Recept je vrlo jednostavan, dokaži se javnosti predanim i kvalitetnim radom, a sve probleme, ako ih imaš, rješavaj između svoja četiri zida, rekao je pjevač uoči 67. Zagrebačkog festivala čiji je umjetnički direktor
Neno Belan: 'Karijeru nikada nisam gradio na skandalima...'
Zagrebački festival i ove je godine okupio domaću glazbenu kremu. Ovaj put u konkurenciji za prestižnu titulu je 21 pjesma. Alka Vuica, Ana Opačak, Bang Bang, Elis Lovrić, Hari Rončević, Ida Prester, Leteći odred, Lorena, Maja Posavec, Marin Jurić Ćivro i Nina Kraljić, Marko Kutlić, Meri Andraković, Mia Negovetić, Miki Solus, Nikola Marjanović, Opća opasnost, Pavel i Tedi Spalato, Petar Dragojević, Stijepo Gleđ Markos, Tadej i Teška industrija predstavit će svoje pjesme na 67. Zagrebačkom festivalu koji je ovaj petak, 24. siječnja, u dvorani Kornati u Plaza centru Zagreb s početkom u 20.30 sati te izravnom prijenosu na Drugom programu HTV-a. Kakvo je njegovo viđenje festivala, kako su tekle pripreme i što savjetuje izvođačima prije izlaska na scenu, otkriva nam Neno Belan (57), umjetnički direktor festivala, koji tu funkciju obnaša četvrtu godinu zaredom, dok je posljednjih sedam godina član Izvršnog odbora festivala.
Pred nama je 67. Zagrebački festival, osjeti li se nervoza u organizaciji uoči početka?
Nema nikakve nervoze, ja sam već sedmu godinu član Izvršnog odbora Zagrebačkog Festivala, od čega četvrtu u svojstvu i umjetničkog ravnatelja. Tim je odavno koncipiran i odlično uigran, pripreme su u punom zamahu, sve funkcionira savršeno i mi potpuno opušteni dočekujemo i ovo najnovije, 67. izdanje Festivala.
Četvrtu godinu zaredom umjetnički ste direktor festivala, na koji način ste ga osvježili?
Umjetnički ravnatelj jesam, ali nisam car Dioklecijan haha. Dakle, naravno da nije sve u mojim rukama nego, ističem, to je timski rad, a ekipa s kojom surađujem takva je da je samo poželjeti mogu. Svatko odrađuje besprijekorno svoj dio posla, a ja svoj također. Ništa se, naravno, ne događa preko noći, Festival se godinama gradi, slaže i usavršava. Mi predano i ustrajno na tome radimo, na svakom detalju i polako slažemo ‘puzzle’. Ono što je bitno istaknuti je da vizija koju smo u početku imali, polako i sigurno se ostvaruje. Osnovni ciljevi koje smo u početku bili zacrtali su - modernizacija Festivala, urbanizacija, pomlađivanje te preoblikovanje festivala u televizijsku show formu, s jakim naglaskom na autorski rad kreativnih pojedinaca. Konačno, preko tog atraktivnog TV showa mi u konačnici promoviramo autore i izvođače te njihove potencijalne radijske hitove.
POGLEDAJTE VIDEO:
Kako je izgledao odabir pjesama? Koliko ste imali pristiglih radova ove godine?
Odabir pjesama radimo po već dobro uhodanom principu. Nakon što objavimo natječaj, koji traje točno mjesec dana, i prikupimo pristigle radove online putem (ove godine ih je bilo oko 250), ja oformim seteročlani žiri, sastavljen od ljudi koji su usko vezani uz ovaj posao (glazbeni TV i radijski urednici, glazbenici, producenti, autori itd). Zatim dva, tri dana sve radove preslušavamo, bodujemo i sužavamo izbor prvo na pola manje pa opet napola manje, dok ne dođemo do konačnog izbora od dvadesetak finalista. Sve je vrlo transparentno i pošteno. Nažalost, ne uđu sve pjesme koje zaslužuju u finale jer smo limitirani tim brojem od 20 pjesama zbog potrebe TV kuće koja prenosi Festival. Ali što je, tu je, pravila treba poštovati i mi se toga držimo.
Što biste savjetovali glazbeniku koji se prijavljuje na Zagrebački festival?
Prije svega savjetovao bih mu da se drži svoje originalne umjetničke vizije te da se potrudi da je maksimalno kvalitetno prezentira kroz svoj rad. A neulazak u finale ne znači da je loš ili da je podbacio nego sam prije objasnio u čemu je problem. Pa nek’ bude uporan i traži svoju šansu i izaziva sreću. Najgore je odustajati. Sreća možda čeka negdje iza prvoga kantuna.
U tijeku su pripreme i za mjuzikl “Bambina”, stignete li sve?
Kad se hoće, stiže se sve. Projekt ‘Bambina’ je, naravno, timski rad, isto kao i Zagrebački festival, cijeli tim HNK Split je tu prisutan i na raspolaganju, na čelu s intendantom Srećkom Šestanom, a tu je i redatelj Krešo Dolenčić, koji vodi iskusno tu cijelu umjetničku igru. Kad imaš takav tim uz sebe, ne moraš se brinuti za uspjeh cjelokupnog projekta i zato sam neizmjerno zahvalan svima. Ovaj mjuzikl smatram krunom svoje karijere, ostvarenjem moga davnog sna i jako sam sretan što je došlo do njegove realizacije. Potpuno sam ‘unutra’ i upravo provodim divne dane u svom rodnom gradu Splitu radeći na njemu.
