Nakon rata, on je bio jedini koji je uspio ujediniti cijeli Balkan...

Nikad prežaljeni i dalje omiljeni Toše Proeski život je izgubio na današnji dan prije točno devet godina u prometnoj nesreći na autocesti A3 Zagreb – Lipovac, a u regiji je nastao muk. 

POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:

Pokretanje videa...

01:13

Video: 24sata/pixsell

(FOTO: Robert Anić, Slavko Midžor, Marko Prpić, Jurica Galoić/Pixsell)

Životni put balkanskog slavuja

Toše je rođen 15. siječnja 1981. u makedonskom Prilepu. Karijeru je započeo kao 15-godišnjak na festivalu Makfest, a godinu dana kasnije započinje glazbenu suradnju s Grigorom Koprevom. Na turneje izvan granica Makedonije krenuo je 2002., a godinu dana kasnije dobio je nagradu Majke Tereze za svoje brojne humanitarne nastupe. Kao UNICEF-ov veleposlanik dobre volje pomagao je djeci, a njegova pjesma 'This World' postala je himna te organizacije.

Na hrvatsko tržište probija se 2004. godine, zahvaljujući suradnji s Tonyjem Cetinskim u pjesmi 'Lagala nas mala', a sve popularniji postaje izdavanjem albuma na hrvatskom jeziku 'Dan za nas'. Imao je velike hitove u duetima s Gocom Tržan, Esmom Redžepovom i Antonijom Šolom, koja je za njega napisala možda najveći hit 'Srce nije kamen'. 

Toše je život izgubio u prometnoj nesreći 16. listopada 2007.godine. Nesreća se dogodila oko 6:20 sati kod Nove Gradiške na autocesti A3 Zagreb – Lipovac, na putu iz Skoplja prema Zagrebu. Njegov prijatelj i vozač, 32-godišnji Georgij Georgijevski, izgubio je kontrolu nad osobnim automobilom i udario u teretno vozilo. Toše je smrtno stradao na licu mjesta zbog ozljeda vratne kralježnice, njegova menadžerica Ljiljana Petrović zadobila je lakše, a vozač teže tjelesne ozljede.

POGLEDAJTE VIDEO SPECIJAL:

Kao mali želio je biti liječnik

Toše je od oca Nikole naslijedio ljubav prema umjetnosti. Otac je po zanimanju bio klesar i slijedio je svog sina od početka njegove karijere. Njegovu slavu doživljavao je kao nešto najljepše što mu se dogodilo u životu. Nikada nije tvrdio da će Toše dostići vrh, jednostavno je govorio 'ovo je Božje dijete'.

- Kao dijete želio je biti liječnik, ali kasnije je glazba ušla u njegov život - rekao je otac.

Otac i majka Domenika bili su mu svetinja i osobe s najvećim autoritetom. Kućni odgoj bio je osnova njegovog karaktera pa je i u ovom pogledu Toše bio pozitivan primjer za mlade.

Internacionalna karijera

Toše je završavao svoj album na engleskom jeziku. Sedam pjesama bilo je gotovo, a trebalo se snimiti još dvije kojima je posvetio posebnu pažnju. Za vrijeme njegovog boravka u Londonu, Petrović je istaknula oduševljenje producenata koji su njegov glas opisali kao 'svjež zrak u prostoru u kojemu nema kisika'..

'Dajte mi svjetlo da vidim publiku'

Toše je živio za publiku i za koncerte na kojima je razmjenjivao energiju sa svojim brojnim obožavateljima..Volio je gledati publiku pa je na koncertima tražio jako svjetlo da sve bolje vidi.

Na posljednjem koncertu zamolio je publiku da napravi 'zvjezdano nebo' svojim mobitelima te ih zamolio da ne dozvole da se ono 'ugasi'.

Hrana za dušu

Kruševo i Bitola imali su posebno mjesto u njegovom srcu..Gdje god bi otišao, najbolje se osjećao upravo tamo. Svojom kamerom, koju je nosio kamo god bi išao, snimao je cijeli grad. Tamo je pronalazio duševni mir i provodio vrijeme sa svojom obitelji koja mu je bila sve.

Ljubav

Na početku karijere bio je u četverogodišnjoj vezi s Blagicom Micovom iz Negotina gdje je često boravio. Nakon Blagice dogodila se ljubav s rukometašicom Andrijanom Budimir.

- S njim sam tri godine bila u vezi. Upoznali smo se na trgu u Skoplju, kada su nam nakon pobjede priredili doček.Tri sata nakon ponoći otišla sam u jedan kafić u kojem je bila ludilo atmosfera. Jedna moja suigračica nas je upoznala i dogodila se ljubav. Luda, luda, luda! Takva kakva se dogodi samo jednom u životu - rekla je svojevremeno Budimir.

Manekenka Bojana Tevčeva, odbojkašica Sofka i voditeljica Snežana Stojkovska,također su žene za koje se nagađalo da su u vezi s pjevačem.

Sportski tip

Toše je trenirao odbojku u jednom kruševskom klubu. Sa svojim prijateljima iz djetinjstva odigrao je posljednju utakmicu večer prije nesreće. Bio je zaljubljen u sport - trenirao je kick box i karate, a u svladavanju spomenutih borilačkih vještina pomogao mu je karatist Dejan Nedev s kojim je bio blizak. Velika strast bilo mu je i skijanje.

Veliki vjernik

Nasmijani momak kojem je slava bila predodređena nikada nije zaboravio tko je i odakle je. Veličao je Boga i uvijek mu je zahvaljivao na zdravlju. Stalno je nosio križ koji je često ljubio, a prekrižio se prije svakog koncerta što mu je bio svojevrsni ritual.