Miroslav Ćiro Blažević: Mojoj ženi su nudili novac za intervju

Čuo sam kad su vikali: Ćiro, penzija! Ali svatko ima pravo na svoje mišljenje. Neizmjerno sam tužan zbog ispadanja iz Prve lige, izjavio je Miroslav Ćiro Blažević prošle nedjelje kad je postalo jasno da je doživio jedan od najvećih neuspjeha u dugogodišnjoj briljantnoj trenerskoj karijeri. Nogometni klub Zagreb preuzeo je prošle godine i već u studenom prošle godine postao je medijska zvijezda kad je sa svojom momčadi pobijedio prvoplasirani Dinamo. Poručio je tada ironično Zdravku Mamiću da mora biti sretan što u Zagrebu postoje dva jaka nogometna kluba i opisao kako se pripremao za tu utakmicu:

- Bio sam godinama praznovjeran pa sam razmišljao jesam li imao na sebi ovo ili ono kad smo izgubili i kad smo pobijedili. 

Pokojnu mamu molio je za pomoć u Dinamu

Ali ovaj put sam za pomoć zamolio mamu, koja je imala rođendan točno na dan utakmice protiv Dinama. Rekao sam u sebi: ‘Mama, danas ti je rođendan, znam da si u raju, mlada si umrla od tuge jer si dvojicu sinova sahranila. Ali, daj pomozi! I mislim da je i ona pomogla.’

Voli reći za sebe da je bio krhko i rahitično dijete     

Ćiro Blažević rođen je 1935. godine u Travniku, kao najmlađe od osmero djece, a kako sam za sebe voli reći, bio je krhko i rahitično dijete. Školovao se u sjemeništu i trebao postati svećenik, ali je vrlo brzo shvatio da asketski život nije njegov izbor. Prvi sport kojim se bavio bilo je skijanje, a tek onda je počeo igrati nogomet. S 19 godina zamijetio ga je Dinamov vratar Zlatko Golac i odmah pozvao u Zagreb. Usporedno s treninzima, zaposlio se u Elektri i radio da bi preživio u novoj sredini. U međuvremenu je završio i Pedagošku akademiju, a nakon teške ozljede koljena završila je i njegova igračka karijera, pa se otputio u inozemstvo i postao gastarbajter. U Švicarskoj se zaposlio najprije u tvornici satova, a zatim kao vozač u jednoj farmaceutskoj tvrtki. Razvozio je lijekove i pokušavao postati nogometni trener.

- Išao sam od kluba do kluba u Švicarskoj i nagovarao ih da me uzmu: Uzmite me, ja sam pravi trener, vidjet ćete! Ali me nitko nije htio. Nema šanse. I tako sam naučio da se ne smiješ nuditi, moraju te tražiti - kaže.

Preuzeo je četvrtoligaški WB sport i s njim u četiri godine došao do prve lige, a onda su ga počeli tražiti.

Skandiranja 'Ćiro, pederu' nikad ga nisi obeshrabrila

Početkom ‘80-ih godina vratio se u Hrvatsku. Preuzeo je Dinamo i kad je 1982. godine sa zagrebačkim klubom nakon 24 godine osvojio prvenstvo tadašnje Jugoslavije, postao je nacionalni heroj. Nakon osamostaljenja Hrvatske tadašnji predsjednik Franjo Tuđman osobno ga je pozvao da preuzme hrvatsku nogometnu reprezentaciju i među njima se rodilo blisko prijateljstvo. Ne samo da ga je htio za trenera reprezentacije, nudio mu je čak i mjesto ministra za sport, ali je Ćiro htio biti samo trener Dinama s kojim je 1993. osvojio Prvenstvo, a potom i Kup Hrvatske.

- Nesretan sam što i ostali nisu imali privilegiju osobno ga upoznati. Najpravičniji, najčestitiji državnik koji je samo u glavi imao Hrvatsku. Vrijeme će pokazati prave vrijednosti - govorio je godinama poslije.

