U mom srcu uvijek ima netko poseban, rekla nam je Renata Končić Minea koju će gledatelji uskoro gledati u ulozi žirija 'Tvoje lice zvuči poznato'
ZA CAFE PRIZNALA
Minea nam priča o glazbi, poslu i ljubavi: 'Zaprosio me na bini, a njegova djevojka bila u publici'
Prije deset godina našla se ispred kamera showa "Tvoje lice zvuči poznato". Maske, brkovi, silikoni, promjena spola... bili su joj najbolji prijatelji tijekom te prve sezone u kojoj je iz epizode u epizodu mijenjala uloge. Deset godina poslije Renatu Končić Mineu (46), osim u “IN Magazinu”, ponovno gledamo u tom showu, opet ispred kamera, ali ovog puta kao dio četveročlanog žirija koji očekuje da kandidate - ne prepozna. Uz nju u "vrućim stolcima" sjede još Goran Navojec, Mario Roth i Enis Bešlagić nestrpljivo čekajući nedjelju, 3. ožujka kad počinje osma sezona, kao i kandidate koji će se transformirati u domaće i svjetske glazbene zvijezde.
Kako je nova uloga “pala” velikoj ziherašici?
Neizmjerno se veselim showu i novoj ulozi, koja mi stvara lagani adrenalin. Snimanje je u tijeku, kandidati su fenomenalni, toliko je dobrih transformacija. Što se tiče mog žirija, s moja tri mušketira energetski sam se dobro povezala. Jedva čekam da krene.
Meni je to nova uloga i uvijek se vraćam na početke, kad sam bila u prvoj sezoni, kad još nismo znali što nas čeka i kako će to sve izgledati. Mislim da mi je to bila jedna od najboljih i najhrabrijih odluka.
Jeste li poželjeli naći se pred kamerama, biti u njihovoj koži kad vidite koliko su dobro kandidati maskirani i uvjerljivi ili vam je draže sve promatrati iz “vrućeg stolca”?
Nama u žiriju je jako teško. Svaki put imamo problem kome dati 12, a kome četiri boda i mislim da će se to vidjeti na malim ekranima. Ja sam svoju prvu sezonu zaista odguštala, uživala sam u svakoj transformaciji. Mislim da gledatelji ne mogu do kraja niti shvatiti koliko su transformacije zahtjevne, pogotovo ako si muško pa moraš biti žensko i obrnuto. Ipak mi je mrvicu lakše sjediti u žiriju i uživati, smijati se, pustiti pokoju suzu na pojedine izvedbe, tako da ovu sadašnju poziciju ne bih mijenjala ni za što. Svako to snimanje proživljavam na svoj način, sretna sam i vesela, odem kući ispunjena. Ako gledatelji uspiju preko malih ekrana doživjeti samo pola te energije koju mi doživimo u studiju, bit će oduševljeni.
Natjecali ste se 2014. u prvoj sezoni “TLZP-a”. Tad ste se vratili na scenu, rekli ste, kad ste mislili da se više nećete ozbiljnije baviti glazbom. Mijenjanje uloga bio je dobar izlazak iz vaše zone komfora?
Da, namjeravala sam se povući i povukla sam se s glazbene scene. Posvetila sam se završavanju fakulteta, diplomirala sam marketing i počela raditi u jednoj firmi. Zamišljala sam tad svoj život drukčije, iako je glazba bila velika ljubav uvijek. Čak i tad sam nastupala, nisam se nikad skroz povukla. Onda je stigla ponuda s Nove TV, razmišljala sam hoću li je prihvatiti ili ne, ali kad sam odlučila, rekla sam 'Idem sto posto u to' i prepustila se tisuću posto. Mislim da mi je to jedna od najboljih odluka u životu. U showu je izašlo ono što ni ja nisam znala da imam u sebi. Jedanput kad kročite na scenu, teško je da ćete se maknuti od nje i imala sam veliku sreću da sam sve ove godine ostala prisutna. Nikad se nisam nametala, imala sam svoj put. Često sam išla za time 'manje je više' i prepuštala da vrijeme odluči i uputi me. Kod mene se puno toga odigralo slučajno. I pjevati sam počela slučajno. Zaista mislim da sudbina postoji i odredi ti put.
Nakon showa “TLZP” uslijedio je prvi angažman na Novoj TV “Radna akcija”, a 2015. i “IN Magazin”, najdugovječnija emisija koju i danas vodite. A nikad niste htjeli biti ni pjevačica ni voditeljica...
