Oni su s malo novca došli do uspješnog filmskog ostvarenja

Ako je Amerika zemlja u kojoj je uz trud i malo sreće zagarantiran uspjeh, onda je Hollywood prava zemlja snova. Visokobudžetni filmovi uvijek su užitak za gledanje, ali uzevši u obzir s koliko novca raspolažu, takvi i trebaju biti. Kad u moru takvih filmova ispliva onaj koji je napravljen s puno manje novca te nakon samo nekoliko minuta gledanja postaje jasno kako je redatelj u njega unio više duše i ljubavi nego dolara, onda je to formula za uspjeh. Ni redatelj horora iz 2007. “Paranormalno” Oren Peli nije sanjao da će njegov niskobudžetni uradak postići toliki uspjeh. U film je utrošeno samo 15.000 dolara, a na kino blagajnama je zaradio nevjerojatnih 108 milijuna dolara što ga je učinilo najprofitabilnijim filmom svih vremena. Osim zanimljive priče, marketinški trik je uradio veliki dio posla. Na internetu je pušten trailer u kojima se kadrovi iz filma gotovo i ne vide, a sva je pozornost usmjerena na publiku koja vrišti od užasa. Uz to, svugdje je pisalo da je film inspiriran stvarnim događajima. Priča prati mladi par koji postavi kamere u kući jer misle da ju je zaposjeo demon. Iako radnja nije najoriginalnija, Peli je većinu akcije smjestio u spavaću sobu u kojoj su glavni junaci postavili kameru koja sve bilježi dok oni spavaju.

“Paranormalno“ je proglašen najprofitabilnijim filmom

Brojač s donje desne strane ekrana označava protok vremena i zahvaljujući njemu postižu se zastrašujući efekti. Glumački dvojac iz filma zaradio je “mizernih” 500 dolara (oko 2800 kuna), a redatelj je, kako bi još više uštedio, snimao u svojoj kući u San Diegu. Peli je slijedio primjer redateljskog dvojca Sanchez – Myrick koji su 1999. napravili “Projekt: Vještica iz Blaira”. Oni su prije prikazivanja filma iskoristili moć interneta te su mjesecima gradili urbanu legendu o tome kako je riječ o pravim pronađenim snimkama nestalih studenata filma. Film u koji je utrošeno oko 25.000 dolara, a zarada mu je bila oko 250 milijuna, prati troje mladih filmaša koji su se uputili u šumu Black Hills kako bi snimili dokumentarni film o lokalnoj legendi, vještici iz Blaira, i više se nisu vratili. Film je ujedno i vrhunski, gotovo školski primjer kako se snimaju efektni horori bez financijskih sredstava. Oba filma imala su veliki utjecaj na Hollywood upozoravajući tvornicu snova da modernu publiku treba privlačiti modernim dosjetkama.

- ‘Projekt: Vještica iz Blaira’ i ‘Paranormalno’ koriste dokumentaristički pristup filmskoj priči, a publika sve što je dokumentarističko prihvaća kao istinito.

‘Publika sve dokumentarno prihvaća kao istinito‘

Nije tajna da se (američki mainstream) filmovi odavno snimaju za publiku u dobi od 9 do 19 godina. Time je nametnut i određeni pogled na svijet koji sa stvarnim životom nema puno veze. Zbog toga se kino publika počela okretati drugačijim filmovima, onima koji su bliži stvarnosti – pojašnjava filmski kritičar Daniel Rafaelić uspjeh ova dva filma. Dodaje kako dominacija niskobudžetnih filmova nije nikakva novost.

- Ako se vratimo u šezdesete, to su svakako filmovi koje nazivamo peplumima. Pseudopovijesni spektakli, danas zastrašujuće pohabani, svojedobno su rušili rekorde gledanosti čak i u američkim kinima.

Najbolji primjer svakako je film “David i Golijat” koji je 1959. godine sniman u Zagrebu. Biblijska priča s jeftinim kulisama bila je mega hit toga ljeta – rekao je. U jeftinim filmovima koji su polučili veliki uspjeh i zaradili milijune ipak prednjače horori jer ne treba puno da se publika prestraši. Mnogi od redatelja uspjeh mogu zahvaliti i tome što su gledatelje uspješno uvukli u ugođaj jeze, a nisu samo ispred njih servirali nakaze.

“Noć živih mrtvaca“ snimljen je zahvaljujući brojnim donacijama

- Horore ljudi vole baš kao što vole tzv. vlakove smrti u zabavnim parkovima. Kontrolirano je to dizanje adrenalina u sigurnim uvjetima, a sve skupa sigurno ima veze i s našim odvajanjem od pravih emocija te sveopće tuposti kojoj smo izloženi. Horor u kinima instantna je injekcija emocija – kaže Rafaelić.

