Santo je drvo poznato po ljekovitosti. Tako vam se zove drugi album, koliko ima simbolike?

Cijeli album rađen je terapijski, to je introspektivno putovanje pojedinca, tako smo ga doživjeli. Palo Santo se koristi za pročišćavanje prostora i duše, namjera nam je bila prisjetiti se kako je glazba tu da nas oslobodi, a ne suprotno. Čovjek to zna zaboraviti u 21. stoljeću.

Kako to da ste album snimali u Valenciji?

Napisao sam pjesmu 'Pazim što želim', u kojoj se nalaze elementi španjolskih naglasaka. Poslije smo razgovarali kako se to često događa i počeli istraživati zvuk koji želimo, a on nas je odveo u Valenciju. Španjolska ima, iako naizgled nepovezano, sličnu kombinaciju kultura.

Koliko su vam nastupi te 'Voice Hrvatska' i 'A strana' pomogli u dosadašnjoj karijeri?

Prvo ću reći da je to specifično iskustvo, nisam nikad bio 'natjecateljski' nastrojen kad je umjetnost u pitanju, ali to je jedan od alata današnjice kako se istaknuti. Ti nastupi pomogli su mi više u nekom smjeru poznanstava i učenja općenito o pozivu, a sad koliko je to sve povezano s autorskim radom, mislim da i nije baš.

Bili ste i u showu 'Tri, dva, jedan - kuhaj!'. Volite kuhati, to vam je strast?

Kuhanje je meni ono što ljudima inače glazba predstavlja ljubav, strast, hobi... Mene to opušta, slično je kao kad stvaraš, ljubav opet ide kroz želudac. Mislim da se 'ukus' kao takav razvija tijekom godina i iskustvom, kako u glazbi, tako u kuhinji. Volim provoditi vrijeme u kuhinji, slično je kao studio, samo što ne nosi svu težinu čitavog svijeta kao u stvaranju pjesama, po meni.

Otvoreno govorite i o svom životu. Rekli ste da ste imali problema s alkoholom, odnosno stilom života?

Da, imao sam problema s kojekakvim ovisnostima, cijeli prvi album je počeo tu priču. Znam da su ljudi osjetljivi danas na priče jer misle da 'svi' želimo neku korist izvući iz toga. Ako je već tako, onda je moja korist bila izvući se živ iz toga. Nije bilo dobro... Što je počelo kao zeka-peka, završilo je kao svakodnevno bježanje u kronični suicid. Te stvari kroz pjesme i albume pišem da se netko pronađe, da nije nikad gotovo, uvijek možeš okrenuti smjer kretanja... Ne znam što bi se dogodilo da nisam prije tri godine presjekao. Čak mi je 2-3 godine trebalo da se uopće usudim to napraviti, bio sam svjestan toga, većina ljudi svjesna je toga, ali nas je strah, pogotovo kad shvatiš da prvi korak moraš sam uraditi. Sve ostalo je tu - glazba, obitelj, prijatelji, partneri, ustanove..., no prvi korak mora bit tvoj. U tome leži najveći strah, ali opet i najveća snaga.

Kakve su reakcije ljudi, bližnjih i manje bližnjih, nakon takvih iskrenih izjava?

Ljudi to pozdravljaju, iako to nisam radio da bih neke poene skupljao. Najdraže mi je kad mi se netko javi tko ima problem, a misli da je usamljen u njemu. Ima nas još, to je zajednica koja se na Balkanu tretira kao 'sramota'. Da se razumijemo, ja sam bio na ulazu u najgori životni stil, mnogi su ušli kroz ta vrata i nikad se nisu vratili. Inat mi je pomogao, inatljiva sam osoba. Samo za razliku od dvadesetih, u tridesetima sam počeo koristit inat za zdravije navike. Uglavnom, nije nikakva sramota to što želiš kvalitetniji i zdraviji život.

Jednom ste rekli kako ste izgubili 50 kilograma...

Kad sam sasjekao alkohol iz svog života, počelo je putovanje na kojemu sam ostavio 50 kilograma iza sebe. Priznajem, deset sam u međuvremenu vratio. Sad se taman osjećam kao čovjek, kao muškarac, zdravo, sigurno. Taj osjećaj bih poželio svakoj osobi.

Kakvi su vam daljnji planovi, poslovno i privatno?

Kad živiš 24/7, ovo što radiš ti je sve povezano. Počinjemo raditi na novome materijalu, dogovaramo svirke za jesen, ali prije toga moram pronaći nešto vremena za odmor. Iscrpljujuće je, u 21. stoljeću glazbenik radi pet poslova, što je užas, prije svega za umjetnost. Kao i za čovjeka, jer ljudi počnu kalkulirati život, emocije, pjesme, tako nešto emotivno i spontano preraste u namjensko komponiranje, a zajednica te gleda kroz prizmu nekakvih brojeva, nagrada... I onda počneš stvarati iz pogrešnih razloga i to te živog pojede iznutra. Zato se treba malo odmoriti, sabrati se i nastaviti dalje.