Kao mala sam maštala da ću biti teta u vrtiću i taj san me dugo, dugo držao. Čak sam i upisala Pedagoški fakultet u Petrinji, no spletom okolnosti bilo je nemoguće uskladiti sve obveze i odlaske u Petrinju. Tad nije bilo obilaznice i autoputa pa se putovalo puno dulje i sve mi je to stvaralo probleme. Prebacila sam se u Zagreb i krenula drugim putem. Nažalost, nije mi se ta želja ostvarila. Ali da sam završila kao teta u vrtiću, vjerojatno ne bih bila danas tu gdje jesam.
Kao tinejdžerka prvo ste bili u rock bendu Kontesa Nera pa prešli na pop. Pjevanje ste naslijedili od mame i djeda Milana Končića. Čega se uvijek rado sjetite kad pomislite na njega?
Slučajno sam postala pjevačica Kontese Nere. To mi je bila prva prilika da osjetim mikrofon, binu, da osjetim kako je to nastupati. Drago mi je kad netko pamti da je moja majka pjevala i da sam ljubav naslijedila od nje. Uvijek sam odrastala uz smijeh i pjesmu, uvijek se pjevalo i družilo. Nekako mi je to u krvi i uživam u takvim druženjima i danas. Mama je bila glavni motivator, možda čak ona to niti ne zna, ali ona je utjecala na neke moje odluke i želje. Djed po tatinoj strani je predivno pjevao. Bio je jako ponosan na to što sam počela pjevati i uvijek je govorio da je to zbog njega. Sjećam se anegdote kad sam tek počinjala '95. Jedino zbog čega me kritizirao je što sam promijenila ime u Minea pa mi je bilo vrlo teško objasniti mu da mi treba estradno ime i da je tadašnji menadžer inzistirao na tome. Bio je tužan. Ali danas razumijem što je htio reći. Meni je uvijek bilo bitno da je moja obitelj ponosna na mene.
Iduće godine “Good Boy” puni 30 godina, time i obilježavate 30 godina karijere. Je li proletjelo?
Proletjele su godine. Kad mi netko spomene taj broj, ne mogu vjerovati da se to dogodilo i da je to nešto što traje već toliko dugo. Pamtim toliko situacija, prve dane...
Sretna sam da sam opstala toliko godina. Voljela bih da je ta brojka barem upola manja, ali to je sve život. Bitno je da sve što radiš, stojiš iza svojih djela, da možeš uzdignute glave pogledati svima u oči. Na to sam najviše ponosna jer nisam imala nikakvih eskalacija, loših situacija i stvari kojih bi se sramila. Možda bih neke poteze drukčije odigrala, ali dok si mlad, učiš. Ništa ne bih mijenjala. Možda bih jedino voljela da se vrijeme može malo usporiti i vratila bih neke ljude koji više nisu s nama, ali to je život.
Je li vam sad drago što ste vjerovali pokojnom Borisu Šuputu te 1994. kad vas je uvjerio da se okušate u solo karijeri umjesto da budete pjevačica u Srebrnim krilima, u koja ste došli kao zamjena Vlatki Pokos? Čuvao vas je kao kap vode na dlanu?
Moja suradnja s njim počela je slučajno. Pjevala sam u Kontesi Neri i uz to išla u male manekene, a u tadašnjoj agenciji Boris je bio dobar s gospodinom Vidovićem koji je tad bio vlasnik te agencije, razgovarali su o tome kako se traži pjevačica u Srebrnim krilima. Došla sam kao opcija, otišla na audiciju i prošla na moje veliko iznenađenje. Tad sam uz Muca i Borisa dobila potvrdu da je to možda stvarno put kojim bih ja trebala ići. Nakon audicije već smo lagano ušli u studio, no jedan dan Boris Šuput me pozvao na razgovor i rekao da je ipak razmišljao da idem u solo vode jer nije bilo nijedne pjevačice koja bi se obraćala tinejdžerskoj publici. Tajči je tad već otišla s glazbene scene. Kako nikog nije imao u vidu tad i nije mogao naći nekog tko bi bio za taj profil glazbe i tu publiku, predložio je to meni. Prepustila sam se i rekla 'Može, idemo'. Tako smo krenuli 1995., prva pjesma je bila 'Good Boy' i Dora. Sjećam se točno tog nastupa, to je funkcioniralo drukčije nego danas. Na meni je bilo samo da dobro otpjevam. Nisam se zamarala ni šminkom, ni frizurom, ni garderobom. Imala sam tim na kojemu bi mi danas svi zavidjeli. Bila sam jako mlada i neiskusna, a s druge strane, imala sam takvu ekipu da se to neiskustvo nije osjetilo. A Boris je zaista bio divan. Cijela estrada ga je cijenila jer je on bio jedan od najjačih menadžera. Tad sam bila maloljetna i te ugovore i sve što je trebalo potpisivali su roditelji koji su stajali iza mene. Ali sam imala slobodu odlučivanja i ništa mi nije bilo nametnuto.