Premijera “Bambine” je upravo na Valentinovo. Koliko vam znači taj datum, slavite li Valentinovo?
Na nekoj simboličkoj razini to je sasvim OK datum, vidim da mu se puno ljudi raduje i da se stvara određena atmosfera oko njega, a ja volim kad se ljudi raduju, mada smatram da bi ustvari svaki dan trebao biti Valentinovo. Ali upravo to što je premijera ‘Bambine’, dakle, rođenje mjuzikla, čiji sam jedan od autora baš na Valentinovo, a rad na mjuziklu je čista ljubav, vjerojatno će se u budućnosti na određen način promijeniti moj odnos prema upravo tom datumu. Ove godine ga, dakle, svakako slavim, i to na najbolji mogući način.
Imate li vremena za sebe? Kako se volite opuštati?
Ne previše, ali imam nešto vremena i za sebe. Opuštanje je važno i ja to radim najnormalnije kao i većina ljudi, ponekad aktivno, družeći se s dragim ljudima, možda uz neku laganu večeru, možda gledajući omiljen film, možda vozeći bicikl i tako dalje, a možda jednostavno lješkareći se na kauču.
Tko vam je najveća potpora u životu?
Svakako majka, kći i cijela moja familija, zatim moji divni prijatelji koje obožavam, zatim i moj bend koji mi drži leđa već 23 godine, a tu je i moja publika koja me već desetljećima trpi. Nadam se da nisam nekoga zaboravio navesti.
Uz vaše ime nikad se nisu vezali nikakvi skandali. Kako ste uspjeli privatni život držati daleko od očiju javnosti, koji je recept za to?
Recept je vrlo jednostavan i učinkovit, dokaži se javnosti svojim predanim i kvalitetnim radom, a sve svoje probleme, ako ih imaš, a svatko ih povremeno ima, rješavaj između svoja četiri zida, odnosno u privatnosti. Svi su rješivi i osobni su te ne treba niti je fer druge ljude opterećivati njima. A ni graditi vlastitu ‘karijeru’ na njima.
Čime se inspirirate kad pišete pjesme?
Životom. Život je ljubav, a ljubav je život, mislim da sam sve rekao.
Koji trenutak iz vaše karijere vam je posebno ostao u sjećanju i voljeli biste ga možda ponoviti?
Teško je na ovo pitanje odgovoriti, tih trenutaka ima bezbroj, moja profesionalna karijera, kao i ona amaterska desetak godina duga prije ove, sad već 35-godišnje profesionalne, prepuna je interesantnih i lijepih momenata, o tome bih vam sad satima mogao pričati, a izdvojiti neki kao baš taj trenutak je nemoguće, radije bi moj odgovor na ovo pitanje bio cjelokupna karijera mi je ostala u sjećanju i obožavam ta svoja sjećanja. Svoj način života.
Fakultet elektrotehnike ste napustili zbog glazbe, jeste li ikad zažalili zbog toga?
Naravno da nisam. Da je glazbena karijera pošla u lošem smjeru, možda bih i bio, ali nema tog fakulteta koji bi mi mogao nadoknaditi ovaj život koji mi je glazba pružila. Iako ja jako volim svoju struku (elektronika), pa na kraju krajeva imam i tonski studio, a to je upravo mjesto gdje se spajaju te dvije moje ljubavi - elektronika i glazba. Tako da nisam ni najmanje zakinut. Međutim, odluka da napustim fakultet u korist glazbene karijere definitivno mi je jedna od najboljih u životu i odredila mi je cjelokupan život. U pozitivnom smislu. A i na zadovoljstvo moje publike, pretpostavljam.
Imate li poseban ritual prije nastupa?
Nemam. Jednostavno sam prirodan i spontan i izlazim pred publiku. U različitim situacijama i uvjetima, na različite načine. Budući da nastupam s bendom uglavnom, volimo biti zajedno pola sata prije izlaska i to je sve.
Jeste li imali kakve neobične ponude od obožavateljica?
Pa baš i ne. Odnosno, i da sam imao to, svakako vi ne biste nikad saznali haha. Ali moja publika je super, civilizirana i obrazovana, u prosjeku, s istančanim ukusom za glazbu. I jako ih volim i cijenim. Uglavnom su zahtjevi klasični, ulaznice, popisi za ulaz, slikanje, potpisi itd.
Kakvi su vam daljnji planovi za 2020. godinu?
Evo prvi na redu je Zagrebački festival, pa ćemo ga ispratiti kako dolikuje. Zatim je na redu mjuzikl ‘Bambina’, kruna moje karijere, i definitivno apsolutni moj fokus za ovu godinu. Premijera je 14. veljače u HNK Split, a onda idu predstave i dalje. Nadamo se da ćemo imati i puno gostovanja po drugim gradovima. Onda svakako slijede ‘redovni’ koncerti i gaže s mojim bendom Fiumens tijekom čitave godine, na ljeto vjerojatno i novi singl, zatim dvije kompilacije, dva izdanja pripremam, ‘Balade 2’ i ‘Dueti’. Prevodim svoje pjesme na tri jezika zasad, engleski, talijanski i poljski, pa i tu imam neke planove. Svakako mi neće biti dosadno.
POGLEDAJTE VIDEO:
Pokretanje videa...