Obrad Kosovac o nadbiskupu Stepincu snimio je za socijalizma dokumentani film "Put izdaje", u kojemu je Stepinac prikazan kao izdajnik. Tog se filma odrekao, pa potom snimio novi, u kojemu je nadbiskup prikazan kao blaženik
Otac TV kalendara imao je dvije karijere: Jednu u jednom, a drugu u drugom režimu...
Umro je Obrad Kosovac, otac TV kalendara. Tu je emisiju osmislio 1976. godine: već u startu osvojila je srca gledatelja, da bi i danas kotirala kao jedan od zaštitnih znakova Prisavlja.
Kosovac se na tadašnjoj TV Zagreb zaposlio 1966. Bio je urednik Dnevnika, Dokumentarnog i Informativnog programa, te na koncu glavni urednik HTV-a. Dobitnik je "Zlatnoga pera" Društva novinara Hrvatske i HRT-ove Nagrade "Ivan Šibl". Nakon umirovljenja posve se pasivizirao – nije davao intervjue, istupao u javnosti, nije se pojavljivao na novinarskim domjencima, tek je povremeno surađivao u realizaciji dokumentarnih uradaka u privatnim produkcijama.
Povijest mu je bila strast, a Tuđman pokrovitelj i zaštitnik. Kao i Tuđman, i većina građana ove zemlje, imao je dvije karijere: jednu u jednom, a drugu u drugom režimu. O nadbiskupu Stepincu snimio je za socijalizma dokumentani film "Put izdaje", u kojemu je Stepinac prikazan kao izdajnik. Tog se filma, kojeg je - kako je priznao, radio po nalogu - odrekao, pa potom snimio novi, u kojemu je nadbiskup prikazan kao blaženik. Savle je postao Pavle. "Ništa mi", rekao je Novom listu, "nisu zamjerili ni pokojni kardinal Franjo Kuharić, niti Tuđman. Meni se to spominje kao veliki grijeh, a to što su drugi griješili, pa su se sada svi eminentni novinari, nitko ne spominje«, pojadao se.
. Na Prisavlju je kao urednik vladao željeznom rukom: njegovo vrijeme pamti se otprilike kao 1972. nakon rušenja Hrvatskog proljeća: kontrola je bila potpuna i na ekranima se nije moglo vidjeti ni "O" od oporbe. Kosovac je bio egzemplarni "društveno-politički radnik", dakle novinar kao produžena ruka Partije a ne novinar kao agent kritičke javnosti. Nije se toga sramio. Bio je uvjeren da "ča je korist ni sramota". Nikad mu nije nedostajalo izgovora za "šaranje".
"Meni su dali zadatak da preko noći pripremim film o NDH s težištem na Jasenovcu, s poznatim napuhanim brojkama žrtava", reći će u intervjuu kojega je davne 1997. dao tjedniku Globus. "Tri sam se dana skrivao, direktor je ludovao, ali me nigdje nisu mogli naći. Eto, i na taj način se moralo bježati od mučnih novinarskih zadataka. Uvijek se u ta vremena moglo ići određenim koracima u korist Hrvatske, ako si to htio…"
Odlazeći u mirovinu, kazao je kako "ide u prošlost", koju je oduvijek najviše volio. Sada je doista i otišao, ali njegov duh i dalje vlada Prisavljem, kao i onda kada je bio na čelu kuće. Da može vidjeti program Katedrale duha, bio bi, sigurno, sretan.