Na 'Ugasi me' u jazz izvedbi jedino možeš ugasiti pjesmu

Obrada je sastavni dio života, ona je u ljudskoj prirodi. Obrađuje se drvo, zemlja, ponekad i ljudi, uglavnom u ne baš plemenite svrhe. A obrađuje se i muzika. Glazba bi trebala biti zvonka radost, ali prečesto to nije. Čest je to slučaj baš kad je riječ o obradama.

Rijetko kada je obrađena pjesma bolja od originala. A još je lošije kad bude u drukčijem muzičkom žanru. Tako sam nedavno na radiju uhvatio njih nekoliko. Počelo je s Oliverom Dragojević i “Tonkom” Novih fosila.

KOLUMNA: DAVOR LUGARIĆ Kopiraju kuhanje, pjevanje, kvizove... A nema nam do HNL-a

Izvedba legendarnoga splitskog pjevača, naravno, nije upitna. Aranžman, kažu muzičari s kojima sam komentirao problematiku, također nije upitan. Ali ipak je čudno kad “Tonku” izvodi Oliver, koliko god velik bio. “Tonka” je za Fosile.

Nešto kasnije od Oliverove izvedbe na radiju su pustili “Ružica sam bila” u izvedbi Gabi Novak. I tu je bespredmetno govoriti o pjevanju naše glazbene dive, ali jazz varijanta te pjesme jednostavno je čudna.

KOLUMNA JAMESA B. FOLEYA Katastrofalno mentalno izvješće za Bidena i Demokrate: 'Ne da se sakriti problem s pamćenjem'

Nije tu bio kraj, nekoliko sati kasnije na radiju su pustili još jedan “biser”. Bio je to Marko Tolja i njegova izvedba “Ugasi me” Parnog valjka. U jazz varijanti. To je, dakle, bilo užasno. Složili su se i muzičari i kritičari, nemoj raditi “Ugasi me” u jazz varijanti. Ne paše.

Dobra je stvar kod dotične pjesme što možeš poslušati poruku i kad već inzistira - ugasiš radio. To sam barem ja napravio. Iz nekoga nepoznatog razloga ljudi će se i dalje baviti obradom, drva, zemlje, ljudi, a i muzike. Samo bi možda trebali promijeniti formulu. Nemojte obrađivati dobre pjesme, možete ih samo pokvariti, probajte s lošima. Tu nema velike štete, a možda je uspijete popraviti.