Godinu poslije, 1996., prešli ste u Huljićev tim, suradnja s njim bila je vrlo plodna. Posljednji put kad smo razgovarali, rekli ste mi da ste dobri prijatelji i da bi vam napisao pjesmu istog trena da ga nazovete. Dođe li vam kad da ga nazovete?
Tonči i Vjekoslava Huljić su najbolje što mi se dogodilo u najbolje moguće vrijeme. Boris Šuput odradio je najveći korak i da nije bilo njega, ne bih ni bila Minea. Kad se postavilo pitanje želim li se zaista baviti glazbom, došla sam s Tončijem u kontakt, koji mi je ponudio suradnju. Tek tad sam počela shvaćati u što ulazim. I dan-danas sam neizmjerno zahvalna Tončiju i Vjekoslavi i oni su mi velika podrška. Kad god imam nedoumicu, uvijek zovem i pitam Tončija za savjet. On mi nikad nije okrenuo leđa i nikad neću zaboraviti sve što su napravili za mene.
Bilo je i nemoralnih ponuda, svojedobno ste priznali. Kakvih? Kako reagirate u takvim situacijama?
Nisam imala previše negativnih iskustava po tom pitanju. Ali bilo je situacija kad su me iz publike došli i prosili na bini, a djevojka je bila u publici.
Ima li nešto novo na glazbenom planu?
Veseli me što sam se i ja napokon malo aktivirala po pitanju glazbe. Moja publika već zna da ja snimim pjesmu pa onda godinu, dvije ništa. Teško mi je naći pjesmu, izabrati nešto novo i znati što raditi da to bude zanimljivo. Jako je puno mladih glazbenika i novih trendova, a ja nisam tip koji će podleći trendovima. Pratim i osluškujem sebe i, dok ne osjetim da je nešto dobro, onda to niti ne snimam. No ove godine će izaći dva singla. Ostat ću vjerna sebi na novi i malo moderniji način. Pričat ću o svemu uskoro jer se sve još priprema. Svako malo sam u studiju, ubacila sam se u petu brzinu pa će uskoro izaći jedna nova pjesma, a bit će ih dvije ili tri do kraja godine. Pogurao me i show 'Tvoje lice zvuči poznato' koji mi je donio novu energiju i prodisala sam.
Mama Milka i tata Darko uzor su vam u ljubavi, i dalje se vole, u braku su. Biste li pristali na ljubav manju od roditeljske?
Kad gledam roditelje, shvaćam što znači prava ljubav. Sve vam kreće od obitelji, svi temelji koji vas spremaju za budućnost i pretvarate se u osobu isključivo zbog toga što su vam postavljeni temelji odmalena. Mislim da su moji mama i tata napravili prekrasnu stvar, izveli su mene i brata na pravi put. Imali smo prekrasno djetinjstvo, nikad nismo imali previše, a uvijek su nam dali dovoljno. Ono što je najbitnije, bili smo okruženi ljubavlju i imali smo sve što jedna obitelj treba imati. Uvijek sam gledala brak svojih roditelja i rekla sam da nikad neću pristati na manje od toga, voljela bih da svi na svijetu imaju brak kao što imaju moji roditelji.
U vašem srcu ima netko poseban. Vidite li se u braku?
U mom srcu uvijek ima netko poseban. Ali svoj privatni život držim dalje od javnosti jer sam izabrala taj posao koji jesam, a ljudi iz moje blizine nisu i smatram da ih ne moram izlagati javnosti jer sam ja u svemu tome. Nije da nešto skrivam ili ne želim reći, nego mi je tako ljepše i draže. Privatni život je privatni život i nekako sam ga uvijek voljela držati mimo svega.
Sve što je bitno, na dohvat ruke
Skini aplikaciju za najbolje iskustvo portala. Čitaj, komentiraj i budi uvijek u toku s najnovijim vijestima.
Odaberi temu koju želiš pratiti
Primaj sve nove vijesti o temi i budi u tijeku