Tuđman je, prema Ćirinu mišljenju, bio najzaslužniji za najveći uspjeh hrvatskog nogometa na SP-u u Francuskoj 1998. godine jer nije dopustio da ga smijene nakon nekoliko neuspjeha. Čak i kad su tribine prvi put počele skandirati “Ćiro, pederu”, na kvalifikacijskoj utakmici protiv BiH, Blažević se nije obeshrabrio. Okrenuo je u zadnjim minutama rezultat u našu korist i kvalificirao hrvatsku momčad za put u Francusku. Uoči SP-a znao je da su očekivanja velika - i cijele nacije i političkog vrha. Uspjeh na nogometnom terenu trebao je biti najvažnija neformalna afirmacija mlade hrvatske države na svjetskoj sceni. Dvije godine prije javnost je jedva podnijela neuspjeh na europskom prvenstvu kad je Hrvatska osvojila 5. mjesto, a Ćiro napustio stadion uz psovke i prijetnje bijesnih navijača, u pratnji tjelohranitelja koje je osobno poslao predsjednik Tuđman. Bio je svjestan velike odgovornosti:

Naciji je opet dao razlog za masovno slavlje i euforiju

- Kad sam rekao da ćemo biti prvaci svijeta, svi su me sprdali. Došao sam ženi prije Svjetskog prvenstva u Francuskoj i rekao: ‘Ako ništa ne napravimo na prvenstvu, imat ćeš me na grbači do kraja života jer se neću više nikad moći vratiti u Hrvatsku.’ Vratio se s trećim mjestom i nacija je opet imala razlog za masovno slavlje i euforiju.

U trenerskoj karijeri vodio je čak pet državnih reprezentacija. Najprije sredinom ‘70-ih švicarsku, zatim od 1994. do 2000. hrvatsku, pa dvije godine iransku, a zatim 2008. godine preuzima reprezentaciju BiH, a prije tri godine bio je izbornik mlade kineske nogometne reprezentacije. Dvadeset puta u životu promijenio je adresu kao trener raznih nogometnih klubova, a pred povratak u Hrvatsku adresa mu je bila u iranskom gradu Kermanu, gdje je vodio tamošnji klub Mes Kerman. S takvim iskustvom bio je siguran da će ga i izbornik Igor Štimac u dogovoru sa Zdravkom Mamićem uzeti u stručni stožer hrvatske reprezentacije. No to se nije dogodilo, a on nije skrivao ljutnju i razočaranje nogometnim menadžerom:

- Ma tužan sam jer sam ja njemu uljepšao mladost, a on je meni upropastio starost. A uvrijedio me jer mi je obećao mjesto izbornika zbog čega sam raskinuo ugovor s Iranom. Da su me bar uzeli za pomoćnika, za nekog savjetnika! Vodio sam u životu pet reprezentacija, desetak klubova, pa ja sam ipak najveći hrvatski trener.

Konačno prošle godine nakon četiri godine prihvatio je ponudu NK Zagreba i neslavno završio prvenstvo. No bez sumnje, i u 78. godini ima snage i energije dokazati se negdje drugdje.

Ćiro Blažević u Švicarskoj je prvi put stupio u jetsetersko društvo. Sedam godina živio je u švicarskom Sionu i trenirao istoimeni klub, pa je često odlazio u obližnje mondeno skijalište Crans Montanu, gdje su mnoge svjetske zvijezde imale kuće za odmor. Družio se sa slavnim francuskim pjevačem, skladateljem i glumcem Gilbertom Becaudom, kojem je opsesija bila imati pištolj. Ćiro mu je svojim vezama ishodio dozvolu. Svako jutro pio je kavu s engleskim glumcem Davidom Nivenom, a bio je opsjednut pjesnikom Jacquesom Prevertom, s kojim je bio prijatelj i po čijoj je pjesmi “Barbara” Ćiro dao ime svojoj kćerki. Kao velikom šarmeru Ćiri je za oko tih godina zapela i talijanska filmska diva Gina Lolobrigida. Na utakmici u Kupu Uefe kad je njegov Sion igrao protiv talijanskog Lazia pozvao ju je da izvede početni udarac i ona se odazvala. Baš kao i Tereza Kesovija, koja je isto to izvela na utakmici u Prištini 1985. godine. Poznato je da je bio dugo godina blizak prijatelj s Nevenkom Tuđman. Unatoč svemu, već je 52 godine u skladnom braku sa suprugom Zdenkom, s kojom ima troje djece - kćer Barbaru (51), Katarinu (47) i sina Miroslava (42). Za nju kaže da je najsretnija žena na svijetu jer čuva privatni život dalje od medija.

Radije jurca na vespi pa je Porche Turbo poklonio zetu

U Francuskoj na Svjetskom prvenstvu ‘98. godine poznati britanski magazin nudio joj je 30.000 funti za intervju, ali ona nije htjela ni čuti, prisjeća se Blažević.

Ćiro obožava brze automobile, a nedavno je kupio i Porsche turbo - koji ide 330 na sat. Ali kad je na jednom servisu platio 23.000 kuna zamjenu svjećica, darovao ga je zetu u Švicarskoj.