Profitirao je i redatelj “Noći živih mrtvaca” George A. Romero kad je na velike ekrane 1968. donio jedan od najinovativnijih i najutjecajnijih horora u povijesti. Snimio ga je za 114.000 dolara, a zarada mu je bila 30 milijuna. Veći dio budžeta prikupljen je uz pomoć donacija i sponzora koji su mislili da bi mogao ostvariti profit. Među investitorima su bili i S. William Hinzman te Karl Hardman koji su uložili po 300 dolara i imali male uloge u filmu. Još jedan investitor bio je mesar koji je dao krv iz svoje mesnice. Poput većine niskobudžetnih filmova, i “Noć živih mrtvaca” uzima šačicu talentiranih nepoznatih glumaca, minimalni broj lokacija (u ovom slučaju groblje, polje i jedna kuća) i intrigantni scenarij te uspijeva stvoriti čistu čaroliju B-filma. Romero je uspio progurati zombije kao glavne negativce, a ubrzo su nastali brojni nastavci, remakeovi i neki drugi filmovi o zombijima. Neki od prvotnih planiranih naslova za film su bili i “Noć Anubisa” te “Noć žderača mesa“.

I John Carpenter, koji je je davne 1978. snimio “Noć vještica“, postigao je ono što mnogi filmaši priželjkuju – neočekivani profit. Sa skromnim budžetom od 325.000 dolara, od kojeg je većina otišla na Panavision kamere, film je postao najuspješniji nezavisni film tog vremena. Glavna glumica Jamie Lee Curtis dobila je “samo” 8000 dolara honorara, a maska koju je pomahnitali ubojica Michael Myers nosio stajala je samo nekoliko dolara. Film je zaradio oko 70 milijuna dolara, a tijekom godina je, zahvaljujući svojem uspjehu, postao nezaobilaznim dijelom pop-kulture.

Maska okrutnog Michaela Myersa stajala je nekoliko dolara

“Pobješnjeli Max” iz 1980. ne samo da je dio pop-kulture, nego je i ušao u Guinnessovu knjigu rekorda zbog isplativosti. Stajao je 400.000 dolara, a zaradio je 100 milijuna dolara diljem svijeta. Postapokaliptični australski film Georgea Millera lansirao je karijeru Mela Gibsona i usmjerio pozornost svjetske javnosti na dotad slabo poznatu kinematografiju.

- ‘Pobješnjeli Max’ je rezultat autorskog entuzijazma, snalaženja i domišljanja na način ‘sam svoj majstor’. Film smješten u postapokaliptični svijet ne treba puno novca, trebaju mu samo pustinja, solidan vozni park, dobar redatelj i karizmatični junak kojeg tumači mladi glumac u usponu – složili su se kritičari.

U “El Mariachiju“ iz 1992. koristili su pištolje na vodu

Tipični primjer uratka koji je nastao isključivo iz redateljeva entuzijazma i žrtve je “El Mariachi” (1992.), prvi film iz trilogije koju još čine “Desperado” i “Bilo jednom u Meksiku.” Redatelj Robert Rodriguez skupio je gotovo pola filmskog budžeta volontirajući na testiranju eksperimentalnog kliničkog lijeka u Teksasu. U filmu su glumili amateri, većina pištolja bila je na vodu, a 24-godišnji Rodriguez napisao je scenarij i sam režirao film. Zbog ograničenog budžeta, koji je iznosio samo 7000 dolara, svaka je scena snimana samo jednom pa je u filmu ostalo i nekoliko pogrešaka. Trud se mladom redatelju ipak isplatio jer je zarada bila nešto veća od dva milijuna dolara. Film je prvotno trebao biti objavljen za hispanoameričko tržište, a Rodriguez nije ni pomišljao da bi se mogao probiti na američko tržište. Direktorima studija Columbia Pictures film se toliko svidio da su odmah otkupili prava na distribuciju u Americi. Mnogi redatelji poput Rodrigueza, krpajući kraj s krajem i boreći se na sve moguće načine kako bi svoju umjetničku viziju konačno pretočili u filmsko ostvarenje, nisu ni pomišljali kako su na pragu nečeg nevjerojatnog. Upravo su oni dokazali da i jeftini filmovi s odličnim marketingom, uloženim trudom ili šokantnom temom mogu postići neviđeni uspjeh, a isto tako i veliku zaradu na kino blagajnama. Mnogi filmaši će se složiti da je snimanje takvog filma uvijek zabavnije i uzbudljivije od snimanja skupog blockbustera.

Od jeftinog projekta pa do kultnog filma

Rocky (1976.)

Budžet: milijun dolara
Zarada: 225 milijuna dolara

Trgovci (1994.)

Budžet: 27.000 dolara
Z arada: 3,100.000 dolara

Super veliki ja (2004.)

Budžet: 65.000 dolara
Zarada: 20 milijuna dolara

Zabušanti (1991.)

Budžet: 23.000 dolara
Zarada: 1,200.000 dolara

Napoleon mali (2004.)

Budžet: 400.000 dolara
Zarada: 50 milijuna dolara

Teksaški masakr motornom pilom (1974.)

Budžet: 83.000 dolara
Zarada: 30 milijuna dolara