Na portal se također možeš prijaviti i
putem svog Facebook ili Google računa.
ili Prijava Prijavi se
1 komentara

Mirjana Rogina je bila dobri duh ZKM-a od svoje 14. godine

Prerano si otišla, ZKM i hrvatsko glumište više neće biti isti. Nisi bila samo dramski pedagog. Ti si djecu pripremala za život, rekla je ravnateljica kazališta Milković

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Slika Mirjane Rogine na klaviru i crvene ružine latice posute uokolo bili su kulisa u ZKM-u na komemoraciji glumice koja je preminula 27. studenog nakon teške bolesti u 56. godini. Obitelj, kolege i prijatelji borili su se s riječima i suzama u pokušaju oproštaja od Mirče, kako su je zvali. Jasna Bilušić, Iva Šulentić, Urša Raukar, Goran Navojec i svi prisutni za kraj su ustali i dugotrajnim, posljednjim aplauzom oprostili se od Rogine. 

- Prerano si otišla, ZKM i hrvatsko glumište više neće biti isti. Nisi bila samo dramski pedagog. Ti si djecu pripremala za život - rekla je ravnateljica kazališta Snježana Abramović Milković, a na njezine riječi nadovezala se jedna od Mirčinih učenica Katarina Kolega. 

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

- Roditeljima je uvijek govorila da imaju predivnu djecu. Mi smo imali predivnu pedagoginju, tješiteljicu i prijateljicu. Nama je stalno govorila 'želim samo da postanete dobri ljudi'. To joj je bilo najvažnije - rekla je Kolega. 

Mirjana je u Zagrebačko kazalište mladih došla s 14 godina i u njemu, na radost mnogih generacija ostala dobri duh. 

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

- Mi smo Mirčina djeca, ona naša druga mama, a ovo druga obitelj. Imali smo kuću u Zagorju za tulume i Mirči nije bio problem sjesti na vlak da dođe do nas i napaca nam meso jer je roštilj morao biti dobar. Popila bi samo kavu, sjela na vlak i vratila se u Zagreb - prisjetila se Iva Šulentić. Glumac Luka Petrušić kroz suze se nadovezao. 

- Nadam se da ću svom djetetu dati pola od onoga što si dala meni - istaknuo je Petrušić. 

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

Duhovitost Rogine možda najbolje opisuje scena kada su se vraćali minibusom s gostovanja u Dalmaciji. Bila je zima, poledica i jaka bura. Vozač je svejedno krenuo preko Masleničkog mosta. Autobus je počelo lelujati prema ogradi ispred koje je bio ponor i more. Na sreću uspjeli su proći, a tmurnu tišinu razbila je Mirča. 

- Ljudi, ja stalno sanjam da padam s mosta u hladno more i san mi se opet nije ostvario - nasmijala ih je tada Rogina. Urša Raukar oprostila se govorom od prijateljice. 

Foto: Marko Lukunic/PIXSELL

-  Imam osjećaj da je ona tu s nama, skockana jer je uvijek bila dotjerana. I čujem ju kako nam govori 'Ja sam tu, ne bute se mene tako lako riješili'. Ostajem. Mirča, i ostaješ - završila je Raukar. I tada je krenuo aplauz, posljednji aplauz za Mirču. 

Naši partneri pišu
Message