Nakon porno filma okrenula se Bogu: 'Muž me tjerao snimam'

Početkom 1980. godine 31-godišnja žena po imenu Linda Marchiano sazvala je konferenciju za tisak. Samo osam godina ranije, Marchiano je igrala ulogu u filmu za odrasle 'Duboko grlo' pod umjetničkim imenom Linda Lovelace i tako postala slavna. Snimila je nakon toga i dva manje uspješna nastavka, objavila memoare, pa onda i njihov nastavak u kojem je ispričala više nego li u prvom, a onda su njezine obnažene fotografije osvanule i u magazinima poput Playboya i Esquirea.

No, razlog njezine tiskovne konferencije nije bila najava nove uloge u porniću. Sad je već bila kućanica i preobraćena katolkinja, koja je htjela promovirati svoju novu knjigu. U njoj je ispričala kako ju je na grijeh pornografije natjerao bivši suprug, redatelj i menadžer Chuck Traynor. Kako je rekla, on ju je terorizirao, bio obiteljski nasilnik koji ju je premlaćivao i tjerao da bude porno-zvijezda jer će ju u protivnom 'ubiti i unakaziti'. Također, ispričala je da je u filmu koji je trebao pokazati seksualno oslobađanje mlade žene, zapravo bila silovana i da je njezin suprug zapravo bio njezin svodnik. Htjela je upozoriti druge djevojke da ne krenu njezinim putem.

Priča nije pala na plodno tlo. 'Očekujem da mi ljudi neće vjerovati. Djevojka iz katoličke obitelji, kćer policajca – najjednostavnije što ljudi mogu reći je 'Ne vjerujem. Ona ne želi preuzeti odgovornost', rekla je u razgovoru za 'The Washington Post' u to vrijeme. Ipak, bilo je onih koji su joj povjerovali. Na tiskovnoj konferenciji tog dana Marchiano su se pridružile i neke od poznatih feministica koje su predvodile križarski rat protiv pornografije, a među njima bila je i Gloria Steinem i Catharine MacKinnon, članice radikalne feminističke grupe 'Žena protiv pornografije', i golijat pokreta spisateljica i aktivistkinja Andrea Dworkin, piše Daily Beast

 Do trenutka održavanja konferencije, Dworkin je već imala reputaciju jedne od najomraženijih lica s feminističke scene, a priča Linde Marchiano ju se jako dojmila. Imale su i slični background – Marchiano je odrasla u obitelji u kojoj je otac zbog službe, često bio odsutan, a majka hladna diktatorica. Dworkin je došla iz Camdena u New Jerseyju iz obitelji u kojoj je otac radio uglavnom dva-tri posla i nikad nije bio kod kuće, a majka nije skrivala da baš i ne voli svoju kćer i njezinu narav.

Dworkin, kao Židovka u kršćanskom predgrađu New Yorka, odrasla je u nasilnom okruženju u kojem je bila silovana kad joj je bilo samo 9 godina, ali roditelji to nikad nisu prijavili. S 18 je napustila obitelj, a dvojica policajaca brutalno su ju pretukli kad nakon što je uhićena kao sudionica protesta protiv rata u Vijetnamu. Stoga je pobjegla iz SAD-a da bi se pridružila nizozemskim anarhistima. Udala se za Grka s krete koji je bio obiteljski nasilnik i koji ju je prebio tako da ju je "nogom udario u glavu tako da se onesvijestila", kao je ispričala.

S 25 godina pobjegla je od muža, a budući da ju roditelji nisu htjeli primiti natrag, neko je vrijeme bila beskućnica, pa se morala za novac i prostituirati, sve dok dilanjem droge nije zaradila dovoljno novaca da se izvuče iz vrtloga kriminala. Dva tjedna nakon tiskovne konferencije, Dworkin, Gloria Steinem i odvjetnicom Catherine Mac Kinnon našle su se s Marchianom i počele pripremati tužbu protiv redatelja i bivšeg starletinog supruga Chuck Traynora i producentske kuće. No, bilo je prekasno za sudsko gonjenje zbog zastare. Stoga se bivša pornozvijezda povukla iz skupine grupe. No Dworkin je bila ustrajna i nastavila je s McKinnon raspravljati o parnicama i građanskim pravima kao mogućem putu za borbu protiv pornografije. U jesen 1983. MacKinnon je organizirala da Dworkin održi jedan semestar predavanja na Sveučilištu u Minnesoti, i da studente podučava književnosti iz programa Ženskih studija i zajedno s McKinnon predaje o pornografiji u kojima bi raspravljali o građanskim pravima. Gradska uprava Minneapolisa angažirala je Dworkin i MacKinnon da izrade nacrt novog antipornografskog zakona kao amandman na gradsku uredbu o građanskim pravima u Minneapolisu.

Amandman je definirao pornografiju kao kršenje građanskih prava nad ženama i omogućio ženama koje su potraživale odštetu od pornografije tužiti proizvođače i distributere na građanskom sudu za naknadu štete. Gradsko vijeće Minneapolisa dvaput je pokušalo izgurati zakon, ali je oba puta veto na njegovo donošenje uložio gradonačelnik Don Fraser, koji je smatrao da je tekst uredbe nejasan. Druga inačica uredbe donesena je u Indianapolisu, Indiana 1984. godine, ali je ukinuta kao neustavna. Dworkin je nastavila bitku za usvajanje ove uredbe. Uredba je udarila cenzuru, predstavljajući prvi udarac u kampanji za potpuno iskorjenjivanje pornografske industrije, iako sam zakon nije nametnuo ograničenja u proizvodnji pornografije. Nakon tiskovne konferencije, Marchiano se vratila svojim katoličkim korijenima i okrenula svoj život za 180 stupnjeva. Prema njezinom životu snimljen je 2013. godine igrani film 'Lovelace'